 | Nasza twórczość/Our stuff |  | | | | |  | |  |
| Nasze Teledyski/Our Videos | | | | | | | | |
| Użytkowników Online | | | |  Gości Online: 3
Brak Użytkowników Online
Zarejestrowanch Uzytkowników: 7,448
Najnowszy Użytkownik: fishbob
|
| | | | |
| Our Desiderium Intimum Videos | | | | | | | | |
|
| THE LIGHT ENTHRALLED BY THE DARKNESS | | | | | | | | |
| Poglavlje 2- Jedva dišem | | | | Translation: Matea :*
Poglavlje 2- Jedva dišem
Raspadam se,
jedva dišem,
sa slomljenim srcem
koje još uvijek kuca
Harry je trčao hodnicima Hogwartsa kao da želi pobjeći od samoga sebe. Uletio je u prvi zahod na koji je naišao, nagnuo se preko umivaonika i povratio.
Tek kada je povratio tijelo mu se prestalo tresti. Obrisao je lice i usta i pogledao se u ogledalo. Gledajući svoje blijedo lice, čuo je jeku svojih riječi, sve snažniju
i glasniju,bolniju:
Dok me uzimaš.
Zglobovi su mu pobijeljeli od jačine kojom je stiskao rubove umivaonika.
Uzmi me,Severuse.
Gryffindorac je udario svoje zgroženo lice u ogledalu,razbijajući ga na komadiće, i prekinuo tišinu zvjerskim urlikom.
Komadići stakla razrezali su mu ruku i popadali po podu.
Ignorirajući i krv i bol, pao je na hladni pod zahoda, sklupčavši se na tlu u očaju.
Ovo ne može biti istina! Ne može! Ovo je bolesno! Snape je sigurno dodao nešto u napitak dok nisam gledao,želio me poniziti, degradirati me.
Planirao je ovo od početka. Oduvijek me mrzio.
Profesorovo lice pojavilo se Harryju pred očima, s onim istim izrazom začuđenosti koju je i Harry osjećao. Brzo se otresao te vizije.
Da,siguran sam da me samo želio poniziti. I uspio je. Napokon! Koliko okrutan on može biti? Kakva to osoba trebaš biti da učiniš ovakvo nešto?
Napokon je pronašao način da me...slomije. Harry se sklupčao još jače,naslanjajući glavu na koljena.
Ne želim ga više vidjeti! Ne želim ga ni poznavati! Više ga nikad neću pogledati u lice! On to ne zaslužuje! Od sada pa nadalje,Severus Snape za mene ne postoji!
A svi su ga vidjeli..kako li su se sigurno samo slatko smijali. Harry Potter,dječak koji je preživio, čija je najdublja žudnja omrznuti profesor Čarobnih napitaka. Možda će ovo čak objaviti u Dnevnom Proroku. Poznavajući Malfoya, on je vjerovatno otrčao prepričati događaj svim Slytherinima koji mu nisu prisustvovali, i sigurno će reći i svom ocu,koji će naravno,cijelu stvar dati u novine.
Harry je još jednom osjetio da će povraćati.
Oh,Merlina mi,kako su me samo gledali...Čak i Ron i Hermiona. Kako ću ih sada pogledati u oči? Kako ću im ovo objasniti? Nitko mi neće vjerovati. Nitko. Ovo je kraj svega,svega onoga što sam ja.
Mladić je zurio u točku na zidu. Njegov je pogled bio prazan,kao da plovi morem sjećanja,gledajući slike koje su ga i dovele u ovaj položaj.
Nakon nekoliko trenutaka, tužna sjenka osmijeha pojavila se na njegovom licu. Ja i Snape? To mora biti neka bolesna šala.
Pa ja ga mrzim! Oduvijek sam ga mrzio! Čak i činjenica da mi je spasio život ne mijenja činjenicu da je on najodvratniji,najzločestiji i najodurniji gad na svijetu!
Imate najljepše oči na svijetu.
Harry je,u očaju,pokrio uši dlanovima, želeći otjerati tu jeku koju je neprestano čuo i koja mu nije davala mira.
I svaki put kada bi se vratila, to je značilo samo jad i patnju.
Ne,to se nije dogodilo! Nije se moglo dogoditi! Sigurno sve ovo samo sanjam. Za nekoliko trenutaka ću se probuditi i shvatiti da je sve kao i prije. Ovo mora biti samo san.
Njegov um, u pokušaju da se zaštiti, počeo je nijekati sve što se dogodilo. Ali to nije bilo od velike pomoći. Bol njegove ozlijeđene ruke bila je ipak prestvarna.
Suze koje su sjajile na njegovim obrazima bile su stvarne kao i hladni kameni pod na kojem je sad sjedio. Sve je ipak bilo stvarno. Nevjerovatno ,i sjebano,ali ipak stvarno.
Sakrio je lice u dlanove,želeći otjerati slike koje su ga opsjedale i riječi koje mu nisu dale mira. Želio ih je sakriti u mračni,sigurni kut svog uma,na mjesto gdje ih nitko neće moći ni vidjeti ni čuti.
Začuo je korake na hodniku.
Satovi su bili gotovi i učenici su pohrlili u hodnike, šum njihovog smijeha vratio je Harryja u stvarnost.
Istog trenutka je skočio na noge, brzo brišući suze svojom krvavom rukom.
Sa strahom je pogledao prema vratima.
Neće ga uhvatiti! Sakrit će se negdje gdje ga neće moći pronaći!
Očajnički se ogledavajući po prostoriji, poskliznuo se na djelić slomljenog stakla i uletio u odjeljak u koji se zaključao,točno u trenutku kada su se vrata zahoda otvorila tiho škripajući i netko je ušao unutra.
"Harry,jesi li tu?" Bio je to Hermionin glas.
