 | Nasza twórczość/Our stuff |  | | | | |  | |  |
| Nasze Teledyski/Our Videos | | | | | | | | |
| Użytkowników Online | | | |  Gości Online: 1
Brak Użytkowników Online
Zarejestrowanch Uzytkowników: 7,390
Najnowszy Użytkownik: Landi1313
|
| | | | |
| Our Desiderium Intimum Videos | | | | | | | | |
|
| THE LIGHT ENTHRALLED BY THE DARKNESS | | | | | | | | |
| Poglavlje 1- Sigurno ovo samo sanjam | | | | Translation: Matea :*
Poglavlje 1- Sigurno ovo samo sanjam
Sve je ovo samo u mojoj glavi
ne i u stvarnom životu
Ne,ja sigurno ovo samo sanjam...
Kada se Harry Potter,učenik šeste godine u školi vještičarenja i čarobnjaštva Hogwarts,probudio tog kišnog jesenjeg jutra, nije imao pojma da će dan koji mu predstoji biti najgori dan u njegovom životu.
Njegov magični um osjetio je da nešto nije u redu. Nešto se loše kuhalo- osjećao je to kao jeku događaja koji će tek uslijediti, koja mu je probijala u podsvijest s osjećajem straha i razočaranja. Možda mu se baš zbog toga bilo tako teško dignuti iz kreveta. Osjećao je da će se,ako se pokuša ustati, vrata pakla otvoriti pod njegovim nogama.
Ali učinio je to. Ustao je spreman da se suoči sa svim što bi moglo uslijediti.
Pa ipak, nije očekivao da će "to" uslijediti tako brzo i iznenadno.
Kad je izašao iz spavaonice,spotaknuo se, i još bunovan od sna, pao preko stuba sletjevši na tepih u dnevnoj sobi Gryffindora. Njih nekoliko pogledalo ga je sa čuđenjem.
Stenjući i trljajući svoju natučenu ruku,podigao se s poda, i Gryffindori,vidjevši da je sve u redu,nisu više obraćali pozornost na njega.
"Sjajno. Baš sjajno"- pomislio je Harry kad je pronašao svoje slomljene naočale na tepihu. Onako posramljen,brzo ih je vratio na nos, želeći što prije nestati s vidika svojim prijateljima koji su se očito zabavljali gledajući ga.
Tada se sjetio da je zaboravio sve svoje knjige i da se mora vratiti u spavaonicu po njih. Prije nego što se uspio iti okrenuti i poći natrag,njegovi prijatelji Ron i Hermiona su došli do njega.
Ron se trudio zadržati ozbiljan izgled lica ali to mu nije baš polazilo za rukom.
"Jesi u redu,prijatelju?" upitao ga je i prasnuo u smijeh. Harry je zaškrgutao zubima,ali nije od Rona ništa drugo ni očekivao.
"Rone,kako se možeš tako ponašati? Zar ne vidiš da je Harry umalo poginuo?" Hermiona je odmjerila Harryja zabrinutim pogledom.
"Jesi li se ozlijedio? Što se dogodilo? Hoćeš li da odemo do gđe.Pomfrey da te pregleda?"
Harry je zastenjao niječući. "Ne,Hermiona,stvarno nema potrebe".
"Pa..u redu onda"
Bilo je očito da je nije uspio uvjeriti ali barem ga je prestala gnjaviti.
Pokazala je na njegove naočale. "Opet si ih slomio".
Pregledala ih je istovremeno izvlačeći štapić. "Oculus repa-ARGH!"
Čarolija se pretvorila u plač i uzvik boli kad je Krivonja skočio na njezina leđa i počeo se penjati po njoj. Štapić joj je zasvijetlio i Harry je osjetio kako mu nešto probija kožu na obrazima. Viknuo je od iznenađenja kad je primjetio da mu nešto dugo,tanko i fleksibilno raste iz obraza.
"Oh,ne!" Hermiona je pokrila usta rukom dok se Ron previjao od smijeha,pokušavajući uhvatiti dah.
"Tako mi je žao,Harry!" Rekla je kada ju je on odgurnuo i otišao na drugi kraj sobe. Harry se pogledao u ogledalo i vidio da su mu izrasli dugački mačji brkovi.
Zatvorio je oči i ponavljao u sebi riječi poput mantre: "Ne paničari,ne brini se..udahni,izdahni...oni su tvoji prijatelji i samo su htjeli pomoći.."
