 | Nasza twórczość/Our stuff |  | | | | |  | |  |
| Nasze Teledyski/Our Videos | | | | | | | | |
| Użytkowników Online | | | |  Gości Online: 5
Brak Użytkowników Online
Zarejestrowanch Uzytkowników: 7,448
Najnowszy Użytkownik: fishbob
|
| | | | |
| Our Desiderium Intimum Videos | | | | | | | | |
|
| THE LIGHT ENTHRALLED BY THE DARKNESS | | | | | | | | |
| Poglavlje 6 -Tama | | | | Translation: Matea
6.Poglavlje -Tama
Tražim odgovore
jer nešto nije u redu
Pratim znakove
Približavam se vatri
Harry je čvrsto zatvorio oči želeći presjeći put uspomenama i slikama koje su bombardirale njegov um. Već je skoro bilo jutro i nebo se počelo rasvjetljavati,moglo bi se reći.
Više je izgledalo kao da se modro- crna boja pretapa u plavu. U svojoj nutrini osjećao je navale topline i ugrize hladnoće u isto vrijeme.
Osjećaj gorkog srama već je bio ispario iz njegovih misli. Osjećaji ugodne zadovoljštine i paralizirajućeg straha borili su se među sobom. Osjećao je kao da mu se srce rastrglo na dva dijela, i da se ti dijelovi nikako ne mogu sporazumiti. Osjećao je da bi mogao samo ležati ovdje,umotan u tamu,čekajući ishod.
Koja će polovica pobijediti? Za sada je bilo neodlučeno.
Ron i Neville su hrkali,vjerojatno sanjajući o lijepim stvarima. Ali Harry nije mogao spavati. Svi događaji koji su se zbili prije nekoliko sati prohujali su poput lavine kroz njegov,već ionako zbrkan život,tjerajući ga da se zapita hoće li ikada više moći zaspati.
Kada je napokon otvorio oči,pred njih su izišle slike,tako sugestivne,tako stvarne...
Tamne,sjajne oči,iznikle iz crnine. Pojava ogrnuta uzlepršalom pelerinom. Duga,blijeda ruka,ovijena oko njegovog kurca. Snapeova crvena,nabrekla erekcija u njegovim ustima. Prodorni,prezirni pogled,i hladni,posprdni osmijeh...
Ne!
Rukama je pritisnuo oči.
Nekoliko je trenutaka hvatao dah,trudeći se kontrolirati svoje disanje. Nakon nekog vremena,otrgnuo je dlanove s očiju i položio ih na pokrivač,ponovno zureći u tamu.
Sve se vratilo na početak. Ponovno je vidio visoku,zlokobnu pojavu kako stoji u dovratku. I ta je pojava prišla k njemu...
Obrazi su mu se osuli crvenim mrljama,a krajičke usana je lagano izvinuo u gorku grimasu. To je trebao biti osmijeh,ali nije mu nimalo sličio. Zelene su oči grozničavo sjale i zurile u strop,proživljavajući opet sve iznova.
***
"Harry! Harry! Što se to događa s tobom?" Hermionin ljutiti glas dopro je do Harryjevog zamagljenog uma i istrgnuo ga iz tupila u kojemu je proveo cijelo jutro. Na njegovom su tanjuru ležale kobasice koje nije niti pipnuo.
"Ništa" promrmljao je,osjećajući nagon za povraćanjem. Po deseti put je bacio pogled na profesorski stol. Snape nije bio na doručku. Harry je zahvalio providnosti na tome.
Do sada,nije uspio shvatiti kako se ta situacija jučer u spremištu uopće dogodila.
S jedne strane,njegov um se borio da izbriše svako sjećanje na to,a s druge-čeznuo je za valovima vrućine,i Snapeovim okusom,njegovim mirisom,njegovom blizinom koja ga je opijala.
To je nemoguće! To se nije moglo dogoditi! Sve sam to samo sanjao! uporno je ponavljao u mislima. Njegov um nije bio u stanju probaviti taj događaj,a Harry mu pri tome nije htio pomoći ni za što na svijetu.
Riječi: 'Popušio sam profesoru Napitaka' pojavile su mu se u glavi,popraćene tvrdnjom: 'Ne! To se nije dogodilo! Sanjao sam to!'
Ponekad su ga zaokupljale i misli poput: "Bio sam seksualno zlostavljan od strane jednog profesora. Možda bih trebao nekome reći za to?"
Harry se potrudio zamisliti mogući razgovor s Dumbledoreom:
"...Snape je došao do mene i pogledao me."
"I što se zatim dogodilo,Harry?"
"Hmmm,dignuo mi se već pri samom njegovom pogledu."