Harry je,sjedeći na zahodskoj dasci,podignuo noge s poda,zatvorio oči i zadržao dah.
"Prijatelju,znamo da si ovdje. Kod nas su tvoje stvari". Ronov glas bio je tih i nervozan.
"Ako želiš,možemo ti ih ostaviti ovdje pa ih ti sam uzmi..ili štogod"
"Rone!" Hermiona ga je prekorila šapćući,okrećući se zaključanim vratima iza kojih se Harry skrivao.
"Slušaj,Harry..ono što se dogodilo u učionici..." Zastala je na trenutak,tražeći prave riječi. "Sigurna sam da se radi o pogrešci. Sigurno sam zabrljala napitak".
"Ali nikad ga do sada nisi zab...AU!" Ron je proizveo zvuk kao da mu je netko stao na nogu i zatim utonuo u tišinu.
"Harry?" Oglasila se Hermiona stajajući blizu vrata, kao da se naslanja na njih. "Izađi,molim te. Znamo da ovo nije tvoja greška. Nisi znao što radiš. Otići ćemo do profesora Dumbledorea i sve mu reći".
Vrata su se naglo otvorila. Hermiona je izgubila ravnotežu i pala na Rona koji ju je uhvatio u pravi trenutak.
"Da. Se. Niste. Usudili!" Harry je zarežao,naglašavajući svaku riječ pojedinačno.
Kada su ga prijatelji ugledali, Ron je širom otvorio usta od šoka a Hermiona je uzdahnula.
"Harry,što...?" Njen je glas utihnuo dok je drhtavim prstom pokazivala na njegovu krvavu ruku i lice. Harry je bacio pogled na ogledalo i ugledao svoje lice prekriveno prugama i točkama krvi. Pogledao je svoju ranjenu ruku. Proučio ju je,iznenađen,kao da uopće ne pripada njemu,i okrenuo se prema svojim prijateljima:
"Bit ću u redu...To nije važno sada". Na trenutak je stao i zamislio se,kao da pokušava donijeti neku odluku.
"Morate obećati da nijednom učitelju nećete reći ništa o ovome što se danas dogodilo na satu".
"Ali,Harry! Dumbledore mora saznati za ovo! Snape to nije smio učiniti, to je bilo potpuno ilegalno!" Hermiona je očito,bila vrlo ljuta. To je bilo vidljivo iz njenog držanja.
Ron se odmaknuo od nje na sigurnu udaljenost. "Moraš otići profesoru Dumbledoreu i sve mu reći!"
Harry je pokušao zamisliti taj razgovor.
"Ravnatelju,moram vam nešto reći. Profesor Snape me prisilio da popijem napitak koji otkriva nečije najdublje žudnje i ispalo je da je ono za čim ja najviše žudim...profesor Snape.
Želio sam da me uzme. I dok sam mislio na to,dignuo mi se. I svi su to vidjeli..."
"Oh,to je stvarno ozbiljan problem. Želiš li malo bombona od limuna?"
"Harry? Harry,čuješ li me?" Hermionin glas prekinuo je tok njegovih misli i vratio ga u stvarnost.
"Ne!" viknuo je naposlijetku. "Nikome neću ništa reći o tome,a nećete ni vi!"
"Ali,Harry..." Ron je pokušao nešto reći.
"Ako me želite izdati,onda vas molim da otiđete i sve ispričate svakome na koga naiđete. Ali više mi ne prilazite ako to učinite!"
Ron je posramljeno skrenuo pogled.
"Snape se sigurno slatko nasmijao kad sam ja otišao. Što...Što je rekao?" Harry je osjetio notu oklijevanja u svom glasu.
"Ništa",rekla je Hermiona tužno ga gledajući. "Bio je blijed i ostao je sjediti za svojim stolom zureći u vrata."
"Iskreno,izgledao je čudno." Kada se Malfoy zasmijuljio,Snape je okrenuo leđa razredu,rekao nam da je lekcija završena i zamolio nas da odemo."
"Vjerovatno je htio uživati u svojoj pobjedi sam",rekao je Harry gorko, lagano škrgutajući zubima.
"Slavni Harry Potter,napokon uništen i ponižen od Severusa Snapea."
"Harry,ne vjerujem--" zaustila je Hermiona ali je prekinula čim ju je Harry ošinuo pogledom.
"Snape je zločesti gad i to ništa ne može promijeniti. Napokon je pobijedio. Oh,kako li je samo morao biti ponosan!" Njegov je glas drhtao od suzbijene srdžbe koja ga je izjedala i kojoj se jedva odupirao.
U tom trenutku,vrata zahoda su se otvorila i jedan učenik prve godine je ušao unutra.
"Zar ne vidiš da je ZAUZETO??" Harry se izderao na dječaka koji je smjesta i bez riječi izletio van,smrtno blijed.
"Smiri se Harry",prošaptala je Hermiona, "Mi ti samo želimo pomoći."
"Odlično. Onda mi možete donijeti moj plašt nevidljivosti. Ovdje".
Harry se šuljao hodnicima zaogrnut plaštem,trudeći se da se ne sudari s učenicima koji su hodali oko njega.
Pitao se kako je moguće da se mogu tako bezbrižno smijati i šaliti kada je cijeli svijet propao.
Svako malo,njegove su uši hvatale fragmente tuđih razgovora:
"Potter...Šou...Snape...Zabavno"
Dakle,glasine su se već počele širiti. Briljatno,pomislio je Harry,baš jebeno briljantno.
"...i onda je Potter počeo plakati. Svi su vidjeli da mu se dignuo dok je hodao učionicom prema Snapeu!" Na zvuk Malfoyevog glasa,Harry se naglo okrenuo i vidio kako njegov zakleti neprijatelj opisuje,publici koja se okupila oko njega,incident u razredu. Svi su vrištali od smijeha, skupa s Malfoyem,koji je,opisujući incident,počeo i imitirati Harryja.
