 | Nasza twórczość/Our stuff |  | | | | |  | |  |
| Nasze Teledyski/Our Videos | | | | | | | | |
| Użytkowników Online | | | |  Gości Online: 3
Brak Użytkowników Online
Zarejestrowanch Uzytkowników: 7,389
Najnowszy Użytkownik: nightsouls9
|
| | | | |
| Our Desiderium Intimum Videos | | | | | | | | |
|
| THE LIGHT ENTHRALLED BY THE DARKNESS | | | | | | | | |
| Poglavlje 4 - Zapeo na tebi | | | | Translation: Matea :*
4. Zapeo na tebi
Ti si kao droga
Ti si kao demon kojeg ne mogu poraziti
A ja kao da sam zapeo
Kao da bježim od tebe cijelo vrijeme
Tišinu u spavaonici prekinuo je zvuk udaranja vrata o zid. Tada se začuo tup udar,kao da se nešto sudarilo s teškim,drvenim kovčegom.
Te je zvukove popratio još jedan-jecaj pun bijesa:
"Mrzim ga!"
Harry Potter je stajao pokraj svoga kreveta,teško dišući, dok su mu se sjećanja na sat iz Napitaka,koji je završio prije nekoliko minuta,uskovitlala u glavi; a svako sjećanje kao da je bilo najgore.
Nije se mogao odlučiti mrzi li Snapea zbog toga što mu je ponizio prijatelje, zbog njegovih zlobnih komentara, zbog mentalne okrutnosti prema njemu samome,zbog kukastog nosa ili masne kose.
Znao je da će naposlijetku požaliti što je odlučio otići na taj sat,pa ipak je otišao. Očito je smetnuo s uma kakav je Snape gad.
Snape je nadmašio samog sebe!
Harry se sjetio borbe s olujom bijesa koja se kovitlala u njemu,dok je Snape stajao i mirno vrijeđao Nevillea. Itekako je bio svjestan činjenice da su provokacije zapravo bile namijenjene njemu,ali ništa nije mogao učiniti. Mogao je samo bespomoćno stiskati šake i škrgutati zubima.
"Ja sam kukavica! Jebena usrana kukavica!" bijesno je mislio o sebi.
Želio je reći nešto,učiniti nešto,bilo što,da obrani Nevillea,ali strah od samog jednog pogleda u te beskrajno duboke,crne oči; strah od suočavanja s njima oduzeo mu je svu hrabrost,ponos i čast kojima se dičio kao Gryffindor.
Dok je sjedio,osjećao je kao da ga Snapeov pogled prži u nutrini svoga bića. Ali takvo što bilo je nemoguće. Možda halucinira? Možda gubi razum?
Ne! Snape je definitivno gledao u njega. Samo je pogled okrutnog smrtonoše mogao u Harryju izazvati onakvo drhtanje i hladne trnce,iako se Gryffindorac u tom trenutku osjećao kao da živ gori.
Čak se na trenutak usudio baciti pogled na profesora,u trenu kad je ovaj prizvao k sebi poruku koju je Malfoy namjeravao poslati Harryju. Nikad neće zaboraviti izraz na profesorovom licu kada je pročitao poruku. Na njegovim vječno blijedim,žućkastim obrazima,pojavilo se lagano rumenilo.
Harry se nije nadao da će ikada ugledati profesora Napitaka kako se crveni. Bilo je teško shvatiti da je Snape sposoban za tako ljudsku reakciju.
Dakle,što je to Malfoy napisao u poruci koja je u Snapeu pobudila onakvu reakciju? Moralo je biti nešto prilično gadno s obzirom na to da je Snape onako burno reagirao. Harry je bio siguran da će to ući u školsku povijest. Možda će uskoro o tome moći čitati u knjizi "Povijest Hogwartsa"?
Malfoy je sigurno napisao nešto bezobrazno,prosto i uvredljivo kada je uspio toliko razbjesniti Snapea da je ovaj oduzeo bodove svom vlastitom domu.
Pa ipak,ako je nešto dobro proizašlo iz svega ovoga,onda je to činjenica da je zbog Malfoyeve poruke Snape zabranio bilo kakvo spominjanje incidenta koji se nedavno odigrao. Naravno da je Harry bio svjestan činjenice da se Snape više brinuo za svoju nego za Harryjevu reputaciju. Harry je dobro poznavao Snapea; i da se on odjednom počne brinuti za Harryjevu dobrobit,Harry bi mu toplo preporučio pregled u Svetom Mungu.
Snape je sebični gad,i toga su svi svjesni.
Sjetio se izraza zadovoljstva na Snapeovom licu kada više nije mogao podnijeti provokacije i kada ga je pogledao. Sjetio se divljeg lupanja vlastitog srca kada ga je pogledao u oči i u njima ugledao nekakvu pritajenu iskru koja kao da je htjela iz njega iščitati sve osjećaje koje je ikada doživio. Ali u tom trenutku je toliko toga osjećao da nije mogao razaznati o čemu se radi. Sjetio se da je bio ljutit i frustriran,i da se jedva suzdržavao da ne napadne Snapea. Ali osjećao je i paralizirajući strah i nezustavljiv sram kada se prisjetio neobuzdane žudnje koja ga je obuzela nakon ispijanja napitka. I tada,kada je Snape stajao toliko blizu njega,po prvi put nakon onog incidenta,pogledao ga je ravno u oči. Osjećao je kao da ga je udario usijani bič,ranjavajući ga bolno i duboko. Kao da ga je stresla struja. U njemu su se odvijale prave eksplozije i iskrenja, popraćene udarima vrućine. I sve kao da je bilo spojeno u jedno,svi njegovi osjećaji.
Sve je to Harryju bilo dovoljno da mu "prelije čašu". A kada ga je Snape pozvao da ostane popričati s njim nakon završetka sata,pobjegao je. Morao je pobjeći.