"Harry,mislim da ćeš sada ipak morati otići u bolničko krilo",rekla je Hermiona posramljeno.
Oh,da. Vrata pakla su se otvorila pred njim, izazivajući ga da pređe njihov prag.
***
Gđa.Pomfrey kršila je ruke kada ga je ugledala. Ipak,vidjevši njegov očajnički izraz lica,pokušala ga je smiriti rekavši mu da ga može izliječiti relativno brzo,
ali će ipak biti bolno.
I bilo je.
Poslije punog jednog sata torture,dok je ležao i čekao da mu ona spali brkove na dužinu dovoljnu za relativno bezbolno čupanje iz korijena,jedino što je Harry želio
je vratiti se u krevet i prespavati ovu noćnu moru.
Kada je napokon stigao na sat Proricanja sudbine,ispalo je da, dok je on prolazio kroz nepodnošljivu torturu,njegovi su se kolege opuštali i odmarali.
Firenco,kentaur,dao im je jedan od relaksirajućih satova na kojemu su ležali na travi pod toplim suncem- to je bila iluzija koju je stvorio njihov profesor-
i slušali pjevanje ptica,cvrkutanje cvrčaka i općenito drijemali.
Harry je stisnuo šake,nadajući se da će ovoj noćnoj mori već jednom doći kraj.
No prevario se.
Na Preobrazbi,po prvi put u svom životu Harry se dokazao gorim od Rona. Umjesto da svoju kornjaču pretvori u balon, jadno je stvorenje pretvorio
u leteću kornjaču s vrlo glupim izrazom lica. Što je još gore,kada je pokušao popraviti stvar,kornjača se izdušila i počela sumanuto letjeti po razredu udarajući
sve i svakoga na svom putu,sve dok profesorica McGonagall nije popravila stvar i kaznila Harryja oduzimajući 10 bodova Gryffindorima.
Poslije tog sata Harry se tako udeprimirao da su svi pokušaji Rona i Hermione da ga razvesele neslavno propali. Počeo je sumnjati da je netko na njega bacio kletvu.
Da sve bude još gore, bio je gladan jer je propustio doručak dok je ležao u bolničkom krilu.
Kada je došlo vrijeme ručka,osjetio je olakšanje,no i to je bilo kratkog vijeka jer ga je poslije ručka čekao blok-sat Čarobnih napitaka sa Snapeom,a to je samo po sebi bilo
dovoljno loše da pokvari apetit čak i najgladnijem Gryffindoru.
Srećom,to je bio zadnji predmet kojeg su imali tog dana.
Misleći na sve što se izdogađalo danas,bio je uvjeren da će Napitci biti najveća noćna mora.
Istina je da ti satovi nikad nisu bili ugodni ali sad mu sve skupa činilo još gorim nego što zapravo jest.
No nadao se da će ipak to nekako preživjeti.
Snape ga ne može baš uvijek poniziti! Odlučio je,dok je jeo ručak,da će prije sata ponovno pročitati lekciju,u slučaju da im Snape da nenajavljeni test,kao i obično.
Ali kada je Harry pregledao svoju torbu, uzdahnuo je od užasa.
Zaboravio je svoju knjigu iz Napitaka!
"Harry,što--" Hermiona je započela pitanje iznenađena njegovim ponašanjem, kada je Harry brzo ustao i otrčao prema vratima.
"Poslije!" viknuo je preko ramena i otrčao prema spavaonici.
Kada je stigao do portreta Debele dame,umoran i oznojen,pronašao ju je kako mirno spava u svom okviru.
Tada se sjetio da su toga dana promijenili lozinku a on je zaboravio pitati Rona i Hermionu za novu.
Kvragu!
Glasno uzdahnuvši,otrčao je natrag u Veliku dvoranu.
Kada je prošao kroz vrata dvorane,prvo što je čuo bio je zadirkujući glas Draca Malfoya,koji je sjedio za stolom Slytherina.
"Što je Potteru, tražiš mozak?"
Slytherini su zaurlali od smijeha.
Harry je zatvorio oči, mršteći se u muci. U misli mu je došla vrlo uzbudljiva vizija u kojoj ubija Draca Malfoya golim rukama.
Ali sad nema vremena! Ubit će ga poslije.
Otrčao je do Rona i Hermione i probrgljao:
"Lozinka--promijenjena--recite mi!"
"Lozinka? Želiš znati novu lozinku za boravak Gryffindora? Zlatna zvrčka." Ali,Harry,što se dogodilo?" Upitala ga je Hermiona.