"Ah."
"Da,i onda...Rekao sam mu 'Molim te,dotakni ga.' "
"To komplicira stvari,Harry."
"I dotaknuo me. I tada...sam mu popušio. Na kraju mi je rekao: 'Ovo je bilo lijepo,gospodine Potter.'"
"Kladim se da mu je i moralo biti lijepo,Harry."
"A što vi mislite o tome,ravnatelju?"
"Gdje se odvijala ta situacija?"
"U spremištu"
"U spremištu? To je javno mjesto."
"Ne,da smo to učinili u Velikoj Dvorani,to bi bilo javno mjesto."
"Hmmm...I kako si se osjećao poslije toga,Harry?"
"Imao sam najbolji orgazam u životu."
"Pa,ja ne vidim u čemu je onda problem,Harry."
"Hvala što ste me saslušali,gospodine."
Harry se nevoljko nasmiješi sam sebi.
Ne. Znao je da nikada,ama baš nikada neće nikome ispričati ono što se dogodilo. Da to učini,umro bi od srama. To će biti njegov tajni teret,koji će ga svojom težinom pritiskati,onemogućujući mu da zaboravi.
Harry je mrzio samog sebe zbog ispijanja onog napitka. Mrzio se i zbog činjenice da ga Snape može na sve natjerati. Mrzio se jer je znao da bi u onom mračnom spremištu bio učinio sve za Snapea,sve što bi on od njega tražio. I mrzio je Snapea,jer je taj gad svega toga bio svjestan. Mrzio je tu njegovu samouvjerenost,samouvjerenost koju mu je Harry sam dao.
Ali u isto vrijeme...bojao se. Bojao se jer je Snape znao za njegove žudnje. Bojao se,jer je to Snapeu davalo moć nad Harryjem,a taj je čovjek bio sposoban svašta učiniti. A Harry mu je,uz samouvjerenost,dao i tu moć. I bojao se da će Snape to iskoristiti.
Prokleo je samog sebe i sve ono što ga je dovelo do situacije u kojoj se trenutno nalazio.
Proklet bio onaj trenutak kad sam prislonio taj vražji napitak na svoje usne i otkrio želje koje su se skrivale u meni!
Kada se u srijedu uvečer vratio u spavaonicu,svi su već bili pozaspali.
Osjećao je miris Snapeove sperme kojeg je još uvijek nosio na sebi jer ga nije uspio isprati u kupaonici. Osjećao se prljavo,poniženo i zgaženo,ali je u to isto vrijeme,njegovo srce pjevalo vesele serenade. Dobio je ono za čime je žudio. Možda nije sve bilo kao u njegovim maštarijama,ali i ovo je bio neki početak.
Snape se neće moći dovijeka pretvarati da prema Harryju ne osjeća ništa. Harry je vidio onaj gorući izraz u muškarčevim crnim očima...
Zadrhtao je,prisjećajući se hladne ruke koja mu drka kurac i dovodi ga do najboljeg orgazma u njegovom životu. Bilo je potpuno drukčije nego kada sam sebi to radi...
"Harry! Harry!" Hermionin glas opet je prekinuo njegov tok misli.
"Prestani me Harryjati!" zarežao je. "Što je?" dodao je,vidjevši prijekor u prijateljičinim očima.
Smetalo mu je što ga Hermiona još uvijek salijeta i ne pušta ga da na miru razmišlja.
"Što ti se događa?" ispali Hermiona,uvrijeđenog lica.
"Ništa! Prestani mi dodijavati i ostavi me na miru!" sikne Harry,ljutito odgurujući tanjur i naglo ustajući sa sjedala.
Želio je biti sam.
Vidio je kako je Ron razrogačio oči,šokiran njegovom nenadanom ljutnjom. Ron mu je očito htio nešto reći,ali mu puna usta to nisu dopuštala.
"Idem očistiti spremišta koja su mi ostala" ,rekao je Harry ljutito,okrećući leđa prijateljima i odlazeći prema vratima. Nije ga bilo briga ni da li ih je uvrijedio ili nije. Nije pričekao ni na Hermionin odgovor. Hodajući prema izlazu,na sebi je osjećao poglede mnogih učenika,a među njima i Malfoyev,ali nije uopće obraćao pozornost na to.
Brzo je hodao hodnicima,drhteći od nervoze.