Bojao se da Snape želi s njim popričati o onoj Malfoyevoj poruci,a Harry se jednostavno nije mogao s tim nositi. Znao je da je njegov bijeg vjerojatno još više razbjesnio Snapea,ali barem je uspio pobjeći s poprišta,ostavljajući zapjenjenog Snapea samog.
Na Harryjeve usne dovukao se zloban osmijeh.
Zvuk koraka trgnuo ga je iz razmišljanja i oči je prikovao za vrata. Zadnjih nekoliko dana koje je proveo u neprestanom skrivanju,dali su mu instikte karakteristične za neku malu,uplašenu životinju.
Vidjevši Rona kako se pojavljuje u dovratku,Harry ispusti uzdah olakšanja. "Oh,to si samo ti".
"Snape je zločesti gad!" zareži crvenokosi momak,hitajući torbu s knjigama na svoj krevet.
"Uvijek je to i bio,ali nadmašio je samog sebe ovaj put! Kako je samo mogao učiniti Nevilleu nešto tako grozno i bezobrazno?" Pogledao je Harryja. "I tebi,naravno. Razumijem,to je Snape,smrtonoša je i sve to,ali čak bi i on trebao imati neku mrvicu suosjećanja". Vidjevši sumnju u Harryjevim očima,on uzdahne. "Ma,da. To je Snape- kreten do jaja."
Ron se bacio na krevet i pogledao Harryja. "Usput budi rečeno,kukastonosi gad mi je rekao da ti ovo dam." Iz džepa pelerine izvukao je nekakvu malu bočicu i predao je Harryju.
"Što je ovo?" Harry se namršti,uzimajući eliksir iz prijateljeve ruke.
Ron slegne ramenima. "Nemam blage veze. Rekao mi je da to moraš nanositi na ruku triput na dan."
Harry se ponovno namršti. Što? "Snape ti je ovo dao i rekao ti da si ja time moram mazati ruku?"
"Čudno,jel' da?" Ron sumnjičavo pogleda u bočicu. "Kladim se da je to neki napitak koji će preuzeti kontrolu nad tvojom rukom i reći joj da te zadavi usred noći."
Pogled kojim ga je Harry počastio mogao je ubijati.
"Što je?" Ron ga upita. "Fred i George rekli su mi za to kad sam bio mali."
"Što god bilo,ja to neću koristiti. Ništa što je došlo od Snapea." Harry je s gađenjem odbio uzeti bočicu.
"To je vjerojatno nekakav crnomagijski napitak od kojeg će mi ruka otpasti. Takve stvari od Snapea uvijek možeš očekivati."
"Rekao mi je,da te je htio otrovati,davno bi to učinio",odgovori mu Ron.
"Hvala ti prijatelju,stvarno si mi podigao moral",odbrusi mu Harry sarkastično.
Ron se zacrvenio i skrenuo pogled.
Harry se na trenutak zamisli.
Činjenica da se Snape brine za njegovo zdravlje i daje mu ljekovitu tinkturu nekako nije u njemu izazivala osjećaj sigurnosti. Zapravo,nije u njemu izazvala nijedan pozitivan osjećaj. Do sada je od Snape trpio samo mržnju i neljubaznost. Otkud ova nagla promjena?
***
Te je večeri Harry odlučio,po prvi put u zadnjih nekoliko dana,sići na večeru.
Ron i Hermiona su prvi sišli provjeriti stanje i izvijestili ga da su svi ponižavajući komentari na njegov račun netragom nestali. Zajedno sa odurnim crtežima kojih je Gryffindorska kula bila puna.
Nitko se nije usuđivao na sebe navući bijes Severusa Snapea,bojeći se da bi mogli završiti gore i od Pottera i od Longbottoma. Harryju je Hermiona ispričala da je Neville odmah dobio primjerenu medicinsku njegu i da će morati ostati u bolničkom krilu još nekoliko dana.
Gđa.Pomfrey počela je histerizirati kad je saznala što se dogodilo,no histerija se brzo prometnula u bijes. Zaklela se da će Snapea zadaviti njegovim vlastitim plaštem!
Ron je prasnuo u smijeh zamišljajući tu situaciju,ali se brzo utišao kad je vidio Hermionin pogled.
"Rone,to nije smiješno! Profesor Snape bi trebao biti ozbiljno kažnjen. Počinio je djelo okrutnosti nad učenikom i to se tretira kao vrlo ozbiljan prekršaj. Kodeks o pravima učenika---"
"Hermiona",uzdahne Ron. "Postoji li na ovom svijetu knjiga koju ti nisi pročitala?"
Hermiona ga ošine prezirnim pogledom. Harry je prestao slušati svojih dvoje prijatelja kako izmjenjuju uvrede. Pogledao je prema kraju hodnika koji je vodio do Velike Dvorane. Osjećao se pomalo nelagodno bez svog plašta nevidljivosti,od kojeg se nije odvajao posljednjih nekoliko dana. Bio je izložen svim neodobravajućim pogledima i zlobnim osmijesima.
Ali barem su verbalna zlostavljanja završila. Ona su bila najgora. Bio je pomalo iznenađen efektivnošću i brzinom kojom se Snapeova prijetnja pronijela školom.
Nekoliko Hufflepuffa s treće godine prošlo je pokraj Harryja i dobacilo mu izazivačke poglede,ali u njima nije bilo onoliko osuđivanja kao nekad.
'Ali nekoliko Hufflepuffa nisu Malfoy i njegova banda',mislio je Harry,pitajući se što mu Slytherini,koji su do sad premu njemu bili najbrutalniji,ovog puta spremaju.
Bio je poprilično siguran da Malfoy neće zaboraviti što mu je Harry učinio i da će nekako pronaći način da mu se osveti. Zbog toga je odlučio da će držati oči dobro otvorene kada hodnicima bude šetao sam.
Njegovo pojavljivanje u Velikoj Dvorani izazvalo je prilično teatralnu scenu.