Nakon što je na licu napravio redikuloznu grimasu, ispružio je ruku i krenuo prema Goyleu,spotičući se i gledajući ga s obožavanjem. "Imate najljepše oči na svijetu..."
rekao je šmrcajući i plačući. "Uzmi me,Severuse..."
Slytherini su prasnuli u tako bučan smijeh da su Harryja zaboljele uši,a Malfoy se toliko smijao da se morao pridržati za Goylea jer bi u suprotnom pao na pod!
Harryja je potpuno preuzeo bijes. Htio je skočiti na Malfoya i izbrisati taj glupi osmijeh s njegovog ružnog, kretenskog lica.
"Ako se Potter pojavi na večeri", nastavio je Malfoy smijuljeći se, "Požalit će što se uopće rodio!"
Hladni grašci znoja pojavili su se na Harryjevom čelu. Ponavljajući samom sebi da se mora suzdržati,otišao je u kut,pokrio uši i zatvorio oči.
Mora se smiriti. Ne smije se sada pred svima otkriti,živog bi ga pojeli. Njegova želja da Malfoyu izbriše osmijeh s lica bila je ništavna u usporedbi sa sramom kojeg je osjećao
i prisjetivši se da je njegov performans u razredu odigrao u svemu veliku ulogu. Bio je preslab da se nosi s tim. Da,bila je istina da se suočio s Voldemortom licem u lice već 4 puta
ali on je bio samo jedan čarobnjak koji je predstavljao prijetnju i njemu i njegovim voljenima. A sada,Harry će se morati boriti ne samo protiv cijele škole već i sa svojim sramom i poniženjem.
Njegovo potpuno uništeno samopouzdanje jednostavno im je bilo prelak suparnik.
Želio je nestati, pretvoriti se u zrak, postati nevidljiv zauvijek.
Više nikome neće doći pred oči. Počeo je razmišljati o tome kako mora napustiti Hogwarts. Ali gdje će otići?
Hogwarts je bio njegov dom,ne može ga napustiti,nema gdje otići.
Nekoliko je puta duboko udahnuo, smirujući oluju bijesa koja je divljala u njemu,i otvorio oči. Slytherini su, kotrljajući se od smijeha, otišli prema Velikoj Dvorani.
Harry je uzdahnuo i nekako se dovukao do svoje spavaonice.
"Harry,jesi li tu?" Ronov glas se pronio tihom spavaonicom.
Harry je lagano dodirnuo zavjese oko svog kreveta. Ron je uzdahnuo od olakšanja i došao do prijateljevog kreveta.
"Prijatelju,donio sam ti nešto hrane." Ron je držao tanjur u rukama. Harryjeva se bestjelesna ruka pojavila,grabeći ga i odvlačeći ga pod plašt nevidljivosti.
Čulo se samo mljackanje i žvakanje hrane. Ron je sjedio na njegovom krevetu,strpljivo čekajući da Harry završi jesti.
Kada mu je Harry pružio prazni tanjur natrag i promrmljao zahvalu, Ron se nakašljao i pitao ga: "Kako si? Jesi li dobro?"
Na trenutak je vladala tišina.
"Osim što svi misle da sam poremećeni,perverzni peder,sve je u najboljem redu".
Ron se zacrvenio i tiho rekao: "Hermiona pokušava sprječiti ljude da o tome pričaju,ali oni to ne žele."
"Hvala ti Rone, to je bilo utješno." Harryjev je glas zvučao neuobičajeno prazno.
Ron je pokušao pronaći neke ohrabrujuće riječi ali mu to nije polazilo za rukom. Hermiona je oduvijek bila bolja od njega u ovakvim situacijama,ali nje trenutno nije bilo i Ron je bio izgubljen. Poslije nekoliko minuta neugodne tišine,rekao je sramežljivo: "Mi smo uz tebe. Hermiona i ja. I još nekoliko ljudi također. Nisu svi takvi gadovi,poput Malfoya i njegove rulje.
I poput Seamusa i Deana koji ti se neprestano izruguju. Kad bih mogao,ja bi--"
"U redu je",Harry ga je prekinuo, "Ne moraš me tješiti. Ne moraš sjediti ovdje sa mnom".
"Mi smo prijatelji,ne mogu te ostaviti na cjedilu." Kada mu Harry nije odgovorio,Ron ga je priupitao: "Kako tvoja ruka?"
"Prilično dobro",reče mu Harry tiho. "Krvarenje je prestalo i više me ni ne boli tako jako."
"Pa,Hermiona zna poneku čaroliju zacjeljivanja,ali možda bi bilo bolje da odeš do--"
"Ne!" prekine ga Harry oštro. "Već smo pričali o tome."
U tom trenutku vrata su tiho zaškripala. "S kim to pričaš?"
Neville je ušao u sobu. Ron je odmah skočio s Harryjevog kreveta.
"Ni sa kim",brzo mu je odgovorio,pretvarajući se da traži nešto na podu. "Ne mogu pronaći svoj čarobnjački šah".
"Harry je ovdje,zar ne?'"
Ron je izgledao prestravljeno.
"Zašto to pitaš?" Trudio se zadržati mirni ton glasa,ali Neville ga nije slušao.
Stajao je i zurio u Harryjev krevet,kao da traži nešto.
"Harry,ako si ovdje,želim da znaš da ti ja vjerujem. Snape te samo želio poniziti. Vjerovatno je stavio nešto u taj eliksir...znaš već.." I on se zacrvenio.
"Oduvijek te mrzio. Trebao si vidjeti kako je intenzivno promatrao tvoje prazno mjesto za večerom. Sigurno te i dalje želi mučiti. Ali ne brini se." Neville se posramljeno nasmiješio.