Nije razumio odakle ga je spopala agresija,tako snažna i razorna. Trebao je samoću,tako da o svemu može mirno razmisliti. Nije ga zanimala ni jučerašnja pobjeda Topnika iz Chudleyja o kojoj je Ron stalno laprdao. Nije htio slušati ni o gomili domaćih zadaća na koje ga je Hermiona konstantno podsjećala. Ovih dana ga je gnjavila da požuri s čišćenjem kako bi stigao napisati već spomenute zadaće za sutrašnje satove. Ali on nije bio ni za što zainteresiran. Ni za što. Odjednom mu je sve postalo manje važno. Trenutno mu je najvažnije bilo ono što se dogodilo sinoć u malom,musavom spremištu metli u hladnim,mračnim tamnicama Hogwartsa. Sada je to bilo jedino o čemu je htio razmišljati. Sada je jedino o tome i mogao misliti.
Osjećao je da mu se život drastično mijenja. Nije mogao točno odrediti što će ta promjena sve uključivati,ali je bio siguran da Hogwarts više neće biti ono što je bio. Svako mjesto koje bi ugledao,sada je bilo označeno njegovom opsesijom prema Severusu Snapeu.
Nije mogao dovršiti čišćenje. Nije se mogao koncentrirati. Slomljen i šokiran,napustio je prostoriju i odvukao se u kupaonicu gdje je sjedio sve dok nije bio siguran da su svi otišli na spavanje.
Kada je konačno došao u spavaonicu i pokušao se natjerati na san,odlučio je da se više nikada neće vratiti na ono mjesto gdje je doživio potpuno poniženje,ali i najveću ekstazu.
Znao je da će Filch biti bijesan na njega,ali nitko ga neće moći natjerati da ikada više ode tamo,čak ni silom.
Ali,još mu je ostalo očistiti spremište pri samom dnu dvorca,blizu Slytherinskih spavaonica. Srećom,hodnik u kojemu se nalazilo,vodio je dalje od Snapeovog kabineta.
Rano ujutro,Harry je i dalje osjećao nelagodu. Bio je toliko potresen nakon jučerašnjeg susreta sa Snapeom u hodniku,da je želio vrišteći pobjeći-ili još gore-onesvijestiti se od straha.
Dok se spuštao u tamnice,udubljen u svoje misli,sjetio se da mora uzeti kantu i ostale stvari za čišćenje...koje su se nalazile u spremištu blizu Filchove sobe. Rezignirano uzdahnuvši,okrenuo se na polovini stubišta i uputio se nazad,ali je u to spazio kako neki tamni obris naglo nestaje iza ugla pri vrhu stubišta. Ukočio se,osjećajući kako mu neki nevidljivi teret stišće srce.
Svi su učenici bili na doručku. Do sada nije naišao na nikoga. Stavio je ruku u džep,stišćući štapić,i počeo se polako uspinjati stubama. Zurio je u ugao hodnika s tolikim intenzitetom da je uskoro počeo osjećati kako mu oči suze,ali nije se usuđivao trepnuti. Napeto je osluškivao ali nije čuo ništa sumnjivo. Kada je bio pri vrhu stuba,stisnuo je štapić još jače,i uzlupanog srca,oprezno provirio iza ugla.
Nije bilo nikoga.
Ispustio je uzdah olakšanja,govoreći sebi da umišlja. Zašto bi ga itko slijedio? Ipak,na sljedećem je katu počeo trčati.
Uzeo je metlu,kantu,ručnike i perušku iz spremišta kraj Filchove sobe,i s punom opremom se ponovno počeo spuštati u tamnice.
Oprezno je pogledavao oko sebe,ali ništa ga čudno nije zaskočilo iza ugla. Sjetio se medaljona- Luninog dara,koji je ležao u njegovom kovčegu u spavaonici. Kajao se što ga nije ponio. Što ako zaista djeluje?
Nemam razloga za brigu,u Hogwartsu sam-a to je navodno najsigurnije mjesto u čarobnjačkom svijetu. Nema ovdje ničeg opasnog. Dobro,osim možda troglavih psina,divovskih paukova,zmija koje te mogu ubiti pogledom,i hrpe čudnih bića koja se skrivaju u zakutcima dvorca. I Snapea, mislio je,odlažući kantu na stepenicu i rastežući se. "Ono je vjerojatno bio samo Peeves ili neki drugi duh",govorio je na glas sam sebi.
Tada je,krajičkom oka,spazio neko kretanje pri vrhu stuba,ali kada je okrenuo glavu,vidio je samo nekoliko portreta na zidovima. Stari,debeli redovnik kunjao je u svom okviru,krdo vodenkonja mirno je ležalo u vodi. Nitko se nije micao.