"Ne sada!"- odbrusio joj je i otrčao natrag do boravka Gryffindora po drugi put.
Kada je došao do portreta,imao je dojam da je negdje usput,izgubio pluća.
Dašćući,rekao je Debeloj dami lozinku,čekao da se prestane žaliti na to što ju je prekinuo u spavanju i otrčao u mušku spavaonicu.
Knjige su mu bile na samom dnu kovčega. Kada ih je napokon izvadio,shvatio je da je gotovo u potpunosti propustio ručak i da će sat uskoro početi.
Nakon što je prokleo Snapea, Čarobne napitke, knjigu,stube,svoj kovčeg i Debelu damu,napustio je boravak Gryffindora i otrčao prema stubama koje su vodile u tamnice.
Na sljedećem katu našao se u dijelu dvorca iz kojeg nije bilo izlaza jer su se stube promijenile u krivom smjeru.
Užasnut i siguran da će zakasniti na sat,počeo je trčati hodnicima,tražeći izlaz.
Naposlijetku je pronašao nekakve uske i zavojite stube koje su ga odvele u njemu potpuno nepoznat dio dvorca.
Dok je lutao hodnicima, strah ga je obuzeo, i pokušao je prestati zamišljati što bi mu sve mogao učiniti profesor Čarobnih Napitaka.
Poznavao je Snapea. Nije bilo dopušteno na njegov sat zakasniti niti nekoliko sekunda.
Zatvorio je oči i počeo proklinjati sve ono što nije prokleo ranije.
Napokon,pronašao je put do glavnih stuba,i moleći se da mu se više ništa ne dogodi,stigao je pred vrata učionice.
Udahnuo je nekoliko puta, pokušavajući se opustiti i smiriti svoje disanje.
Ugrizao se za usnu i dotakao kvaku na vratima,ali prije nego što ih je otvorio,vrlo pesimistični scenarij mu se pojavio u mislima.
Imao je osjećaj da je ulaženje kroz ta vrata jednako ulaženju kroz vrata pakla.
Pogledajmo činjenice. Ovaj je dan bio velika,velika katastrofa. Ako odem na Snapeov sat, bit će još gore. Možda mogu otići do gđe.Pomfrey i nekako se izvući.
Ali,poznavajući Snapea,on će me,ako ne dođem na njegov sat,potražiti i u najdubljem dijelu dvorca i odvući me natrag.
Bilo je očito da nema izbora. Namrštio se i donio odluku. Okrenuo je kvaku na vratima.
Vrlo brzo,to se pokazalo kao loša odluka.
Čim je ušao u učionicu,začuo je Snapeov glas: "Ah,gospodin Potter nas je počastio svojim prisustvom. Kako li smo samo zahvalni na tome!"
Harry je na trenutak zatvorio oči,osjećajući kako u njemu rastu strah i bijes,gurajući ga u debele oblake nervoze,ali lice mu je ostalo mirno.
Znao je da je ovo samo početak. Snape će postati još mnogo,mnogo gori...
"Što je to spriječilo našu malu slavnu ličnost da dođe na vrijeme na moj sat?"
Harry je pomislio da bi bilo lakše umrijeti nego priznati Snapeu da je zaboravio sve svoje knjige.
Već je počeo smišljati nekakvu uvjerljivu ispriku,kada je začuo slatkasti glas Draca Malfoya: "Profesore,ja mogu objasniti Potterovo kašnjenje!"
Njegove su oči zlobno zasjale. "Potter nije mogao biti prisutan na vrijeme jer je trčao po dvorcu,tražeći svoj mozak."
Slytherini su prasnuli u smijeh.
Harry je mogao podnijeti njihove uvrede,ali onog trenutka kada je na profesorovim tankim usnama primjetio sjenu osmijeha,osjetio je da u njemu bukti
neizdrživi bijes.
"Umukni!"- siknuo je prema Malfoyu,s teškom mukom sprječavajući da mu se dlanovi stisnu u šake.
"20 bodova oduzimam Gryffindoru,Potteru,zbog izrečene uvrede!" Snapeove su oči osvetoljubivo zasjale. "I još 20 zbog vašeg kašnjenja! A sada sjedite osim ako ne želite da
vašem domu oduzmem još bodova!"
Harryju se zamračilo pred očima. Odustao je od daljnje rasprave iako ga je svrbio jezik da mu odgovori,i otišao u najdalji kut učionice,što dalje od Snapea, da sjedne.