"Imaš nas. Ja ti vjerujem. Luna ti vjeruje. I još neki ljudi ti vjeruju."
Neville je zastao na trenutak,kao da još nešto želi reći,ali onda se okrenuo i otišao prema vratima.
"Hvala ti,Neville",prošaptao je Harry.
Harry je trčao hodnicima Hogwartsa.
Nije želio zakasniti na sat. Pokušao je trčati najbrže što je mogao,ali činilo mu se da ga neka nevidljiva ruka vuče unatrag,ne dopuštajući mu da nastavi trčati.
Pokreti su mu bili spori i ograničeni i osjećao je kao da se nalazi pod vodom.
Ali znao je da ne smije zakasniti! Morao je stići na sat bez obzira na sve!
Pokretao je noge najbrže što je mogao ali činilo mu se da se kreće puževim korakom.
Najednom je ispred njega iskrsnuo ogromni kameni zid. Zid se protezao s jednog kraja hodnika na drugi i blokirao mu put.
Znajući da mora tuda proći, jer je to bio jedini put, skočio je i uhvatio se za kamen.
Stenjući od napora,počeo se penjati.
Kada je doskočio s druge strane, ispod svojih nogu ugledao je crni bezdan kojeg je premošćivao samo jedan uski, nestabilni most privezan s nekoliko konopaca.
Otišao je do njega, i uhvatio se za konopce,znajući da ga jedino oni spašavaju od toga da bude progutan u taj zjapeći bezdan pod njim. Počeo ga je prelaziti.
Kada je došao do sredine,osjetio je navalu vrućeg zraka, i odjednom se pokraj njega pojavila buktinja. Prestravljeno je zavrištao,grabeći čvrsto konopce i zatvarajući oči kada se most počeo opasno njihati.
Iz bezdana je izletio ogromni,stravični Norveški kukudrilo. Harry se sledio od užasa i zabuljio se u oči zvijeri.
Baš u trenutku kada je zmaj otvorio svoje ralje,spreman da Harryja pretvori u hrpu vrelog pepela,začuo se Hagridov glas:
"Norberte,gdje si? Ti zločesta zvijeri!"
Zmajeve ralje su se zatvorile kada je raširio svoja krila i odletio od Harryja. Harry je odahnuo. Čim mu predavanja završe,morat će otići do Hagrida i inzistirati da u dvorac ne pušta zmajeve.
Ostatak mosta prešao je bez novih iznenađenja,ali na njegovom kraju nalazile su se beskrajne stube koje su vodile put dolje i nestajale negdje u mraku ispod njega.
Onog trenutka kada je zakoračio na prvu stubu, stepenice su se pretvorile u glatku,sklizavu površinu,i Harry je,uz vrisak,pao na stražnjicu i otklizao se ravno u tamu.
Sletio je uz mukli udar u nekakvu mračnu sobu. Jedino svjetlo dolazilo je od baklje koja je visila na zidu.
Nalazio se u tamnicama. Što radi tu? Trebao bi se požuriti na Preobrazbu!
Čim je to promislio, iza njega se pojavio obris osobe i nečija ruka mu je prekrila usta.
Harry je pokušao zavrištati,ali bez uspjeha. Osjetio je kako ga nečije snažne ruke podižu zrak i bacaju ga o kameni zid. Ekstremno hladno tijelo ga je pritisnulo odostraga
kada je Harry shvatio da je gol. Uzdahnuo je kada se druga ruka ovila oko njegovog kurca i počela ga navlačiti.
Na trenutak je osjetio kao da mu je tijelo eksplodiralo u milijune iskrica,dražeći i paleći svaki kutak njegovih živčanih završetaka,oduzimajući mu svu snagu i ostavljajući ga oslabljenim.
Osjetio je da mu noge otkazuju,i uhvatio se za izbočenja u zidu prije nego je uspio pasti. Osjetio je vreli dah na svojoj šiji i bolan ugriz na svom vratu.
Tiho je zastenjao dok mu je netko nasilno drkao kurac.
Prikupio je svu svoju snagu u namjeri da se oslobodi,ali nije mu uspjelo. Osjećao se slabim i bespomoćnim dok mu je ruka koja se kretala sve brže i brže na njegovom dignutom kurcu,izazivala jake srse koji su mu silazili niz kralježnicu i koje nije mogao kontrolirati.
Osjećao je to kao struju koja mu prolazi kroz cijelo tijelo,paralizirajući ga i oduzimajući mu svu snagu volje.
Počeo je cviljeti i drhtati od zadovoljstva,pritisnuvši lice na hladni zid tamnice ispred sebe, pokušavajući kontrolirati valove hladnoće i vrućine koji su ga naizmjence pogađali.
Osjećao je da tone sve dublje u ljepljivu,zagušljivu tamu,zaboravljajući sve što mu je ikad bilo važno.
I jedina opipljiva stvar u njoj bila je ta hladna ruka koja mu je brzo drkala kurac i nezamislivo opijala njegovo tijelo i um.
Čovjek iza njega mučio ga je polagano ga ližući,istraživajući prostor iza Harryjevih ušiju,ramena i vrata. Svaki dodir tog vrelog i vlažnog jezika osjećao je kao vreli žarač,
goruću ranu na svojoj koži. Nije bio u stanju išta učiniti,osjećao se kao marioneta,vođena rukama i usnama stranca,potpuno bespomoćan u njegovim rukama.
I tada je začuo duboki,zlokobni šapat u svom desnom uhu:
"Kada završim s tobom,nećeš biti ništa više od prazne ljušture"
Harry je promislio da je potreban još samo jedan trenutak i sigurno će eksplodirati u muškarčevim rukama, eksplozijom tako jakom da će prodrmati i same temelje dvorca.