Haluciniram. Vjerojatno zbog manjka sna,pomislio je Harry,grabeći kantu i nestajući u hladnim tamnicama. Dok je prolazio dugim,pustim hodnikom,osjećao je kako mu se hladnoća probija kroz odjeću,zbog čega je protrnuo. Ovdje je vječno hladno. Gotovo je na to i zaboravio,prisjećajući se vatre koja je jučer gorjela u njemu,kad su on i profesor Napitaka... Osjetio je da se crveni. Nije sumnjao da će sresti Snapea sada. Već i od same pomisli ga je oblio hladni znoj...
Napokon je došao na odredište. Najzapuštenije,zaboravljeno spremište u cijelom dvorcu bilo je samo nekoliko metara udaljeno od Slytherinske društvene prostorije. Harry je ovdje bio samo jednom u životu,i to onda kada su on i Ron popili višesokovni napitak i pretvorili se u Crabbea i Goylea-dva Malfoyeva vjerna pajdaša.
Trenutno nije bilo nikoga,ali je znao da će se Slytherini uskoro pojaviti,kada se počnu vraćati s doručka. Nije htio izazivati sudbinu i stoga se brzo sakrio u sjenu koja je okruživala spremište. Kada je otvorio vrata,oduran smrad štakorskog izmeta i prljavštine prodro mu je u nosnice. Zatvorio je nos,kašljući i mašući drugom rukom da otjera smrad.
Poslije ovoga,zaudarat ću gore i od Kreachera,zgađeno je promislio i ogledao se u mraku.
Izvadio je štapić iz džepa i upalio ga,pokušavajući pronaći svijeće,kada su ga iznenada nečije snažne ruke zgrabile odozada,a čelična šaka mu zadala udarac u trbuh,izbijajući mu zrak.
Prije nego što je uspio shvatiti što se događa,netko mu je oduzeo štapić iz ruke,i odjednom se našao na podu,držeći se za trbuh i boreći se za zrak. Pred očima mu je iskrilo i čuo je samo nejasne zvukove,ali je nakon nekog vremena začuo poznati,otrovni glas:
"Što je,nisi više toliko razuzdan,Potteru?"
Do Harryjevih ušiju dopre roktavo smijanje dvoje ljudi.
"Što hoćeš,Malfoye?" Zakašljao je,podigavši pogled i škrgutajući zubima.
Draco je stajao između svoje dvije gorile i osvetoljubivo se smješkao.
"Što hoću? Zar si zaista mislio da ću te ostaviti na miru nakon onoga što si mi priuštio?" Klečeći na kamenom podu,Harry munjevito procijeni situaciju. Njih je bilo troje,on je bio sam. I oduzeli su mu štapić. Kako je mogao biti tako neoprezan? Prokleo je svoju glupost i to što se tako nesmotreno spustio u tamnice.
"Ti si me slijedio?" upitao ga je,iako je znao odgovor. Želio je dobiti na vremenu. Nadao se da će netko naići. Iako je znao da bi Slytherini bili zadovoljni što su trojica njihovih kolega stjerali Harryja u stupicu. Ipak,duboko u sebi se nadao da će bar jedan biti toliko savjestan da o svemu obavijesti nekog profesora.
Nije znao što može očekivati od Malfoya. Znao je samo jedno- da mu se nimalo ne sviđa zlobni osmijeh koji je igrao na Malfoyevom licu. Nije mu se sviđala ni tamna sjenka koja je prošla preko Slytherinovih očiju. Malfoy ga je oduvijek mrzio,ali nikada prije nije u njegovim očima ugledao veće...ludilo,nego sada dok je promatrao Harryja.
"Čuli smo što si rekao onoj mutnjakuši i crvenome o čišćenju spremišta. Kako je divno što si otišao ravno ovdje." Demonski odsjaj pojavio se u Malfoyevim očima,čineći Harryja još nesigurnijim nego što je do tada bio.
Oni zaista namjeravaju... Gušio ga je strah i bijes kada je shvatio bezizlaznost svoje situacije. Unezvjereno je gledao unaokolo u potrazi za pomoći,ali hodnik se činio potpuno pust.
Bez svog štapića,nije imao šanse protiv njih trojice,ali nije se namjeravao predati bez borbe.
"Zar si zaista tolika kukavica da me ne možeš ni prebiti bez da ti pomognu tvoji pajdaši,Malfoy? Bojiš se da me ne bi mogao sam srediti?"
"Ne želim uprljati ruke tvojom prljavom krvlju" ispali Malfoy gledajući u svoja stopala i dajući znak Crabbeu i Goyleu koji su obuhvatili Harryja rukama i podigli ga s poda.
O,tako će dakle biti...Hoće li biti Malfoyeva vreća za udaranje? Nema šanse!
Osjećao je kako mu se u srcu upalio plamen pobune,razbuktavši se zbog godina ustrajne mržnje,ulijevajući mu snagu i odlučnost.