Zurio je u Malfoya,dok je prkosno sjedao za stol i vadio knjige. "Kao što sam vam govorio,prije nego nas je gospodin Potter prekinuo",Snapeove su oči probole Harryja,
"Danas ćete pripremati ekstremno težak i rijedak eliksir zvan Desiderium Intimum. Da li netko zna kakav je to napitak?"
Hermionina je ruka poletjela u zrak.
Snapeove su oči preletjele čitavu učionicu, provjeravajući da li još itko zna odgovor. Zarežao je: "Da,gospođice Granger?"
Hermiona je duboko udahnula:
"Eliksir Desiderium Intimum je još poznat i kao eliksir najdubljih želja. To je vrlo drevan eliksir i bio je zabranjen do nedavno. To je napitak
kojim se koristimo kada želimo saznati nečije najdublje želje. Onaj tko ga popije ne vidi ništa osim svoje želje i postaje njezin rob. Ne može joj se oduprijeti." Završila je kazivanje
vrlo značajnim glasom. Snape je ignorirao njen odgovor ali njezine su riječi izazvale rogoborenje među učenicima.
"Glavni efekti ovog napitka su prizivanje,otkrivanje i ono najvažnije,aktiviranje nečijih najdubljih žudnji. Ponekad,osoba koja je pod utjecajem napitka do prije toga nije ni znala
koje su njezine žudnje i želje." Rekao je to vrlo mračnim glasom.
Šapat entuzijazma pronio se učionicom.
"Na ploči",Snape je zamahnuo štapićem, "Imate sve potrebne sastojke i metodu pripremanja. Imate vremena do kraja sata. Počnite."
Profesor se vratio za svoju katedru i počeo pregledavati eseje. Harry je imao neugodan osjećaj da su crne oči na njemu zadržale pogled nešto duže nego na drugima.
Otresao se tog neugodnog osjećaja, pogledao na ploču i uzdahnuo od olakšanja. Snape im ipak nije uvalio nenajavljeni test.
Ustao je i otišao po sastojke. Harryju se nikako nije sviđao način na koji ga je profesor pogledavao s vremena na vrijeme. Izgledao je kao da nešto skriva. Kao da nešto planira.
Harry nikad nije bio dobar u napitcima a ovaj užasan dan mogao ga je samo još više omesti u pripravi. Nije se mogao usredotočiti na zadatak. Na kraju sata,umjesto da njegov napitak poprimi krvavo crvenu boju,on je bio ružičast poput šećerne vune.
Harry se ogledao po učionici da provjeri kako drugima ide i uzdahnuo od olakšanja kad je primjetio da gotovo nikome nije pošlo za rukom dobiti željenu boju.
"Gotovo!" Snapeov oštri glas prekinuo je tišinu u učionici,prepavši Harryja tako da poskočio na svojoj stolici.
Snape je počeo kružiti po razredu, naginjući se uljudno preko napitaka Slytherina i gledajući u napitke Gryffindora sa sarkastičnim smješkom i otrovnim komentarima.
Harry se ukočio kada je Snape došao do njegovog kotlića. Začuo je poznati sarkastični glas:
"Vidi,vidi. Što to imamo ovdje?" Snape se nageo preko njegovog kotlića i Harry je nesvjesno zadržao dah.
"Po ovome što vidim,gospodin Potter se očito previše bavio svojim željama s obzirom na to da je njegov napitak najgori od svih. Čak je uspio pobijediti i Longbottoma,a to je izvanredno dostignuće."
Profesor se smješkao osvetoljubivo a iz smjera Slytherinskih stolova do Harryja je dopro smijeh.
"Možda bismo mu trebali pomoći da otkrije svoje žudnje?"
Harryjeve oči zaokružile su se od straha. Što bi ovo trebalo značiti? Snape želi--što to on želi? Ma ne,to je nemoguće!
"Smatram da bi gospodin Potter trebao kušati napitak i provjeriti njegov učinak".
Snapeove su riječi potvrdile Harryjeve najgore sumnje. Osjećao je kako izgara od bijesa i ledeni se od straha,sve u isto vrijeme. Pogledao je u te crne,zlobne oči koje su zurile u njega. Harry je zadržao dah,trudeći se da ne skrene pogled niti da trepne.
To je bilo to! Snape je ovo planirao od samog početka! I Harry ga je tako prezirao zbog toga.
Slytherini su se pobjednosno smijuljili dok su Gryffindori bili zatečeni.
