 | Nasza twórczość/Our stuff |  | | | | |  | |  |
| Nasze Teledyski/Our Videos | | | | | | | | |
| Użytkowników Online | | | |  Gości Online: 1
Brak Użytkowników Online
Zarejestrowanch Uzytkowników: 7,389
Najnowszy Użytkownik: nightsouls9
|
| | | | |
| Our Desiderium Intimum Videos | | | | | | | | |
|
| THE LIGHT ENTHRALLED BY THE DARKNESS | | | | | | | | |
| Poglavlje 8 - Priznanje | | | | Translation: Matea & Lara
Poglavlje 8-Priznanje
Jesi li ikad primijetio
Da se ne ponašam više kao prije?
Da li si se ikada zapitao
Zašto se uvijek vraćam po još?
Što si mi to učinio?
Nikad više neću biti isti,to je sigurno.
„...Avery i Macnair su poslani da pregovaraju sa Kentaurima,a Lucius Malfoy je prokleo Brodericka Bodea iz Odjela Tajni kletvom Imperius. Snage Gospodara Tame sve su jače. Dobija golemu podršku iz srednje Europe. Velika grupa Smrtonoša iz Rumunjske i Mađarske nedavno mu se pridružila. Ponude podrške dolaze i iz istočnih dijelova Europe. Severus Snape je sjedio u ravnateljevom uredu i podnosio mu svoj tjedni izvještaj. Nije gledao u starca ispred sebe, mada je njegov pogled bio upućen njemu. Činilo se kao da gleda kroz njega.
Albus Dumbledore je zamišljeno kimnuo. Iz tjedna u tjedan,izvješća su postajala sve nepovoljnija. Voldemort je toliko ojačao da je situacija već postala alarmantna,a činilo se kao da ga nitko i ništa ne može zaustaviti.
„A što je s onim masovnim napadima na djelatnike Ministarstva koji su još uvijek odani Ministru?“
Snape se namrštio.
„Popis je podugačak, i dosta ljudi je voljno učiniti uslugu Gospodaru Tame. Ništa se ne može učiniti.“
„Možeš li mi reći neka imena?“
Snape odmahne glavom. Niti jedan mišić njegovog lica nije se pomaknuo.
„Napadi se izvršavaju gotovo odmah. Imena saznajemo samo na sastancima.“
Ravnatelj je izgledao strahovito umorno. Protekli mjesec je samo pridonijeo u produbljivanju bora na njegovom mršavom,blijedom licu. Sklopio je oči i nekoliko trenutaka prosjedio u tišini,slušajući svoje misli. Profesor Napitaka strpljivo je čekao. Ravnatelj je u zadnje vrijeme bio potišten više nego ikad prije.
Starčeva prsa su ispustila tihi uzdah.
„On pobjeđuje,Severuse,i mi ne možemo ništa učiniti da ga spriječimo. Naši saveznici gube.Voldemort sada vlada polovicom Europe,a čini se da njegovi pipci sežu i u nutrine ostalih kontinenata. Naša jedina nada su mladi,ali njih ne možemo poslati u rat.“
Snape mu ništa nije odgovorio. Čuo je ovaj govor toliko puta da mu je već postao dosadan.
„Jedino što mu nedostaje da okruni svoju konačnu pobjedu je Harry.“
Lice profesora Napitaka ostalo je bezizražajno.
„Moraš mi istog trenutka reći ako saznaš da je Voldemort donio neki plan o Harryju. To nam je prioritet,Severuse. Moramo ga zaštititi pod svaku cijenu.“
Dumbledoreove plave oči prodirale su u Snapeove crne,kao da ravnatelj želi urezati te riječi direktno u njegov mozak kako bi zaista shvatio njihovu težinu. Muškarac kimne glavom u znak razumijevanja,bez da je prekinuo kontakt očima. Na Dumbledoreovom licu je zasjao blijedi,umorni smiješak.
„Drago mi je što ti mogu vjerovati,Severuse.“
„Jesmo li gotovi,ravnatelju?“
„Jesmo.“ Dumbledore je odmahnuo rukom. „Nastavi me izvještavati.“
Snape je ukočeno kimnuo,ustao i bez osvrtanja napustio ravnateljev ured. Udaljenost između tornja i svoje tihe odaje u tamnicama prešao je vrlo brzo. Bilo je već kasno i zadnje grupice učenika koji su se još motali po hodnicima bježali su mu s puta.
Severus je ušetao u svoj ured,prešao ga u nekoliko koraka i uskoro se našao u svojim privatnim odajama. Vatra u kaminu lagano je pucketala,otkrivajući policu punu knjiga u tami. Severus krene prema mračnom,udaljenom kutu prostorije gdje je na mramornom postolju,ukrašena srebrnim zmijama oko temelja,stajala velika zdjela napravljena od istog materijala.
Zaustavio se ispred sita sjećanja i izvukao štapić. Zamahnuo je njime preko zdjele i srebrnkasta tvar na pola puta između plina i tekućine je oživjela. Profesor Napitaka prebirao je štapićem po njoj nekoliko minuta,kao da razmiče neželjene misli,tražeći nešto bitno što je skriveno među njima.
Našao je što je tražio.
Polako je okretao štapić u rukama,držeći njime trak srebrnkaste plinovite tekućine. Lice Gospodara Tame na trenutak se pojavilo u zdjeli,ali ubrzo ga je zamijenila slika iskričavih zelenih očiju sakrivenih iza naočala.