"Ne čudim se! Ne možeš si ni cipele vezati bez pomoći drugih!" zavikao je boreći se,pokušavajući se osloboditi iz stiska njihovih jakih ruku. "Pitam se da li ti oni brišu i dupe!"
Malfoyevo je lice pobijeljelo od bijesa.
"Progutat ćeš te svoje riječi,Potteru! A poslije toga ćeš se previjati pod mojim nogama,moleći me za milost!" zareži Malfoy,zavrćući rukave svoje pelerine.
Harry se počeo divljački boriti da se oslobodi. Mržnja prema Malfoyu ga je cijelog obuzela,budeći agresiju koja je sve do tada u njemu mirovala i strpljivo čekala na trenutak kada će je Harry pustiti iz okova u kojima ju je toliko dugo držao.
Osjećao je kako ga snažne Crabbeove mišice pokušavaju kontrolirati,i to ga je dodatno razbjesnilo.
"Samo me pipni,Malfoye,i to će ti biti zadnja stvar koju ćeš učiniti!" uzviknuo je,nasumično udarajući i grizući svoje čuvare,želeći se osloboditi da se može baciti na Malfoya i razbiti mu to blijedo lice o kameni pod.
"Čvrsto ga držite!" povikne Malfoy. "Misliš da možeš činiti što te je volja? Misliš da si nedodirljiv zbog Voldemorta? Nitko te neće sada spasiti,Potteru! Moj si!" Zadnju riječ je bijesno zarežao, stisnuvši šaku. Harry zatvori oči,u iščekivanju udarca.
"Koji se vrag ovdje događa?!" Oštri,hladni glas pronio se zrakom,trenutno ušutkavajući sve ostale zvukove. Svako je kretanje naglo stalo.
Udarca nije bilo.
Harry otvori oči,teško dišući.
Visoka,ponosna figura u crnoj pelerini koja se nadizala u hodu, pojavila se iz mračnog hodnika,zlokobna i sumorna.
Snape!
Divlja eksplozija potresla mu je čitavo tijelo. Srce mu je sišlo u pete a u grlu mu se stvorio čvor zbog kojeg nije mogao disati. Širom je otvorio oči dok se mržnja u njemu polako pretvarala u paniku i strah. Brzo je skrenuo pogled,prikovavši oči za pod. Mogao je i čuti i osjetiti kako mu srce tuče i krv mu kulja venama.
Severus Snape je promotrio situaciju jednim brzim pogledom,namrštio se, i smrtno ozbiljnim glasom izdiktirao naredbu Crabbeu i Goyleu:
"Pustite ga".
Harry je odlučno zurio u pod i nije mogao vidjeti profesorov izraz lica,ali je njegov ton glasa jasno davao do znanja da bi oglušivanje na zapovijed moglo jako loše završiti.
Masivne ruke koje su ga držale,pustile su ga iz stiska i Harry se,trljajući utrnule mišiće,polako uspravio, svejednako se tresući. Kosa mu je bila razbarušena,a glavu nije bio u stanju podignuti,osjećajući kako mu krv damara u ušima i obrazi mu se crvene.
"Gospodine Malfoy,vratite gospodinu Potteru njegov štapić, istog trenutka."
"Ne!" Malfoyev nenadani uzvik zatekao je Harryja. Gryffindorac je pogledao Slytherina,koji se tresao od suspregnutog bijesa. Izgledao je kao da se bori sam sa sobom.
"Nećete me zaustaviti!" ustvrdio je,okrenuvši se prema Harryju,očito toliko zaslijepljen mržnjom da nije bio u stanju shvatiti na čiju se zapovijed upravo oglušio.
Harry nije ni trepnuo kada je Snape došao do Malfoya i stisnuo Dracovo zapešće u čelični stisak. Harry je gledao grimasu boli na Malfoyevom licu i čuo njegov promukli jauk.
Snape je vrlo kratko držao Malfoyevu ruku u stisku,ali dovoljno dugo da ovome iz ruke ispadne Harryjev štapić.
Draco se uhvatio za ruku,stenjući od boli.
"Da me se više nikada niste usudili ignorirati!" Harry se naježio zbog tona glasa profesora Napitaka. Progutao je knedlu,pokušavajući smiriti drhtanje čitavog tijela.
"Slijedite me",zareži Snape,ošinuvši Slytherina ubilačkim pogledom. "A vas dvoje se vratite u svoje spavaonice",okrenuo se prema Crabbeu i Goyleu koji su ga zblenuto gledali, da bi se potom brzo okrenuli i odjurili,nestajući iza ugla hodnika.