"Ali,profesore",rekla je Hermiona, "Zabranjeno je iskušavati napitke na učenicima!"
"Jesam li možda tražio vaše mišljenje?" Zareži Snape, sijevajući pogledom prema njoj. "10 bodova oduzimam Gryffindoru zbog pričanja na satu bez mog dopuštenja".
"Neće me uspjeti isprovocirati!" Mislio je Harry dok je pokušavao smisliti način kako da se izvuče iz ovoga. Tada mu je na pamet pala vrlo utješna misao. "Srećom,zabrljao sam napitak,pa se ništa strašno ne bi trebalo dogoditi ako ga i popijem. Možda oćelavim od njega ili nešto slično. Budem li imao sreće."
Pobjednosoni osmijeh zatitrao mu je na licu,ali Snape je to već primjetio. Oči su mu se opasno suzile.
"Ali,ako je gospođica Granger pripremila svoj napitak kako treba, tada ćemo njen eliksir iskušati na gospodinu Potteru".
Harry se ukočio. Osjećao je graške znoja kako mu probijaju kožu i srse koji su klizili kralježnicom.
Molećivo je pogledao Hermionu nadajući se da je bar ovaj put zabrljala svoj napitak,ali kada je njen kotlić došao u Snapeove ruke,s užasom je pogledao krvavo crveni napitak u njemu. Hermiona je gledala Harryja pogledom kao da mu se ispričava i vratila se na svoje mjesto.
Harry je progutao knedlu.
"Neću ga popiti". Rekao je,nešto glasnije nego što je namjeravao.
"Potteru",reče Snape meko dok se nadvijao nad njega. Njegove oči,poput dubokih crnih tunela,suzile su se i uronile u Harryjeve, ispunjavajući ga strahom.
"Ne mogu te prisiliti da ga popiješ. Ali imam rješenje. Ako odbiješ popiti napitak,svi ćemo sjediti ovdje sve dok ne pristaneš,a svakih 5 minuta ću oduzeti Gryffindoru 50 bodova zbog neposlušnosti i odbijanja učiteljevih naredbi".
Harry je osjetio kako mu hladni val preplavljuje srce. Raširio je oči,zureći u profesora s nevjericom. Snape se zlobno smješkao.
Na trenutak je pogledao duboko u Harryjeve oči,kao da želi ući u njegov um,i tada se okrenuo i otišao do svoje katedre,ostavljajući napitak na Harryjevom stolu.
"Bez žurbe,Potteru. Imamo vremena" Rekao je zajedljivo i mirno sjeo natrag za svoj stol,nastavivši pregledavati eseje.
Sve su oči bile uperene u Harryja. Gryffindori su ga gledali s užasom. Slytherini sa zanimanjem.
Kada je Harry napokon uspio prebroditi prvotni šok,zatvorio je oči i uzeo dubok udah,pokušavajući smiriti panične otkucaje svog srca.
Otvorio je oči i pogledao krvavo crveni napitak pred sobom, osjećajući kako mu misli preplavljuje panika,i da je samo pitanje vremena kada će početi trčati kao luđak da pobjegne od svega ovoga.
Pokušavajući kontrolirati svoje kaotične osjećaje,promislio se: "Što će se dogoditi ako popijem ovaj napitak? Svi će saznati moje najdublje žudnje. Ok,ali što su moje najdublje žudnje? Zaista nemam pojma. Možda najviše od svega želim postati najbolji tragač na svijetu. S tim se mogu nositi. Ali ako nije to u pitanju,što onda jest? Što ako želim nešto drugo? Možda je moja najdublja želja da ubijem Malfoya golim rukama. Hmmm,to bi bilo prilično interesantno.ali problem je, što ako ga ubijem nakon što popijem napitak? Poslali bi me zbog toga u Azkaban,ili bi možda uzeli u obzir to da sam bio pod utjecajem napitka i nisam znao što radim, niti sam ga želio popiti..?"
"50 bodova oduzimam Gryffindoru." Snapeov glas prekinuo je njegov tok misli i vratio ga u stvarnost.
Harry je sklopio oči,osjećajući kako te riječi slamaju zid njegove upornosti. Ali,ako ne popije ovaj napitak,Snape se neće osvetiti samo njemu već će cijeli Gryffindorski dom platiti.
I čak da ovo prijavi Dumbledoreu,Snape bi nekako pronašao način da njegova ipak bude zadnja. Bez sumnje, profesor napitaka je znao kako mu život pretvoriti u pakao.