Lagano je zastenjao kada se tijelo iza njega polagano podiglo, i ruka koja mu je pritiskala usta sada se premjestila iza njegove glave. Dugi,hladni prsti uklizali su mu u kosu,
i Harry je zajecao od ugode onako priklješten između muškarčeve hladne kože i hladnog kamenog zida,dok je vrućina koja mu je izvirala iz prsiju preplavila cijelo tijelo.
Osjetio je kako se zubi zabijaju u njegov vrat,muškarac ga je snažno povukao za kosu i nasilnički mu nagnuo vrat unazad.
To mu je izazivalo bol,ali je osjećao nezamislivo zadovoljstvo koje ga je pogodilo poput biča i bacilo ga o zid.
"Vidim da voliš bol". Ovo nije bilo pitanje,ali Harry je instiktivno kimnuo glavom, uživajući u tom oštrom,intenzivnom osjećaju koji ga je preplavio poput droge.
To je bilo bolje od zadovoljstva...to je zapravo samo po sebi bilo zadovoljstvo.
"Savršeno",nastavio je mračni,duboki glas,kada se hladna ruka,koja mu je još uvijek drkala kurac,iznenada zaustavila i snažno ga obgrlila. "Zato jer ću ti priuštiti još mnogo boli".
Harry je zastenjao,osjećajući još jedno snažno povlačenje za kosu,i u tom trenutku muškarac ga je okrenuo i grubo ga odgurnuo u zid. Kada je podigao pogled,pred sobom je vidio demonske crne oči- i probudio se uz glasan uzdah.
Njegovo je srce snažno kucalo,kao da se pokušava izbaviti iz tijela u kojem je zarobljeno,cijelo tijelo mu se treslo dok su valovi užitka u njegovim prsima polagano jenjavali.
Na trenutak je zajecao,zabijajući glavu u jastuk,pokušavajući spriječiti osjećaje koji su ga prevladali. Kada se napokon uspio smiriti, i kada je požuda u njemu splasnula,
otvorio je oči i pogledao donji dio pidžame. Na međunožju je ugledao ogromnu,ljepljivu mrlju. Podigavši majicu,vidio je da mu je cijeli trbuh pokriven spermom.
"Sranje! Sranje! Sranje!",psovao je tiho,s nevjericom zureći u nered koji je napravio.
"Ma ovo se ne događa! Nemoguće! Kvragu!".
Ogledao se po spavaonici, ugledavši lica svojih kolega koji su mirno spavali,i zahvalio Bogu što se sjetio baciti Silencio,čaroliju utišavanja,oko svog kreveta prije nego je pošao na spavanje.
Pao je natrag na jastuke,mršteći se i zatvarajući oči dok su mu se slike iz sna počele pojavljivati pred očima.
Sjećao se stepenica...i tamnica... i crnih dubokih očiju..
Njegovo se srce ubrzalo.
Ne,to ne može biti istina!
"Harry! Harry! Probudi se!" Harry je osjetio kako mu netko lagano drma ruku i začuo Ronov glas kako se probija kroz mliječne,maglovite oblake sna,dopirući do njegovog uspavanog uma: "Svi smo otišli na doručak. Obuci se i kreni!"
"Ne idem ja nigdje",rekao je Gryffindorac,navukavši pokrivače preko očiju.
"Ne budi blesav.čovječe,na kraju krajeva,moraš nešto pojesti".
"Donesi mi hranu ovdje,kao i jučer"
"Ali,Harry--" počeo je Ron,ali ga je Harry prekinuo snažnim glasom:
"Rone,molim te!"
Ron je zatvorio usta i kimnuo glavom. I prije nego se Harry stigao ustati iz kreveta,njegov je prijatelj već otišao.
Dok se oblačio,Harry se promišljao na kakav će način morati živjeti od sada. Nije bilo šanse da ikad više slobodno šeta po dvorcu. Što se satova tiče, svugdje će ići sa plaštem nevidljivosti,skidajući ga u zadnji trenutak netom prije učionice i početka sata. Ron i Hermiona mogu mu donositi hranu.
A metloboj...to je bio Harryjev najveći problem. Metloboj je bio njegova najveća strast,ali sada..kako će smoći snage pogledati ikoga iz ekipe u oči?
Morat će smisliti nešto. Možda će im reći da se prehladio i da do daljnjeg neće biti prisutan na treninzima? I možda će se cijela stvar malo stišati do sljedeće utakmice pa bi čak mogao i zaigrati. Naravno,ako ga do tad ne izbace iz ekipe zbog priča da želi pojebati najomraženijeg učitelja u školi. A možda će i propuštanje samih treninga biti dovoljan razlog da ga izbace.
Harry je zajecao sjedajući na rub svog kreveta.
Sve je ovo Snapeova krivnja! Taj masni kučkin sin mu je potpuno izokrenuo život naopačke! I nikad mu neće oprostiti zbog toga! Pronaći će neki način da mu se osveti i tada će Snape zažaliti zbog svake zle riječi,svakog podlog komentara koje je uporno dobacivao Harryju svih ovih godina. Nitko u Harryju nije mogao izazvati takav sirovi,kipteći gnjev kao Severus Snape. Sam zvuk Snapeovog imena bio je dovoljan da Harryju krv proključa! Čak i sama pomisao da bi ikad mogao poželjeti takvu spodobu od čovjeka kao što je Snape,bila je naprosto smiješna!
U Harryjevim mislima pojavila se slika tih očiju,tih mračnih, beskrajno dubokih,demonskih očiju koje je vidio u snu...
Čak i samo prisjećanje na to u njemu je izazvalo vrućinu,i crvenilo mu je oblilo obraze.
To nije mogao biti on.
Ne,sigurno nije.