Muškarčev pogled nakratko se zadržao na Harryju,no profesor Napitaka mu se ni na koji način nije obratio,baš kao da je Harry nekakav bezvrijedan detalj u cijelom incidentu.
A on je bio taj kojeg su htjeli prebiti!
Gryffindorac je osjetio kako ga toplina napušta,a na njeno mjesto se smjestilo nešto hladno,teško i tvrdo.
Snape se okrenuo i pričekao dok Draco- koji je ošinuo Harryja još jednim pogledom punim mržnje- nije prošao pored njega i uputio se prema kabinetu profesora Napitaka.
Harry se uhvatio kako misli na jako čudnu misao koja mu je prošla glavom; kako bi dao gotovo sve na svijetu da sada može biti na Malfoyevom mjestu. S druge strane- isto bi tako dao sve i da ne bude.
Osjećao se ošamućeno dok je gledao u profesorovu udaljavajuću pojavu,svu u crnom,uzlepetalog plašta.
Odjednom shvati da je sam.
Tresao se,a u glavi mu se sve uskomešalo.
Zašto ga uopće nije zabrinjavalo to što je upravo jedva izbjegao batine? Zašto ga je od toga mnogo više brinula činjenica da je Snape jedva obratio pozornost na njega? Nije da je očekivao da će,zbog onoga što se dogodilo između njih,profesor Napitaka radikalno promijeniti odnos prema njemu,ali zbog ovolike količine hladnoće i indiferentnosti,osjećao se toliko razočaranim kao da mu je netko upravo polio kantu hladne vode po glavi.
Nešto se dogodilo između njih. I do vraga,to je zaista bilo nešto! Snape se nije mogao pretvarati da je sve ok. Kao da se cijeli svijet nije okrenuo naopačke. Kao da se ono jučer nije ni dogodilo. Istina je,i sam Harry se pretvarao da se ništa nije dogodilo ali...kvragu! Znao je da jest! Nije to samo sanjao!
Možda i Snapeu treba vremena da to prihvati? Ili nešto slično...Sljedeći put će mu sigurno dati znak da ga se sjeća i da se sjeća onoga što se dogodilo,i da to i njemu nešto znači...
Sljedeći put.
Sigurno.
***
"ŠTO je Malfoy učinio?" Hermiona i Ron su tako vrisnuli da su privukli poglede svih koji su im bili blizu.
"Šššš",sikne Harry,nervozno pogledavši po društvenoj prostoriji. Njih troje su sjedili za kaučom pred kaminom.
Bila je nedjelja uvečer,i nekoliko je učenika ostalo budno do kasna radeći na svojim zadaćama. Harry je također bio zatrpan knjigama,a Ron i Hermiona su mu pomagali sa zadacima.
Hermiona je pisala esej iz Povijesti Magije,a Ron se trudio dokučiti učinke eliksira za ratezanje. Harry je vježbao preobrazbu,ali se nije mogao koncentrirati.
"Malfoy i njegova banda su te napali u tamnicama?" uskliknula je Hermiona ogorčeno,gotovo poskakujući na mjestu i prskajući tintom na sve strane. "Kako su mogli? To je totalno neprihvatljivo!"
"Taj prokleti gad!" siknuo je Ron,ignorirajući opominjući pogled kojim ga je Hermiona počastila.
"Nadam se da će mu Snape dati točno ono što i zaslužuje!"
"Zar zaista misliš da bi Snape kaznio svog ljubimca?" sumnjičavo ga upita Hermiona. "Ne,Rone. U najgorem slučaju će se izvući samo s opomenom. Trebao bi to prijaviti profesoru Dumbledoreu,Harry."
"Ne,Hermiona. Neću otrčati Dumbledoreu zbog svakog problemčića. Ima on i važnijih stvari."
"Onda otiđi k profesorici McGonagall."
"A što ona može učiniti? Snape joj neće dopustiti da kazni Malfoya i po drugi put,umjesto njega",reče Ron. "Harry bi to trebao sam srediti."
Hermiona ga neodobravajuće pogleda.
"Ronalde Weasley,ne predlažeš valjda Harryju da špijunira Malfoya,i zaskoči ga nespremnog,poput kakve obične mrcine?"
Ron se namršti. "Točno tako."
"U tom slučaju,mislim da si vrlo neodgovoran..."
Harry ih prestane slušati. Već mu je bilo dosta.
Sve što bi ispričao svojim prijateljima,pretvorilo bi se u prepirku. Mislio je,kako bi,da im prizna što su on i Snape učinili u spremištu,oni po prvi put- i napokon- ušutjeli.
Ne. Harry im nije namjeravao išta reći.
Nikada.