Otvorio je oči ,i drhtavim rukama uzeo bočicu s eliksirom. Ošinuo je profesora,koji je sjedio za svojim stolom,pogledom punim mržnje. Snape je podigao glavu i njihovi su se pogledi sreli. Snapeove duboke,crne oči gledale su u Harryjeve sjajne zelene,i Harry je osjetio kako mu otpor,hrabrost i samopouzdanje opada,siguran kako je ovog puta Snape pobjedio.
Harry nije više mogao podnijeti zurenje,skrenuo je pogled,osjećajući kako drhti.
Ponovo je pogledao bočicu sa napitkom u ruci. Njegov bi se život mogao potpuno promijeniti.
Eliksir je izgledao poput krvi-poput njegove vlastite krvi. A Harry je mrzio i sam pogled na krv.
Zažmirio je,osjećajući kako će svaki čas povratiti zbog munjevite brzine kojom mu je mozak radio. Već je mogao vidjeti Gryffindorski dom na zadnjem mjestu u natjecanju za domski pokal. Vidio je lica svojih kolega i svoje kajanje. Vidio je kako mu svi zamjeraju,jer su baš zbog njega,završili na zadnjem mjestu.
Nema izbora.
Mora to učiniti.
Sklopio je oči i popio sav sadržaj bočice u jednom gutljaju.
Gorko-slatka tekućina prokolala je njegovim tijelom,i poput nevjerojatno vrućeg vala koji se razlio u svaki dio njegovog tijela,ugrijala ga.
Harry je oprezno otvorio oči,bojeći se onoga što bi mogao vidjeti. No sve je bilo potpuno isto kao i prije.
30 pari očiju buljilo je u njega nestrpljivo i pozorno. Harry je došao do sredine učionice,osjećajući se vrlo glupo.
Zatresao je glavu s olakšanjem, misleći da je Hermiona vjerovatno zabrljala napitak,ali kada je napitak počeo djelovati, njegove su se misli prekinule kao nožem odsječene.
Nešto se čudno događalo s njegovim očima. U prsima su mu buknuli valovi vrućine,kao da je netko zapalio vatru u njemu.
Učionica koju je gledao postala je mutna. Brzo je skinuo naočale ali rezultat je bio isti. Učenici i stolovi pomaknuli su se dalje od njega i sve je uronilo u mrak.
Osjećao je kako mu nešto ulazi u misli, odvajajući ga od svega što poznaje. Neugodna tišina odzvanjala mu je u ušima,disanje mu se ubrzalo, kao i otkucaji srca.
Ali on je to jedva osjećao,jer se činilo kao da se njegovo tijelo rastopilo u tami oko njega.
Harry je bio sam u tišini i praznini koja ga je okruživala. Tada je osjetio,duboko u sebi,vrućinu koja mu je davala snagu i ispunjavala ga.
Niti je znao što je to,niti je mogao definirati. Ali bilo je...ugodno. Pogledao je uokolo i primjetio siluetu osobe u daljini,okruženu svjetlom.
Ali svjetlo nije dolazilo izvana,već kao da je izbijalo iz te osobe. Dakle,nije bio ovdje sam.
Svjetlo osobe obasjalo ga je i zapovjedilo mu da priđe bliže. Vrućina koju je osjećao,sa svakim se korakom pojačavala i naposlijetku ga je cijelog obuzela.
Kad je bio samo nekoliko metara udaljen od svoje mete,sjajna se figura okrenula i magija u Harryjevom tijelu je eksplodirala.
Gryffindorac je vjerovao da živ gori-kao da se nalazi u središtu razjarene buktinje koja je obuzimala njegove misli i topila njegovo tijelo.
Osjetio je da su mu traperice iznenada postale pretijesne. Nešto mokro je kliznulo niz njegove obraze. Ali nije mario za to.
Njegove su oči zurile u Severusa Snapea,koji je ponosno stajao pred njim,gledajući ga svojim crnim,dubokim očima i pogledom punim prezira i poruge.
Harry je gledao u njegovo lice,puno tankih bora od mrštenja,koje mu se činilo kao najljepše lice na svijetu. Svuda oko Snapea bila je neka prijeteća atmosfera koja je ispunila Harryja
nestrpljivošću i strahom, atmosfera koja je izbijala iz samog profesora napitaka,iz njegovog pogleda koji je uzrokovao nekontrolirano drhtanje mladićevog tijela.
Harry je zamijetio kako mu crna odjeća prianja uz elegantno,vitko tijelo. Odjednom je shvatio kako je crna baš predivna boja.