Odjednom je nastala tišina i svi su pogledi bili upereni u njega dok je stajao na vratima između svojih prijatelja. Na djelić sekunde se zapitao može li se nositi sa svim tim ali je shvatio da će taj dan jednom morati doći. Bolje da to bude odmah sada. Progutao je knedlu i krenuo prema svom stolu. Osjećao je kao da se sve oko njega zamrznulo,i kao da je cijeli svijet fokusiran samo na njega. Taj ga je osjećaj preplavio i obuzeo, prikovao mu stopala za pod,onemogućujući mu da se okrene i pobjegne od svih tih neprijaznih pogleda. A želio je pobjeći,na trenutak se samo htio okrenuti i potrčati, pobjeći daleko od tih nedragih lica ravno u toplu i udobnu sigurnost svoje spavaonice.
Ipak,jedan pogled prema profesorskom stolu i naziranje crne figure bio je dovoljan da se sabere i ostane na mjestu.
Ne može bježati od Snapea zauvijek. Nije htio gadu priuštiti to zadovoljstvo.
Ohrabrio se i krenuo ravno naprijed prema svom stolu,ignorirajući sve poglede i šaputanja.
Malo-pomalo,i situacija se u Velikoj Dvorani počela normalizirati dok su se učenici vraćali svojim prekinutim razgovorima. Harry je sjeo na svoje mjesto za Gryffindorskim stolom i osjetio kako napokon može disati. Aura straha koja ga je okruživala oslabila je.
Ron i Hermiona sjeli su do njega. Šaputanja su još neko vrijeme stizala do Harryjevih ušiju,ali učenici su se,vidjevši da Harry nema namjeru Snapeu slati poljupce ni senzibilne poglede,brzo vratili svojim vlastitim problemima.
Harry je znao da svi oni očekuju nekakav šou,ali nije im imao namjeru to pružiti.
Zgrabio je tanjur i ljutito na njega nabacao nekoliko kobasica,pire od krumpira i puding.
Dok je jeo, osjećao je kao da mu koža izgara pod pogledima ostalih Gryffindora,njegovih donedavnih prijatelja. Seamus i Dean su se teatralno premjestili što dalje od Harryja. S vremena na vrijeme bi prasnuli u smijeh šibajući ga zgađenim pogledima. Lavander i Parvati su se hihotale i slale Harryju zabavljene,zlonamjerne poglede.
Ginny je sjela preko puta njega,ali nije ga gledala. Oči je prikovala za stol,grimiznih obraza. Harryju je ipak bilo drago što nije pokazala nikakav znak neljubaznosti prema njemu.
Tijekom večere,razmišljao je kako da pokrene razgovor s njom,ali nije uspio ništa smisliti.
Zaista se nadao da Ginny nije povjerovala u sve glasine koje su o njemu kružile. Čuo ih je nekoliko. Prema njima,Harry je u djetinjstvu bio seksualno zlostavljan,često se iskradao na spojeve s Filchem,te je bio nezasitni seksualni manijak koji se voli odijevati u kožu,silovati životinje i voli biti bičevan udarcima Napadačke Vrbe. Bio je siguran da je iza pola tih glasina stajao Malfoy,i njegova mržnja prema tom malom tvoru rasla je sa svakim pogledom na njegovo blijedo,ušiljeno lice.
Prije svega ovoga,Harry nije imao problema sa curama.
Cure su ga konstantno opsjedale i flertale s njim,nadajući se da će koju od njih pozvati van.
Ali sada...sada kao da je bio hodajuća pošast. Teško uzdahnuvši,pogledao je Ginny.
Već dugo je želi pozvati van.
Ginny je bila lijepa,pametna i draga. Imala je sve što svaki dečko želi i uvijek je bila okružena grupicom svojih obožavatelja. Ali ona je također bila i Ronova sestra i zato se nikada nije usuđivao ništa s njom imati. Sada se jedino mogao nadati da ga Ginny,nakon svega što se dogodilo na Napitcima,ne mrzi.
Progutavši knedlu,pročistio je grlo i otvorio usta u namjeri da joj nešto kaže,ali ona je podignula glavu i Harry se ukočio.
Ginny ga je promatrala bolećivim pogledom punim predbacivanja,kao da krivi Harryja za svo zlo na ovom svijetu.
Pogled kojim ga je počastila odavao je duboko razočaranje i ljutnju,kao da su se svi njezini snovi srušili poput kule od karata.
Grizući usnu i boreći se sa osjećajem srama koji mu se uspinjao po obrazima,Harry je skrenuo pogled, nemoćan pred njenim zurenjem.
Kada je ponovno pogledao prema njoj,Ginny više nije bila tu. Znao je da to nije njegova krivnja,ali nije si mogao pomoći,osjećao se kao najgora svinja na svijetu.
Dakle,čini se da su se svi planovi koji se odnose na Ronovu prelijepu sestru završili i prije nego što su počeli. I čini se da ga nijedna djevojka više neće moći pogledati bez izraza gađenja na svom licu.
'Možda ipak jedna hoće...' mislio je Harry,okrećući se da potraži Lunu. Njegov se pogled na nekoliko trenutaka zadržao na profesorskom stolu,i umalo se ugušio sokom od bundeve kojeg je upravo pio kada je primijetio da Snapeove crne oči gledaju ravno u njega.
Crvenih obraza i uzlupanog srca,brzo je skrenuo pogled i zagledao se u svoj tanjur.
Hoće li ikada više moći pogledati tog čovjeka u oči?
Svakog puta kada bi pogledao prema njemu,čak i prije nego što bi njegove oči pronašle Snapea,u mislima se vraćao na onaj nesretni sat iz Napitaka kada je bio pod utjecajem eliksira Desiderije Intime. I svaki put bi začuo vlastiti glas u svojoj glavi:
Uzmi me,Severuse...