Oni to ne bi razumjeli,baš kao što i on to još nije razumio. Još uvijek se pitao kako je uopće do toga došlo. Ali,znatiželjno se pitao- i više ga je zanimalo- što će Snape sada učiniti.
Možda i on misli na Harryja,i prisjeća ga se kako kleči pred njim i...
Harry osjeti kako mu postaje vruće,i kako mu se obrazi opasno žare.
Ne smije dopustiti da Ron i Hermiona to vide! Brzo je smirio otkucaje srca i vratio se prekinutom razgovoru.
"...ja mu barem nastojim pomoći i ne zasipam ga budalastim idejama zbog kojih bi mogao biti isključen iz škole!" bjesnila je Hermiona.
Harry se brzo vratio svojim mislima,koje su mu u ovom trenutku bile draže nego nastavak slušanja svađe između njegovih prijatelja.
Sreo je Snapea danas. Vidio ga je. Bilo ga je tako čudno vidjeti,s još uvijek svježom slikom njegove erekcije u mislima i sjećanjem na njegov okus u svojim ustima.
Još uvijek,kada bi sklopio oči,osjećao je njegov miris,njegovu blizinu,njegovu snagu koja ga pribija uza zid i pridržava ga da ne padne.
Harry još uvijek nije mogao vjerovati.
Jebote,skoro sam se seksao s njim! Izdrkao mi je,a ja sam mu popušio! To je naprosto nevjerojatno!
...i vjerojatno neću ni povjerovati u to,dok mi Snape ne da znak da se i on toga sjeća,da to nije bio samo moj mračni,izopačeni san.
Harry je uistinu vjerovao da je Snapeu to značilo,s obzirom da ga je ranije toga dana spasio od Malfoya. Da se to s Malfoyem dogodilo prije,vjerojatno bi samo otišao bez riječi i pustio Malfoya da radi Harryju što god hoće,potajno uživajući u tome.
Ne,Snape je očito stao u Harryjevu obranu,i ta ga je misao ugrijala,pružala mu je nadu. Činjenica da profesor Napitaka gotovo uopće nije obratio pozornost na njega bila je samo mali nesporazum.
Sklopivši oči,Harry se ponovno našao u spremištu,izgubljen u crnom,grubom plaštu,s mirisom napitaka u nosnicama i okusom muškarčevog kurca u ustima,slušajući uzdahe zadovoljstva i gledajući u tamne,užagrene oči koje mu prodiru u dušu.
Nekontrolirano se stresao.
Prisjećajući se toga,uvijek bi došao i do osjećaja tjeskobe kojeg si nije htio priznati. Nije se želio sjećati kako se Snape okrenuo i otišao,ostavljajući ga samog. Nije se htio upitati zašto je to učinio. Nije se htio podsjećati na gorak okus koji mu je to ostavilo u ustima.
Tamna sjenka prekrila je njegova sjećanja,i iako ju je Harry želio otjerati,još je uvijek bila tu,poput kakvog otrova.
Ne,to što se kasnije dogodilo nije mu ništa značilo.
Stvarno nije!
Nije želio razmišljati o tome jer se osjećao tako...tako...loše.
Ali na kraju krajeva,dobio je ono što je htio. Tražio je to. Sada nije mogao nikog kriviti,osim samoga sebe.
"Harry,zašto ne vježbaš?" Hermionin bijesni glas dopro mu je do ušiju. Harry shvati da sjedi nepomično,zadubljen u plamenove. "Kasno je! Znaš što će ti McGonagallova reći ako ne uvježbaš ovu čaroliju do sutra."
"Nije me briga što će mi ta stara kokoš reći!" zareži Harry ljutito. Iznenadio je samoga sebe. Vidio je kako je Hermiona oštro udahnula,a Ron podignuo glavu.
Oprosti,Hermiona. Prilično sam umoran. Ajmo na spavanje."
Hermiona se otresla osjećaja nevjerice,tjeskobno ga pogledala i tužno se nasmiješila.
"Idi ti. Mi ćemo ti ovo dovršiti."
Ron otvori usta,spreman da se pobuni,ali ga je Hermiona ošinula pogledom,pa nije mogao ništa drugo nego zatvoriti usta i rezignirano zakimati glavom. Harry je,promrmljavši zahvalu,ustao,i polako se odvukao do spavaonice,pokušavajući dokučiti zašto se osjeća kao govno. Istresao se na prijatelje koji su mu samo htjeli pomoći. Nije njihova krivnja što se on u zadnje vrijeme osjeća toliko...loše. Ovaj tjedan bio mu je obilježen poniženjima i borbama. Bio je umoran od svega toga. Svatko ima svoje granice. Pa čak i Dječak Koji Je Preživio.