Osim toga, samo sjećanje na san bilo mu je maglovito,tako da se Harry,kada se probudio, zapitao je li on to uopće sanjao ili je samo o tome razmišljao.
Pa ipak, tješio se on, gotovo se svaki momak njegovih godina bar jednom probudi u onakvom stanju...i nije ni bitno što je zapravo sanjao,zar ne?
Koraci na stepenicama prekinuli su Harryjeve misli. Prestrašen,brzo je prebacio plašt nevidljivosti preko sebe,ali ispostavilo se da je to ipak bio samo Ron,koji se vraćao s doručkom.
Harry je sa žurbom pojeo i odmarširao na Preobrazbu sa očevim plaštem čvrsto stisnutim oko sebe.
Ne bi mogao reći za sebe da je bio nervozan,ili čak preplašen, prije susreta s drugim učenicima,ali je odlučio da im neće dati priliku da mu stvore probleme.
U trenutku kada se pojavila profesorica McGonagall, Harry je brzo skinuo plašt,spremio ga u ruksak,nekoliko puta duboko udahnuo,iskočio iz kuta u kojem se skrivao i utrčao u učionicu baš kada je McGonagallova zatvarala vrata. Profesorica ga je iznenađeno pogledala ali nije komentirala njegov iznenadni dolazak.
S druge strane,u učenicima je njegovo pojavljivanje izazvalo značajnu senzaciju. Svi su zurili u njega i došaptavali se međusobno, pokrivajući usta i smijuljeći se.
"Što se događa?" Oštar glas profesorice McGonagall prekinuo je žamor koji se proširio razredom. "Tišina! Sjednite i izvadite knjige".
Po prvi put u životu,Harry je bio sretan što je McGonagallova bila vrlo strog profesor koji nije tolerirao pričanje na satu.
Sjeo je do Rona,trudeći se ne gledati u nikoga određenog, pogotovo ne put Slytherinskih stolova. Znao je da će,ako ga Malfoy krene provocirati,izgubiti živce i učiniti neku glupost.
Sjećanje na sve ono što je Malfoy jučer prepričavao po hodnicima još je uvijek bilo presvježe,a Ron mu je ispričao kako su se za večerom i doručkom Slytherini natjecali u tome tko će smisliti "smiješniju" pjesmu na račun Harryja i Snapea.
Harry nije želio saznati što su sve smislili.
Na satu,Harry je utonuo u misli. Razmišljao je na koji bi način mogao odustati od Napitaka. Prije bi umro nego došao Snapeu i zamolio ga za dozvolu.
Nije želio imati kontakata s tim gadom.
Bilo bi najbolje da više nikada ne mora vidjeti tog kukastonosog gnjavatora ni njegov preziran osmijeh na tankim usnama.
Ali znao je da su mu Napitci potrebni za karijeru Aurora. No,u čarobnjačkom svijetu sigurno ima još poslova u kojima bi bio dobar.
Može postati profesionalni igrač metloboja...Za to mu definitivno nisu potrebni Napitci.
Znak koji mu Ron dao prekinuo mu je tok misli. Ugledao je profesoricu McGonagall kako stoji pred njim vrlo strogog izraza lica.
"Možda bi se gospodin Potter trebao spustiti s oblaka i vratiti se na sat?"
"Oprostite",Harry je promumljao, spuštajući pogled na svoju klupu. Začuo je zlobna došaptavanja oko sebe.
"Potteru,sanjariš li to o Snapeu?" Začuo se Seamusov glas.
"Umukni!" Siknuo je Harry na njega. Seamus i Dean su se nastavili smijuljiti dok se Harry crvenio od bijesa.
Na tom su satu trebali puževe pretvoriti u ručnike- Harry nije u tome vidio nikakvu praktičnu primjenu- i shvatio je da je previše iznerviran da bi se koncentrirao na zadatak.
Uvijek kada bi dobili,kao sad,zadatak za vježbanje, učionicu bi ispunio tihi žamor koji je sada bio idealna prilika učenicima da se obrate Harryju, i Harry bi svako malo začuo nekakav odvratan i uznemirujući komentar. Ron i Hermiona su sjeli s njegove lijeve i desne strane,poput njegovih osobnih čuvara, i ušutkavali svaki komentar upućen Harryju.
Sa svakim zlobnim komentarom koji bi dopro do njega od strane njegovih donedavnih prijatelja,Harry je osjećao rastuću srdžbu.
"Snapeov ljubavnik","Snapeova kuja"- to su bile samo neke od blažih uvreda kojima su ga obasipali.
Ruke su mu se tresle dok je pokušavao preobraziti svog puža.
"Harry,potuži se McGonagallovoj",Hermionin je glas zvučao molećivo,"Ona će ovome stati na kraj".
"Ne!",Harry je siknuo,trudeći se koncentrirati na čaroliju.
Sanjao je o tome da sat već jednom završi i da ga svi puste na miru. Sve što je želio bilo je otrčati i skriti se u spavaonicu. Odlučio je da danas više neće otići ni na jedan sat.
Nije htio učenicima pružiti još prilika da ga ponize.
Zvuk kucanja na vratima prekinuo je buku koja je zavladala učionicom. McGonagallova ih je otišla otvoriti,kratko popričala s osobom koja je stajala iza njih, i obratila se učenicima:
"Vratit ću se za nekoliko minuta,nastavite vježbati". Ošinula je učenike prijetećim pogledom i izašla.
Čim su se vrata iza nje zatvorila,Harry je mučno zastenjao: "Oh,ne.."
"Potteru!" Harry se ukočio čuvši Malfoyev glas koji je dopirao s druge strane učionice. "Gdje si bio do sada? Skrivao si se u Snapeovoj tamnici?"
"Začepi,Malfoy!",Ron je viknuo na njega ali ga je dotični potpuno ignorirao.