Prisjetio bi se osjećaja svoje pulsirajuće erekcije i goruće žudnje koja ga je preplavila.
Pri samom spomenu na te crne,hladne oči i zlokobnu auru, koji su ga na satu doveli u stanje grozničave uzbuđenosti, obrazi bi mu se počeli crveniti i preplavila bi ga vrućina.
Nije to mogao zaustaviti. Pretpostavljao je da su to zakašnjele nuspojave onog prokletog napitka,i molio se za dan kada će opet postati normalan,zdrav tinejdžer koji flerta s djevojkama,igra metloboj i ima krug odanih prijatelja.
Snape je sve to uništio!
"Harry,je li sve u redu?" Hermionin zabrinuti glas prenuo ga je iz misli.
"Nešto nije u redu s tvojom hranom?" upitao ga je Ron. "Izgledaš kao da ćeš povraćati."
"Ne.Sve je u redu." Trudio se zvučati normalno ali nije bio baš siguran da mu je to i uspjelo,sudeći po Hermioni koja ga je i dalje pozorno promatrala.
"U redu onda",reče Ron sliježući ramenima i vraćajući se svom jelu. Hermiona ga ošine pogledom.
Vjerojatno je mislila,da netko Ronu na uho zaviče da nije sve u redu,on ni tada ne bi ništa primijetio.
"Kako tvoja ruka?" upitala je Hermiona,okrećući se opet Harryju.
"Puno bolje",odgovorio joj je,gledajući tragove ozljeda koji su prekrivali njegovu desnu ruku.
"Srećom,Filch je odgodio tvoju kaznu za ovaj vikend",reče Hermiona, "Inače ti ruka nikad ne bi zacijeljela."
"Oh,nije on to učinio iz milosrđa." Harry se obješenjački nasmiješi. "Znao je da s ovako ozlijeđenom rukom nisam u stanju čistiti ostave,pogotovo ne onako kako treba."
Hermiona mu je uputila suosjećajni pogled.
"O,Harry,stvarno nisi smio napasti Malfoya,sada imaš samo još više problema."
"Rmiona",reče Ron ustiju punih pirea od krumpira. "Mafoy mže biti srtan št je Arry prvi došo do njga,a ne ja." Nekoliko komadića pirea izletjelo je iz njegovih usta i sletjelo ravno u tanjur pred njim.
"Ma da,molio bi te za milost dok bi ti pljuvao napola sažvakanu hranu po njemu",reče Hermiona zgađeno,mršteći se nad Ronovim nepostojećim manirima lijepog ponašanja za stolom.
Ron se zacrvenio.
Harry se,sretan što ga prijatelji više ne tlače, okrenuo prema Malfoyu. Slytherin je opazio Gryffindorčev pogled na sebi i uputio mu svoj,pun mržnje i superiornosti.
Harry se namršti.
Bilo je nečeg u Malfoyevom osmijehu što mu se nije svidjelo- bio je mračan i još opakiji nego inače. Očito planira nešto posebno gadno.
Otresajući se tog neugodnog osjećaja,Harry se vratio svojim krumpirima,ali iz nekog razloga više nije bio gladan. Razmotrio je mogućnost da se dvorcem ponovno počne kretati pod plaštem nevidljivosti.
***
Tama.
Hladnoća koja izbija iz kamenja na kojem leži.
Hladne ruke. Vreli dah.
Udarac. Bol. Strah.
Nevjerojatan užitak.
Oči koje se pojavljuju u tami.
Harry se probudio stenjući,uzdrhtalim rukama čvrsto stiščući pokrivač.
Bio je obliven znojem, potresen grčevima užitka.
Lijevu ruku zavukao je pod pokrivač, i pronašavši svoj dignuti kurac,ovio je prste oko njega, počevši ga brzo drkati u stanju golemog zadovoljstva.
Osjetio je kako mu se oči pune suzama dok je nesvjesno stiskao zube i grčio nožne prste trudeći se dozvati slike iz sna,slike koje su ga bacale u stanje duboke opijenosti. Kroz njegovo znojno tijelo prolazili su valovi ugode,popraćeni brzim pokretima njegove ruke i napetost u njegovim preponama, koja je rasla iz trenutka u trenutak natjerala ga je da nekontrolirano dršće. Želio je zadržati san pred očima koliko je god dugo mogao,nije htio da mu izblijedi.
Želio je osjetiti ono što je maloprije osjetio u snu: vrućinu i hladnoću u isto vrijeme, strah i žudnju,bol i užitak.
Ruka mu se ubrzala a usta je rastvorio u nijemom kriku,pokušavajući doći do zraka.
U misli mu je došla slika crnih,hladnih očiju, punih mračnih obećanja i zlokobne ljepote.
Očiju koje već vidio.
Očiju koje su pripadale-
Harry je svršio,nijemo vičući. Tijelo mu se savilo u luk,a valovi užitka su potresali svaki djelić njegovog tijela,utapajući ga u moru ugode,dok su mu suze kapale iz očiju,ostavljajući ga bez daha.
Svi mišići su mu se ukočili i pobijeljeli od napora,a ljepljiva tekućina natopila je njegovo rublje,bedra i trbuh.
Harryjevo se tijelo polagano vraćalo u normalu dok su zadnji grčevi užitka još prolazili kroz njegovo tijelo. Disanje mu se usporilo,ali srce nije. Lupalo je kao ludo.
U kurac!
***
Kada su prve zrake sunca ušle u mušku spavaonicu,Harry je odmah otvorio oči.
Imao je plan.
Plan koji će mu pomoći da prestane sanjati o onim nezemaljskim očima i koji će vratiti stvari u normalu.
Nasmiješio se samom sebi. Ljudi će napokon prestati vjerovati svim glupim glasinama koje su kružile o njemu,i ponovno će ga početi tretirati kao jednoga od njih. Barem se tako nadao...