Nije obraćao pozornost na mene...kao da sam sačinjen od zraka...ali opet...jučer...mislio je on prije nego je zaspao,pritiskajući lice u jastuk,zapravo se bojeći usnuti. Nije htio biti prepušten na milost i nemilost svojim snovima u kojima su ga čekale sve te grozne misli i stvari koje je po cijele dane potiskivao u sebi.
***
Eksplozija zaslijepljujućeg svjetla preselila je Harryja u mračno spremište.
Snape je stajao nad njim,a na licu mu se ocrtavalo gađenje. Bijesno je zurio u Harryja,ali je Harry osjećao da taj bijes nije upućen njemu. Vidio je profesorovo strogo lice kako ga gleda,ali kao da ga ne vidi,kao da Harry nije tu,kao da je nevidljiv. Izraz gađenja nije nestajao s njegovog bijesnog lica.
Riječ: "Dosta!" odjednom je odjeknula oko njega,kao da se odbija o udaljene zidove neke špilje.
Postalo je mračno. Hladno. Ali Harry je pucao od neobjašnjive sreće.
Smijao se. Visoki,hladni smijeh izlazio mu je iz grla.
Dugi,mrtvački blijedi prsti,milovali su nešto sklupčano na njegovim ramenima. Na rubu njegovog vidnog polja stajala je tamna prilika okružena mrakom. To je bio razlog njegove sreće.
Da! Da! Da! Tako je! Kako slasno!
Dogodila se još jedna eksplozija svjetla,i Harry je osjetio probadajuću bol u čelu.
Hladni šapat, "Ti ćeš se pobrinuti za to" izašao je iz njegovih usta.
Vidio je lice Draca Malfoya, izobličeno grimasom bijesa.
Vidio je tamu u njegovim dubokim,plavim očima,koje su sada poprimale boju olujnog,oblačnog neba.
Bijela,goruća svjetlost preplavila mu je oči još jednom i sljedeće što je vidio bio je strop preko svoga kreveta. Ožiljak ga je pekao kao da mu je netko prislonio žarač na čelo. Srce mu je htjelo iskočiti iz prsiju.
Što je to bilo? Je li ovo bio Voldemort?
Harry se,prestrašen,prisjeti radosti koja ga je obuzela,i oštrog,zvonkog smijeha koji mu je još zvonio u ušima. Pogledao je po sobi.
Neville i Ron su mirno spavali u svojim krevetima.
Harry je želio otrčati do prijatelja i probuditi ga.
Morao je pričati s nekim o ovome što je upravo sanjao.
Tko je bila ona osoba u sjeni? Što je to učinilo Voldemorta tako...radosnim? Što je ona tama u Malfoyevim očima značila? Planira li on nešto s Voldemortom? Iako je izgledalo kao da je Malfoy bijesan na njega. Malfoy je bijesan na Vodemorta? Ali,zbog čega?
Harry se vratio sjećanju na Snapeovo zgađeno lice i na bijes u njegovim očima.
Ne,Snape ga nije gledao s gađenjem. Sjećao se vatre u njegovim očima,sjećao se njegove erekcije. Bilo je tu još nečega,ali to nije bilo gađenje.
Ovo je bio samo glupi san. Ne može biti istina.
Voldemort je također bio samo san. Veza između njih je pukla prošle godine. Dumbledore je tako rekao.
Harry sklopi oči,smirujući svoje disanje i otkucaje srca.
Tjeskoba ga,pak, nije napuštala,i ukorijenila mu se u srce poput kakvog parazita,isisavajući iz njega sve pozitivne emocije.
Nježno je dotaknuo ožiljak. Bol je polako nestajala,i sad je bila samo sjećanje.
Ili je,možda, ipak bila samo san.
|
| | | | |
| Dodaj komentarz | | | | | Zaloguj się, żeby móc dodawać komentarze.
|
| | | | |
|
| Logowanie | | | |
Nie jesteś jeszcze naszym Użytkownikiem? Kilknij TUTAJ żeby się zarejestrować.
Zapomniane hasło? Wyślemy nowe, kliknij TUTAJ.
|
| | | | |
| Gdzie można nas znaleźć/Where you can find us | | | | | | | | |
| Ważne | | | |
If you're from another country and you've registered, send us an e-mail with your login, so we can activate your account: ariel_lindt@wp.pl
Nie wyrażamy zgody na kopiowanie i umieszczanie naszych ficków i tłumaczeń w innych miejscach!
Ariel & Gobuss |
| | | | |
| Shoutbox | | | | Tylko zalogowani mogą dodawać posty w shoutboksie.
|
| | | | |
|
( Proszę zróbcie coś z tym