Kako to nije ranije primjetio? Uzdahnuo je duboko, kao da nikad u životu nije vidio nešto tako lijepo,dok mu je pogled klizio po cijelom profesorovom tijelu.
Zastenjao je,osjećajući neodoljivu želju da dotakne taj crni materijal profesorovih hlača. Snape je zračio prijetećom,mračnom i agresivnom seksualnošću koja je Harryja dozivala.
Harry je promislio,da će,ako ga ne dotakne,umrijeti.
Posrćući preko nekih nevidljivih predmeta,počeo je hodati prema njemu,jer jedini koji može smiriti ovu pobješnjelu vatru u njemu bio je Snape.
Snape,sa svojim podrugljivim usnama, i svojim gracioznim rukama. Sa nadljudskom snagom,otresao se tame koja ga je držala,koja ga je sprječavala da dođe do svog cilja.
Bio je poput žive baklje, goreći od želje koja ga je tjerala naprijed.
Napokon je došao gdje je krenuo. Već je bio tako blizu,samo korak udaljen od svog cilja.ali tada je odjednom zastao,ne mogavši se pokrenuti dalje,kao mu se nešto ispriječilo na putu.
Vidio je Snapea tako bistro. To lice,uokvireno modro-crnom kosom,te spojene obrve između kojih se ucrtala bora od neprestanog dubokog razmišljanja i godina preziranja drugih.
Te crne oči koje su sad izgledale još crnije,i dublje, i gotovo natjerale Harryja da izgubi kontrolu nad svim osjetilima.
I ta usta...te usne koje su se stisnule u blijedu,tanku liniju,natjeravajući Harryja na želju da ih rastvori svojim jezikom, da osjeti toplinu Snapeovih usta,da ih kuša. Zamislio je njegove ruke po svom tijelu, njegove prste u svojoj kosi,njegov jezik u svom grlu, osjećaj vruće,goruće erekcije u sebi.
Počelo mu se vrtjeti. Njegove su ruke i noge toliko drhtale da je jedva stajao. Njegovo je tijelo vibriralo od grčeva uzbuđenja, od valova vrućine koji su se razbijali o njega,
i u svojim hlačama osjetio je nešto vruće i ljepljivo.
"Severuse" Zastenjao je,nadvijajući se nad nevidljivu barijeru u želji da mu bude što bliže.
Jedva je govorio. Imao je problema i sa disanjem i stajanjem. Ako ne dotakne Snapea,umrijet će, izgorjet će živ. Eksplodirati će, nestati,pretvoriti se u prašinu koju će vjetar odnijeti.
Raspast će se u tisuću komadića i više se nikad neće moći vratiti na prijašnje stanje.
Ali,nešto ga je sprječavalo. Nešto mu nije dopuštalo da dođe do svoje najveće žudnje. Očaj mu je ispunio srce dok se borio da dođe do Snapea,da dotakne njegovu crnu odjeću,kosu,bilo što.
Na trenutak je prestao disati, micati se, dok se utapao u tim crnim krugovima koji su ga promatrali. Apsorbirali su ga,uvukli unutra u te crne tunele iz kojih nije bilo izlaza.
Mogao im se jedino prepustiti i nastaviti tražiti svjetlo na kraju tog tunela.
"Imate najljepše i najdivnije oči na svijetu" Riječi su nekontrolirano izletjele iz njegovih usta. "Želim se utapati u njima dok me uzimate"
Ta je ga je vizija duboko potresla, učinivši da mu srce na trenutak stane.
Kao da ga je nešto zgrabilo i stisnulo. Jako,vrlo jako.
Osjetio je bol u prsima. Bol žudnje.
"Uzmi me,Severuse!" Zadnja je riječ bila izgovorena u jecaju jer više nije mogao kontrolirati tu pobješnjelu vatru koja ga je izjedala iznutra i nanosila mu neopisivu patnju.
Prikupio je zadnju snagu i pružio ruku još dalje, u pokušaju da dotakne modro-crnu kosu i okonča ovu užasnu patnju koja mu je izjedala tijelo i kidala srce komadić po komadić.
Tada je vidio kako se Snapeove usne pomiču, izgovarajući neke nerazumljive riječi. Harryja je zaslijepilo svjetlo iz Snapeova štapića i odjednom je sve nestalo.
Harry je zatvorio oči,a kada ih je opet otvorio,shvatio je da praktički leži na Snapeovom stolu,s rukom ispruženom prema profesoru i potpunom erekcijom u hlačama, obraza još mokrih od suza.