Kada se sinoć probudio,bio je stanju takve rastresenosti da se ozbiljno zapitao bi li trebao otići na pregled u Sveti Mungo. Ponovno je razmotrio i mogućnost da pobjegne iz Hogwartsa i sakrije se na neko zaštićeno mjesto gdje ga one duboke oči više neće proganjati. Razmislio je i o mogućnosti da prestane spavati,ili da ukrade napitak za san bez snova od Gđe.Pomfrey,ali je shvatio da to ne bi zaustavilo njegove maštarije po danu.
Srećom,dosjetio se potpuno drukčijem rješenju,i ponešto ohrabren time,uspio se naspavati.
S ponovno probuđenom nadom u srcu,Harry se tiho odjenuo,ne želeći probuditi Rona.
Seamus i Dean preselili su se u drugu spavaonicu. Rekli su kako se ne žele jednog dana probuditi s nečim tvrdim u guzicama.
Seronje.
Potpuno odjeven,Harry se išuljao iz dnevnog boravka Gryffindora i krenuo hodnikom koji vodi prema zapadnoj kuli. Nije znao gdje se točno nalazi ulaz u društvenu prostoriju Ravenclawa,ali je znao da oni uvijek nestaju negdje oko ovog mjesta.
Skrivajući se u kutu,stajao je i čekao.
Nekoliko trenutaka poslije,prvi su se učenici počeli spuštati na doručak. Cure su išle u grupicama,smijući se. Harry se zapitao,kao i nekoliko puta do sada,zašto se cure uvijek smijulje kada se kreću u grupi od dvoje ili više ljudi. Vjerojatno se smiju svakom dečku na kojeg naiđu. To je,zapravo,bilo prilično iritantno. Dok je tako čekao,još je nekoliko učenika prošlo,noseva zabijenih u knjige pred sobom.
I tada je ugledao ono što je čekao- živopisnu osobu čiji nos nije bio zabijen u knjigu,već u ekstremno ekscentričan časopis "Odgonetač".
"Pst! Luna!" prošaptao je,skrivajući se u kutu hodnika,trudeći se da ga nitko drugi ne primijeti.
Zaustavila se i nesigurno se ogledala oko sebe.
"Ovdje!" Harry je zamahnuo rukom da privuče njenu pozornost. Luna se nasmiješila svojim tipičnim odsutnim smiješkom i krenula prema njemu. Zgrabio ju je za ruku i odvukao u sjenu.
"Što radiš ovdje,Harry?" upitala ga je snenim glasom. "Isprva sam mislila da čujem Narglove,ali onda sam ugledala tebe. Prikradaš li se ti ovako često ljudima?"
"Luna",prekinuo ju je,želeći odmah prijeći na stvar. "Želio bih te zamoliti za uslugu."
"Mene? O,Harry,bit će mi zadovoljstvo." Luna se nadvila nad njim. "Samo me nemoj pitati da ti pokažem leglo gužveljavih rogatica,prilično su napasne."
"Ne,ništa takvog",uvjeravao ju je,pokušavajući se skoncentrirati zbog njezine ekscentričnosti.
"Ne",rekao je suosjećajno,trudeći se u tu riječ unijeti sve ono što mu nikako nije moglo preći preko usana. "Luna...želim te pitati..bi li htjela biti moja cura?" naposlijetku je ispalio.
Ako je očekivao neko veliko iznenađenje i sramežljivi smiješak- tipičnu reakciju svake druge cure-onda je zaboravio da Luna nije "svaka druga" cura,i ono što je za većinu bilo tipično i uobičajeno,u njenom se slučaju pretvaralo u nešto potpuno neočekivano. Samo se namrštila i glasno odahnula. "Oh,nema problema. Mislila sam da je riječ o nečemu puno važnijem."
Harry se nakratko zapitao-kao i mnogo puta do sada- na koji način radi mozak ove cure.
Luna je bila vjerojatno jedina osoba u školi koja ga je mogla ostaviti bez teksta.
Hm,doduše,možda i nije jedina...
"Dakle...slažeš se,zar ne?" upitao ju je za potvrdu.
"Naravno",kimnula je,dok su joj se naušnice u obliku rotkvica presijavale pod svjetlošću baklji.
"Drage volje ću se pretvarati da sam tvoja cura kako bi te svi pustili na miru."
Harry je začuđeno pogleda,širom otvorenih očiju.
"K-kako ti z-znaš-?"
"Pa očito je",prekinula ga je. "Ne bi me pitao da ti budem cura da ti nije ljuta potreba."
Harry osjeti kako se crveni. Posramljen, spustio je pogled i nasmiješio joj se kao da se ispričava.
Luna mu uputi nadasve pokroviteljski pogled.
Gryffindorac je pomnije pogledao Ravenclawku koja je stajala pred njim.
Luna je zaista bila jako lijepa. Nježan,blag osmijeh uvijek joj je igrao na usnama. Imala je svijetlu, plavu kosu i velike plave oči.
Bila je čista suprotnost profesoru Napitaka.
Da,bio je to dobar izbor,mislio je Harry,zadovoljno se smiješeći.
Luna će mu postati cura,ljudi će ga prestati smatrati pederom i pervertitom,i moći će se vratiti svom normalnom životu. Možda se čak i zaljubi u Lunu.
Najednom,Luna se namršti i sjenka sumnje pojavi se u njenim očima. Nagela se prema njemu i zavjerenički prošaptala: "Ako ću ja biti tvoja cura...znači li to da ćemo se morati seksati?"
"Ne! Ne,naravno da ne!" Harry joj brzo odgovori,zažarenih obraza.
"Oh,drago mi je",ispustila je uzdah olakšanja. "Jer ti nisi moj tip":
***
Harry Potter,Dječak Koji Želi Snapea,pronašao je curu. Ta je vijest potpalila već ionako užarene razgovore među učenicima. Harry je i očekivao takve reakcije pa ga nisu puno iznenadile.