"Što ste radili?",nastavio je sa zlobnim smiješkom. "Je li Snape ispunio sve tvoje perverzne fantazije?"
Harry je osjetio navalu srama i mržnje. Oko sebe je ugledao lica,očito zabavljena Malfoyevim uvredama.
"Ispričaj nam kako ti je bilo kada te je uzeo",nastavio je Malfoy,a svaka njegova riječ kao da se zabijala u Harryjevo srce i utrobu, podgrijavajući želju za osvetom.
"Da li je bilo baš kao u tvojoj viziji? Da li te je jebao dok si ti gledao u njegove crne,uzbudljive oči,moleći još?"
Smijeh oko njega je postajao sve glasniji i Malfoy se smijuljio,zadovoljan sobom. Jedino što je Harry prema njemu sad osjećao bila je čista mržnja.
"Potteru,reci nam,kako je to kada pušiš kurac Snapeu? Da li mu sperma ima okus po Napitcima?"
Sve se zacrnilo ispred Harryjevih očiju. Niti je što čuo niti vidio osim Malfoya i njegovog glasa. Bijes koji ga je obuzeo, potresao mu je cijelo tijelo. Osjetio je žarenje u kutevima očiju.
Ron i Hermiona su ga zabrinuto promatrali.
"Potteru,pokaži nam kako si stenjao njegovo ime". Malfoy je zatvorio oči nagnuo glavu unazad. "Oh,Severuse,jebi me...baš tako...jače...ah!"
Smijeh koji je provalio učionicom bio je ništavan u usporedbi s krikom bijesa koji je obuzeo Harryjeve misli i provalio mu kroz usta.
Vođen instiktom,potpuno zaboravljajući na sve oko sebe,skočio je sa stolice,napravio nekoliko koraka i napao Malfoya.
Malfoy je vrisnuo od iznenađenja kada ga je Harry srušio sa stolice i kada su oboje pali na pod,Malfoy dolje,a Harry preko njega.
Harryja je zaslijepila goruća mržnja. Nije osjećao ama baš ništa osim želje da ubije. Želio je uništiti Malfoya,razbiti mu lubanju,izvaditi mu oči,slomiti mu kosti!
Nastavio se tući dok je zvijer u njemu režala,zadovoljna što Malfoyu nanosi bol i strah.
Rane na njegovim rukama su se ponovno otvorile kada je udario Slytherina u nos,iz kojeg je prošikljala gusta krv.
U isto vrijeme,Malfoy je u samoobrani udario Harryja šakom u vilicu, i Harryjeva su se usta ispunila krvlju.
Oko sebe je čuo povike i vrištanje,ali mu se činilo da oni dolaze odnekud izdaleka. Malfoy ga je zgrabio za kosu u istom trenutku kada su ga nečije ruke zgrabile od zada i pokušale ga rastaviti od njegove žrtve.
"Harry,prestani!" Hermionin prestrašeni uzvik dopro je do njega.
Harry se izvukao iz njenog stiska i ponovo krenuo na okrvavljenog Slytherina ali tada se između njih ispriječila nevidljiva barijera koju Harry nije mogao prijeći.
Tišina je iznenada zavladala razredom.
Harry se podigao s poda,gušeći se,i pogledao prema vratima.
Na njima je stajala profesorica McGonagall sa ispruženim štapićem i mješavinom bijesa i užasa na licu.
"Neka svi osim Pottera i Malfoya smjesta odu!" Njen glas je drhtao od ogorčenja. "Idite!"
Učenici su,bez ijedne progovorene riječi,pokupili svoje stvari i požurili van iz učionice. Harryjevo disanje polako se vraćalo u normalu dok je adrenalin u njegovom tijelu slabio.
Tada je osjetio užasnu bol u svojoj desnoj ruci. Također je osjetio i da mu krv teče niz usnice.
Malfoy,koji se držao za svoj nos koji je još uvijek jako krvario,polako se podignuo s poda.
McGonagallova je ukočeno otišla do svog radnog stola,sjela za njega i počela zuriti u dvojicu učenika prijetećim pogledom.
"Može li mi netko objasniti što se ovdje odigralo?"
Harry je gledao u pod i stiskao šake.
"Podder je lud",rekao je Malfoy, "Badio se na mene bed raloga i pokusao me ubiti!"
"Zaista?",upitala ga je McGonagallova strogo,kao da sumnja u njegovu nevinost.
"Potteru,objasnite mi zašto ste napali Malfoya"
Harry je tvrdoglavo šutio,trudeći se ne pogledati je u oči.
Nije mogao smisliti nikakvu izliku, i vjerovatno profesorica ne bi ni povjerovala u nikakvu laž koju bi mogao smisliti.
Bacio se na Draca i slomio mu nos. Nikakva izlika ga ne bi mogla spasiti od nevolje u koju se uvalio.
"Potteru,pitala sam vaš nešto!" McGonagalličin je glas bio oštar poput britve. Ali kada je Harry i dalje nastavio šutjeti,profesorica je stisnula usne.
"Dobro.Ako se ne želite opravdati,ja vas neću ni natjeravati na to. Bilo kako bilo,ovo nije ponašanje koje očekujem od učenika šeste godine. Ovo što se danas dogodilo u mojoj učionici je nedopustivo i neprihvatljivo ponašanje! Pogotovo zato jer se desilo u mom odsustvu! Vas dvojica ste prekršili barem pet školskih pravila i ima da se sramite!
Obojici oduzimam po 50 bodova! Gospodine Malfoy,molit ću vas da otiđete do bolničkog krila i nakon toga ćete se dogovoriti s profesorom Snapeom o vašoj kazni.
Oslobođeni ste nastave za danas."
Malfoy se okrenuo, ošinuvši Harryja ljutitim pogledom,kao da mu poručuje "Još nisam završio s tobom", i napustio učionicu.