U učionici je vladala mrtva tišina.
Snape je stajao pred njim,širom otvorenih očiju,šokirano zureći u njega kao da ga vidi po prvi put u životu.
Harry nikad prije nije na njegovom licu vidio takvo iznenađenje, na licu koje je obično pokazivalo samo prezir i zadirkivanje.
Izgleda da je profesor napitaka upravo vidio nešto toliko neočekivano da je samo stajao osupnut.
Tada su se sjećanja vratila u Harryjev um, opalivši ga snagom Udaračke vrbe,i sva mu se krv povukla iz lica.
Oh,Merlina mi,ne!
Buljio je u svoja stopala,smrtno blijed. Nekoliko je trenutaka pokušavao uhvatiti dah jer su mu pluća otkazala poslušnost.
U glavi mu je bio potpuni kaos.
"Što je dovraga ovo bilo? Što sam učinio? Što se dogodilo? Što--- Što je ovo upravo bilo?!"
Sklopio je oči u želji da se riješi sjećanja koja su ga silovito udarala. Ovo je tako nevjerovatno, tako--grozno...
Kako je ovo moguće? Ja? Snape? Ovo--Ovo je nemoguće! Ne,ovo se nije dogodilo,nije se moglo dogoditi!
Želudac mu se bolno zgrčio kada ga je zapljusnula jeka vlastitih riječi:
Uzmi me--Severuse!
Osjećao je da se raspada.
Nisam to mogao učiniti. Ne-Ne Snape! To je nemoguće! Ovo mora biti neka bolesna šala!
Ne vjerujem! Jebote,ne vjerujem!
Podignuo je glavu i pogledao profesora koji je izgledao zgromljeno isto kao i Harry.
Čim su zelene oči srele crne,Harry je osjetio kako ga preplavljuje sram kao da je netko izlio kipuće ulje po njemu koje mu pali kožu.
Osjetio je bol i gorući osjećaj ispod svojih kapaka.
Pogledao je dolje i srušio se na pod,osjećajući da će mu srce eksplodirati od straha. Želio je samo pobjeći.
Skriti se negdje gdje ga nitko neće moći pronaći.
Osjećao je da se sve što je mislio da zna o sebi sada srušilo kao kula od karata odnijevši sa sobom njegov ponos i čast.
Odnijelo je i svu njegovu hrabrost,ostavivši ga samo sa strahom koji ga je izjedao,stišćući mu srce svojom težinom,uzrokovavši da jedva stoji na svojim nogama.
Poželio je da se zemlja otvori i proguta ga. Odmah. Sada.
Bio je ponižen. Beskrajno.
Osjetio je kako je sve u njemu slomljeno i pokopano.
Okrenuo se prema učionici i ugledao šokirana lica svojih kolega. Hermiona,širom otvorenih očiju i s rukom preko usta,šokirano je odmahivala glavom,dok je Ron buljio u njega
s nevjericom, kao da se Harry pred njegovim očima pretvorio u njemu sasvim nepoznatu osobu.
U potpunog stranca.
Znao je,da ako istog trena ne pobjegne odatle,povratit će odmah,pred svima.
Teturajući i posrćući,krenuo je prema vratima,poput mjesečara.
I da ga je netko poslije upitao kako je uspio pobjeći odatle bez da padne,ili još gore,brizne u plač, ne bi znao odgovoriti.
Nitko nije rekao ni riječi kada su se vrata iza njega zatvorila s muklim udarom.
CDN
|
| | | | |
| Dodaj komentarz | | | | | Zaloguj się, żeby móc dodawać komentarze.
|
| | | | |
|
| Logowanie | | | |
Nie jesteś jeszcze naszym Użytkownikiem? Kilknij TUTAJ żeby się zarejestrować.
Zapomniane hasło? Wyślemy nowe, kliknij TUTAJ.
|
| | | | |
| Gdzie można nas znaleźć/Where you can find us | | | | | | | | |
| Ważne | | | |
If you're from another country and you've registered, send us an e-mail with your login, so we can activate your account: ariel_lindt@wp.pl
Nie wyrażamy zgody na kopiowanie i umieszczanie naszych ficków i tłumaczeń w innych miejscach!
Ariel & Gobuss |
| | | | |
| Shoutbox | | | | Tylko zalogowani mogą dodawać posty w shoutboksie.
|
| | | | |
|
( Proszę zróbcie coś z tym