Između svih priča o njemu i Luni o kojima se pričalo po hodnicima,našla se i priča da je našao najekscentričniju curu u školi. Objašnjavali su da je razlog tome činjenica da jedino ona može udovoljiti svim Potterovim perverznim idejama.
Kada je Harry po prvi put prošetao hodnicima držeći Lunu za ruku,svi su upirali prstom u njih i došaptavali se. No on nije obraćao pozornost na njih. Zaista se trudio ignorirati ih.
Znao je da će na početku ove šarade biti malo teško,ali je vjerovao da će s vremenom stvari nekako same sjesti na svoje mjesto.
Uvijek se trudio ljubiti Lunu pred što je više moguće ljudi. Nikada nasamo ni na intiman način,to ne.
Ovo su više bili nježni,brzi poljupci u obraz,i s vremena na vrijeme,u kut usana.
Lunina koža bila je topla i slatka,a usne su joj imale okus naslađeg slatkiša iz Medičarnice.
Hermiona je pak,bila van sebe od bijesa nakon što doznala istinu o Harryjevom planu,čak i nakon što joj je Harry objasnio da Luna zna o čemu se radi. Hermiona nije s njim progovorila do kraja dana,a također je otišla i popričati s Lunom u vezi njenog nepostojećeg samopoštovanja.
Ron je izjavio da je Harryjev plan odličan,što je naposlijetku dovelo do toga da Hermiona ni s njim više nije riječi progovorila.
Hodanje s Lunom sličilo je na šetnju abnormalnim zoološkim vrtom pomiješanim s kućom strave kroz koje vas je vodio vodič s kompleksom teorija zavjere.
Luna mu je stalno pričala o rijetkim i nepoznatim životinjskim vrstama,i upoznavala ga s najmračnijim zavjerama Ministarstva Magije,koje je njen otac otkrivao,pritom riskiravši vlastiti život zbog informacija. Ako se to izuzme,ona je zaista bila vrlo dobra "cura"; često je Harryju poklanjala darove koje je sama izrađivala,poput ogrlice od čepova pivoslaca,začarane tako da odbija sva nevidljiva bića koja ti mogu nauditi. Sve mu je dopuštala,nikada se ne žalivši na činjenice da joj posvećuje premalo vremena i da je ne vodi na spojeve.
Harry je bio sretan sa svojim izborom,i ponekad mu se činilo kao da ni nema djevojku,zbog čega je bio vrlo zadovoljan. Nekoliko ju je puta,doduše,želio poljubiti "za pravo",ali to je bilo nešto što u stvarnosti nikad ne bi mogao učiniti. Luna je bila draga,ali nije u njemu izazivala nikakvo uzbuđenje,trnce,čak ni ubrzano lupanje srca. Harryja je to brinulo,no tješio se mišlju da je to možda uvijek tako pri počecima veze i da će se stvari poslije promijeniti. Zapravo se nadao tome.
Osjećao je kako mu se život,iako sporo,polagano vraća u normalu. Osim jedne stvari.
Osim jedne osobe,točnije.
One koja mu nikako nije davala mira.
Svakog puta kada bi zatvorio oči,vidio bi one druge oči,one zlokobne oči iz sna. I tada bi se pojavilo i lice. To lice.
Prestravljen brzim otkucajima svog srca,brzo je otvorio oči,crvenih obraza. Dahtao je,pokušavajući se smiriti i fokusirati na nešto drugo.
Shvatio je da,svakog puta kada bi mu misli negdje otplovile,njegov pogled odluta do profesorskog stola za kojim je sjedio Severus Snape,nečitljivog izraza lica.
Ogrnut svojim crnim plaštem,kao da se želi distancirati od ostatka svijeta,bacao je zlokobne poglede na učenike i ostale profesore.
Harry se nastojao nositi s njegovim pogledima,ali je osjećao kao da svaki put iznova gubi bitku pred Snapeovim čeličnim pogledom.
Znatiželja i neki nepoznat osjećaj polagano su počeli kontrolirati njegovo srce.
Šetajući hodnicima,zagrljen s Lunom, poskočio bi svakog puta kad bi krajičkom oka ugledao crnu tkaninu koja se vijori,a koja bi se najčešće dokazala kao samo pelerina jednog od učenika. To ga je mučilo i nadasve zabrinjavalo.
Proklinjao je Snapea,onaj glupi napitak,svoje snove,i ponajviše samoga sebe.
Prije nije mogao ni pogledati profesora Napitaka,a sada mu se pogled lijepio na svaku crnu siluetu koja bi mu se pojavila u vidnom polju.
Ne! Ne zuri! prekoravao je samog sebe,tjerajući se da okrene glavu prije nego Snape nešto primijeti. Nije uvijek u tome i uspijevao.
Ponekad bi Snapeove crne oči srele Harryjeve zelene,i tada bi se Harry redovito zacrvenio,proklinjući svoje hiperaktivno srce,brzo skretajući pogled i pretvarajući se da gleda u potpuno drugom smjeru. Uvijek je bio predaleko da pročita nešto u Snapeovom pogledu,ali to mu ni nije bila namjera.
Samo je želio da taj čovjek nestane iz njegovog života. Zajedno sa svime što je sanjao.
Svaki put kada bi ga pogledao,osjetio bi da mrzi tog čovjeka sve više i više,i bojao se što će se dogoditi ako njegov bijes prijeđe granice normalnog.
Nakon sata iz Napitaka u ponedjeljak,sljedeći je bio tek u petak.
Neville se još nije vratio iz bolnice. Već su prošla gotovo četiri dana.
Harry je osjećao neku nedefiniranu neugodu kako se sat iz Napitaka sve više približavao.
Nakon svega što se dogodilo,i sama pomisao na taj sat u njemu je izazivala golem strah tako da se pitao hoće li uopće smoći hrabrosti da ode na njega.
Bojao se.
Bojao se Snapea i svega što bi on mogao učiniti.