"Što se vas tiče,gospodine Potter" McGonagalličin je glas postao nešto blaži, "Ne znam koji vas je očaj natjerao da se bacite na drugog učenika u mom razredu,no bez obzira na razlog, vaš je postupak sramotan i okaljali ste ime Gryffindorskog doma."
Dok je ona govorila,Harry je mirno zurio u neku točku na tepihu.
"Sada",profesorica je nastavila, "Otiđite u bolničko krilo i kontaktirajte gospodina Filcha koji će vam odrediti kaznu. Jeste li me razumjeli?"
Harry je polako kimnuo,i okrenuo se da ode. Tada mu je na um pala jedna ideja.
"Profesorice...",rekao je tiho, "Mogu li vas nešto upitati?"
McGonagallova ga je pogledala preko svojih naočala. "Što?"
"Htio bih napustiti Čarobne Napitke",rekao je. "Možete li otići do profesora Snapea i uvjeriti ga da mi da dopuštenje da odem s njegovih satova?"
McGonagalličine obrve su se spojile u jednu liniju. "Nemate Napitke sve do ponedjeljka. Do tada--"
"Ne!",Harry ju je prekinuo. "Krivo ste me shvatili. Ne želim više uopće slušati taj predmet i htio bih ga zamijeniti s nekim drugim"
Na trenutak je vladala tišina.
"Neću vas pitati zašto ste i kako došli do te odluke,gospodine Potter,jer sumnjam da ću dobiti odgovor. Ali želim da znate da,ako napustite predavanja iz Napitaka,nećete biti u mogućnosti postati Auror. Jeste li sigurni u svoju odluku?"
Harry je kimnuo, grizući zube.
"Da li ste sigurni da ne želite još jedan put promisliti o tome?" Osjećala se nota nade u McGonagalličinom glasu.
"Ne,to je moja konačna odluka."
Profesorica se na trenutak zamislila,proučavajući Harryjev pogled i onda tiho rekla: "Dobro. Razgovarati ću s profesorom Snapeom. Možete ići"
Harry nije otišao u bolničko krilo. Htio je izbjeći neugodna pitanja o svojoj smrskanoj ruci. Proveo je popodne i večer u spavaonici,ako se izuzme da je morao otići do Filcha da se s njim dogovori o svojoj kazni. Filch mu je odredio da mora očistiti sva spremišta metli u školi preko vikenda, kada mu ruka malo zacijeli.
Za vrijeme ručka Hermiona ga je posjetila,rekavši mu da se Hagrid raspituje o tome što se dogodilo i zašto više ne dolazi na obroke u Veliku Dvoranu.
Ron se pojavio navečer,nakon večere, rekavši Harryju da McGonagallova želi popričati s njim.
Harry je nabacio na sebe plašt nevidljivosti i otrčao do profesoričinog kabineta,osjećajući kako mu srce lupa.
Nadao se da se Snape složio. Ipak je mrzio Harryja i oduvijek ga se htio riješiti. Vjerovatno je bio vrlo zadovoljan kad je čuo da mu se san napokon ostvario.
Harry je skinuo plašt pred vratima i pokucao. Predstojnica njegovog doma pozvala ga je da uđe i sjedne.
"Razgovarala sam s profesorom Snapeom" ,započela je, gledajući Harryja preko naočala. "Bio je vrlo iznenađen što želite napustiti njegova predavanja i kategorički je to odbio."
"Što?" Harry je ostao bez teksta. Kada je pogledao McGonagallovu,vidio je da je i ona iznenađena.
"Potteru,bojim se da vam ne mogu pomoći. Ako želite,možete ga pokušati uvjeriti nasamo. Profesor Snape dao mi je do znanja da želi s vama porazgovarati o tome u četiri oka"
Harry se zgrčio od pomisli da ostane nasamo sa Snapeom.
Nikada!
Dovukao se natrag do spavaonice,pokušavajući shvatiti u čemu je stvar.
Zašto mu Snape ne dopušta da napusti Napitke? Uvijek ga se želio riješiti.
Zastao je na trenutak.
Pa,naravno! Bilo je tako očito! Želi ga nastaviti ponižavati u učionici pred svima. Zašto ne?
Nije bio u stanju sresti ponovno tog čovjeka licem u lice. Nikad više. Harry se zacrvenio od srama. Kako će,nakon onoga što se dogodilo,ikada više moći normalno pričati sa Snapeom? Radije bi dao blizancima Weasley da na njemu iskušavaju svoje netestirane artikle nego da se mora suočiti sa Snapeom nasamo.
Sama pomisao na njihov ponovni susret oslabila je Harryja i puls mu se ubrzao.
Mora nastaviti pohađati satove Napitaka. Nema izbora. Morat će otići na te satove i nekako se pomiriti s tim.
CDN
|
| | | | |
| Dodaj komentarz | | | | | Zaloguj się, żeby móc dodawać komentarze.
|
| | | | |
|
| Logowanie | | | |
Nie jesteś jeszcze naszym Użytkownikiem? Kilknij TUTAJ żeby się zarejestrować.
Zapomniane hasło? Wyślemy nowe, kliknij TUTAJ.
|
| | | | |
| Gdzie można nas znaleźć/Where you can find us | | | | | | | | |
| Ważne | | | |
If you're from another country and you've registered, send us an e-mail with your login, so we can activate your account: ariel_lindt@wp.pl
Nie wyrażamy zgody na kopiowanie i umieszczanie naszych ficków i tłumaczeń w innych miejscach!
Ariel & Gobuss |
| | | | |
| Shoutbox | | | | Tylko zalogowani mogą dodawać posty w shoutboksie.
|
| | | | |
|
( Proszę zróbcie coś z tym