Bojao se sebe i svojih nerazumljivih reakcija.
Strah mu je stisnuo srce i pluća,toliko da su mu noge klecale a ruke podrhtavale.
Zašto ne može pobjeći od snova?
Sjećanje na vrući,vlažni san još mu je bilo svježe. Po treći put je sanjao Snapea,i po treći put je svršio misleći na njega. Čak se počeo pitati kakvog su okusa Snapeove vječno stisnute,blijede usne.
Sigurno potpuno drugačijeg nego slatke i tople Lunine usne.
Odmahnuvši glavom,Harry se prekori zbog takvih misli,ali s nešto manje žara nego inače.
"Pitam se što će Snape ovog puta napraviti",Ronov glas probio se kroz izmaglicu misli koje su okruživale Harryja. "Nadam se da me nije odlučio otrovati",reče on blijedog lica,savršeno vidljivog u tami hodnika iz kojeg će se Snape uskoro pojaviti.
Nije trebao dugo čekati.
Harry začuje profesorove brze korake kako se približavaju.
Koraci su bili dugi i odrješiti. Harry zatvori oči,slušajući taj zvuk.
Samo je Snape tako hodao. Zvuk njegovih koraka bio je toliko karakterističan da bi ih Harry prepoznao da ih čuje u bilo kojem drugom hodniku.
Kada je otvorio oči,ugledao je crnu siluetu već jasno vidljivu u okolnoj tami. Činilo se kao da se Snape materijalizirao iz magle,kao da je sazdan od same tmine koja je poprimila ljudski oblik.
Samo su mu se ruke i lice vidjele u tom mraku koji ga je okruživao.
Plašt je lepetao iza njega,podsjećajući Harryja na njegov san u kojem se pojavio iz bezdana da progoni i ulovi svoju bespomoćnu žrtvu očaranu opasnom ljepotom prijetećeg zla.
Harry najednom shvati da mu nedostaje zraka i da gleda u profesora Napitaka kao da ga vidi prvi put u životu.
Koji kurac sa mnom nije u redu? mislio je Harry,šokiran,kada je Snape došao do učionice,čekajući učenike. Harry okrene glavu u suprotnom smjeru,sve,samo da ne gleda u Snapea.
Profesor je bez riječi otvorio vrata i počekao učenike da uđu. Harry je prošao pokraj njega,gledajući u svoja stopala cijelo vrijeme,ali kada su se našli u ravnini,od jakog mirisa sastojaka napitaka pomiješanih s mirisom neke mirodije,koji je izbijao iz muškarca,Harryju se zavrtjelo u glavi tako da se umalo zalijepio u dovratak.
Slytherini su prasnuli u smijeh,a Harry se zacrvenio i brzo sjeo na svoje mjesto bez gledanja uokolo. Izvadio je knjige i sve potrebne sastojke na stol,proklinjući se zbog vlastite rastresenosti.
Srećom,Snape nije rekao ništa.
*
"Harry,je li sve u redu?" Upitala je Hermiona,guleći voćku paukolikog cedra-jednu od sastojaka za otopinu rastezanja koju su pripremali na današnjem satu.
"Da,naravno,sve je u redu",brzo joj je odgovorio,guleći,osim kore,i podebeo komad mesa voćke.
"Ne izgledaš baš najbolje",dodala je,zureći u prijateljevo lice zabrinutim pogledom.
"Iskreno,izgledaš kao da ćeš nekoga ubiti",reče Ron,prestrašeno gledajući u voćku koju je Harry gulio,a od koje je ostala samo sredina.
"Ne,ne želim nikog ubiti!",siknuo je Harry u svoju obranu,osjećajući se kao da će eksplodirati.
Ruke su mu drhtale a srce mu se popelo u grlo.
Snape.
Svaki put kada bi podignuo pogled primijetio bi kako ga profesor gleda suženih očiju.
Brinuo se da profesor nešto smjera, i to ga je strahovito smelo.
Još uvijek nije ništa učinio,ali vjerojatno samo čeka priliku da ga iznova ponizi pred svima.
"Au!" Harry potiho vrisne,puštajući nož iz ruke. Porezani prst stavio je u usta.
"Harry,daj mi da vidim!" Hermiona mu je uzela ruku i pogledala u duboku ranu koja je obilno krvarila.
"O čemu ti razmišljaš na satu s obzirom da ne možeš ni nož držati kako treba?",prekori ga ona.
Harry se namršti. Porezotina ga je zaista jako boljela, žarila ga je i bockala.
Ali neće otići do Snapea i zamoliti ga može li otići do bolnice. Od toga ga je dodatno odbila i pomisao da će se profesor vjerojatno sam ponuditi da mu izlječi ruku.
"Što se ovdje događa?" Hladan,čeličan glas dopro je do Harryjevih ušiju točno u trenutku kada ga je prekrila crna sjena. Ukočio se i srce mu je zastalo,dotaknuto zrakom neobjašnjivog straha.
"Profesore,Harry si je porezao ruku",počela je Hermiona objašnjavati,vidjevši da joj je prijatelj naglo ostao bez dara govora. "Biste li vi mogli-"
"Potteru!" Snape ju je prekinuo,okrećući se Harryju. "Kao i obično,vi ne možete nešto raditi bez da privučete pozornost na sebe."
Profesorove su riječi doprle do Harryjevih ušiju nešto kasnije,tek nakon što su se uspjele probiti kroz zaglušujuću buku uzlupanog srca koje mu je tutnjalo u ušima i izmaglicu strave koja ga je okruživala. Želio je nešto reći,ali jezik kao da mu se zalijepio za nepce.
Ispred sebe je vidio crnu pelerinu sa beskrajnim redom dugmadi. Vidio je plašt koji je nježno padao niz leđa i-o Bože!- blijedu ruku dugih prstiju kako seže prema njemu.
"Daj mi svoju ruku,Potteru." Harry je zamalo zacvilio zbog grubog profesorovog glasa.
Krajičkom oka ugledao je kako se u profesorovoj drugoj ruci pojavljuje štapić.
Sledio se,nije se mogao pomaknuti; samo je prestrašeno zurio u profesorovu ispruženu ruku.
Miris mirodija ponovno ga je okružio i opet mu se počelo vrtjeti u glavi.
Potpuno nesvjesno,podignuo je svoju lijevu ruku. Pogled mu je odlutao i susreo se s gorućim pogledom crnih,dubokih očiju,koje su ga u snovima uvijek dovodile do delirija.
Njegova drhtava ruka dotaknula je Snapeove hladne prste.
Ono što se zatim dogodilo,Harryja je potpuno zapanjilo.
Njegov se kurac grčevito trznuo.
Sa izrazom dubokog iznenađenja na svom blijedom licu,osjetio je bolan grč u preponama.
Shvatio je da je u nevolji iz koje će se teško izvući.
Osjećao je kao da pada u bezdan iz kojega ga ništa neće moći spasiti.
Strahovitu zaprepaštenost koja mu je izbijala iz pogleda primijetio je i profesor,i namrštio se.
Oh,Merlina mi...On zna,mislio je Harry uspaničeno. Brzo je skrenuo pogled i naglo povukao ruku iz profesorovog stiska. Zgrabio je nož i nastavio guliti voćke.
"D-dobro s-sam,n-ne trebate..-" promucao je. Mislio je da će umrijeti od straha i srama.
Glas mu je pukao na zadnjoj riječi,i gotovo da je mogao osjetiti Hermionin iznenađeni pogled na sebi.
"Onda mi ne dosađujte više,Potteru!" prasne Snape,okrećući mu leđa i odlazeći.
Harry osjeti suze u svojim očima,svoj ego u komadićima.
***
"U što sam se ovo uvalio?" Harry je mrmljao sam sebi u bradu,očajan,čisteći već sedmo spremište metli zaredom.
"Zašto sam morao izgubiti kontrolu nad sobom?"
Bio je umoran,prljav i znojan. Filch ga je odlučio natjerati da pati,sretan što mu se ukazala prilika da kazni Pottera.
Harry je čistio već dva dana. Odlučio je da će u subotu čistiti spremišta na donjim katovima,a u nedjelju na gornjim.
U tamnicama su mu ostala još samo dva. Zalupivši vratima sedmog spremišta,odbauljao je dalje u potrazi za sljedećim.
U tamnicama je bilo hladno,ali Harry je bio vruć i znojan od svog tog ribanja i čišćenja.
Zašto moj život mora biti ovako kompliciran? mislio je on,malodušno zureći u prašinu i paučinu koje su prekrile svu površinu male prostorije. Odložio je kantu na pod i glasno uzdahnuo.
Sve je ovo Snapeova krivnja! Da nije bilo njega i onog prokletog napitka,sada bih provodio ugodnu večer s Ginny,umjesto da se ovdje probijam kroz štakorski izmet i paučinu!
Harry je ljutito počeo mesti smeće i prašinu kojih je pod bio pun,i skidati paučinu sa zidova.
U njemu nema ničeg privlačnog! Ničeg seksualnog!
U oku svog uma odjednom je vidio kako ga crne oči nadmoćno promatraju.
Prisjetio se vatrenog osjećaja koji se u njemu pojavio kada su ga Snapeovi hladni prsti dotaknuli.
Nekontrolirani drhtaj prošao mu je tijelom.
To ništa nije značilo! Apsolutno ništa!
Ono što se jučer dogodilo na satu,tjeralo je Harryja da si čupa kosu u očaju.
Sve je češće razmišljao o tome što se dogodilo,kako je reagirao na Snapeovu blizinu...
Da sve bude još gore,još uvijek se sjećao one situacije,kada je sreo Snapea u hodniku nakon sata,i kada su mu sve knjige poispadale iz ruku točno u trenutku kada je prošao pokraj njega.
To je bila slučajnost! Nije pustio knjige da same padnu jer je osjetio kako ga je profesorov plašt dotaknuo! Kurac mu se i tada trznuo i Harry je gotovo zavrištao od jada. Ne,to definitivno nije bilo zbog toga!
Ne! Nenene! Ne misli o tome! Nije si to mogao dopustiti. Da jest,srce bi mu se opet uzlupalo.
U ušima mu je damaralo,obuzela ga je slabost,i vrućina mu je zavladala tijelom. Naslonio je čelo na hladni kamen pred sobom,želeći smiriti valove vrućine u svom tijelu. Počeo je udarati šakom o zid,ponavljajući kao mantru:
"Ja sam glupa,abnormalna,ekscentrična, sjebana nakaza! Ja sam glupa-"
"Napokon te čujem da govoriš nešto smisleno,Potteru." Glas profesora Napitaka probio se do Harryja kroz izmaglicu trenutnog napada samoprijezira koji ga je obuzeo. Ukočio se,sleđen od straha.
O,ne!
|
| | | | |
| Dodaj komentarz | | | | | Zaloguj się, żeby móc dodawać komentarze.
|
| | | | |
|
| Logowanie | | | |
Nie jesteś jeszcze naszym Użytkownikiem? Kilknij TUTAJ żeby się zarejestrować.
Zapomniane hasło? Wyślemy nowe, kliknij TUTAJ.
|
| | | | |
| Gdzie można nas znaleźć/Where you can find us | | | | | | | | |
| Ważne | | | |
If you're from another country and you've registered, send us an e-mail with your login, so we can activate your account: ariel_lindt@wp.pl
Nie wyrażamy zgody na kopiowanie i umieszczanie naszych ficków i tłumaczeń w innych miejscach!
Ariel & Gobuss |
| | | | |
| Shoutbox | | | | Tylko zalogowani mogą dodawać posty w shoutboksie.
|
| | | | |
|
( Proszę zróbcie coś z tym