Dok je vraćao slike i misli natrag u glavu,sve je nestalo i površina sita bila je ponovno glatka, mirna i srebrnkasta.
***
U isto to vrijeme,Harry Potter je ležao sklupčan pod pokrivačima u svojoj spavaonici,mrzeći samoga sebe svakim djelićem svoga bića.
Mrzio je svoju slabost,koja ga je natjerala da učini ono što je učinio danas. Mrzio je činjenicu što mu tijelo reagira impulzivno i neočekivano,i što ga ne može kontrolirati,ma koliko god se trudio. Mrzio je svoju slabu snagu volje koju je tako lagano slomila jedna najobičnija riječ,jedan dodir i blizina.
Ali najviše od svega mrzio je Severusa Snapea,koji je bio u mogućnosti iskoristiti sve to protiv Harryja. Mrzio ga je!
***
„Hermionaaaa...“
„Rone,neću pisati umjesto tebe. Utuvi si to u glavu.“
„Hermionaaa...“
Hermiona je sklopila oči,osjećajući da gubi kontrolu.
Ona i Ron pisali su podugačak i težak esej iz Povijesti Magije. Harry nije bio s njima. Zapravo,nije se ni pojavio od jučerašnje večeri. Upao je u Veliku Dvoranu usred večere,crveneći se,potpuno odsutan u mislima. Istina je da se odnedavno ponašao vrlo čudno,ali od prošlog tjedna postao je toliko tih i rezerviran da se Hermiona počela ozbiljno brinuti za njega. Sinoć,za večerom,pojeo je samo malo pudinga,obznanio da nije gladan i pokupio se u spavaonicu,ne čekajući njih dvoje. Ron je rekao da je Harry spavao kada je on ušao u spavaonicu ali Hermiona nije mislila da je to istina. Vjerovala je da se Harry samo pretvarao kako bi izbjegao neugodna pitanja.
U posljednje vrijeme mu se nešto loše događalo. Nešto vrlo loše. I Snape je imao svoju ulogu u tome što se Hermioni nikako nije sviđalo.
Tokom prošlog tjedna motrila je Harryja i opazila da često potajno gleda u profesora,a onda odvraća pogled,crveneći se. Vidila je kako je Snape gledao Harryja tokom prošlog predavanja. Sjetila se i kako se Harry odjednom odlučio vratiti do učionice Napitaka i koliko se dugo tamo zadržao... a kada se pojavio na večeri...izgledao je poprilično uzrujano.
Hermiona je imala teoriju o tome što se događa ali i sama pomisao na nju bila joj je mučna. Odlučila je sve skupa zatomiti dokle god ne bude sigurna da je u pravu. A usrdno se molila da barem jednom u životu bude u krivu.
„Hermiona,hajdeeee! Pomozi mi,jer neću stići sve napisati prije treninga a želim vidjeti Harryja.“
Hermiona je napućila usta.
„Imao si cijelu prošlu noć da ga napišeš.“
Ron zastenje i nasloni glavu na pergament, razmazujući tintu po svemu što je upravo napisao.
„Nemaš srca,znaš li to?“
„Ali ono što imam je dovršen esej. Za razliku od tebe“ rekla je,završavajući razgovor dok je snažno potpisivala esej. Krajičkom oka spazila je Ronov očajnički izraz lica. Oh,kako ju je njegov molećivi pogled smetao.
„Oh,dobro! Daj to ovamo!“ zareži ona grabeći pergament da ga ispravi i dovrši.
Na pjegavom ozarenom licu vidjela je neopisiv osmijeh pun zahvalnosti.
„Volim te,znaš li to?“ naceri se Ron i odjuri na trening. Hermiona je osjetila kako se protiv svoje volje zacrvenjela.
Oh da,strahovito joj je smetao.
***
“Što to radiš,Harry?“ Angelinin uzvik odjeknuo je igralištem.
Po tko zna koji put, prodorni zvižduk prekinuo je dobro uvježbani napad i smeo ostale igrače. Svi su postajali sve ljući i ljući. Čak i publika.
Harry je opet odlebdio ravno pred lovce. U samo pola sata,uspio je prekinuti igru nekoliko puta, jednom ili dvaput ga je umalo pogodio maljac,a više puta mu se desilo da ni ne primjećuje zlatnu zvrčku koja je lebdjela točno pred njim. I baš kad je mislio da ne može biti gore,sudario se s Katie Bell i slomio joj metlu. Želio je otići s terena što prije i pobjeći što je moguće dalje.
Za sve je kriv Snape! Harry se nije mogao koncetrirati ni da leti pravocrtno. Uopće nije imao kontrolu nad svojom metlom. Bijesni pogledi suigrača i razočarani izgled publike samo su mu dodatno odvlačili pozornost.
Mogao je misliti samo o Snapeu i vatrenim trenucima koji su se odigrali dan ranije u ormaru za sastojke napitaka jučer popodne. Opet je TO učinio. Povlađivao Snapeu. Nije mu mogao odoljeti. Dopustio je Snapeu da preuzme kontrolu nad njegovim srcem,umom i tijelom.
Profesor Napitaka imao je predivan okus...
Harry sklopi oči,prisjećajući se slankastog okusa Snapeove pulsirajuće erekcije u svojim ustima i zvukova užitka koji su mu pobjegli s usana dok ga je Harry zadovoljavao.
Oh,bilo je predivno...bilo je gotovo nemoguće opisati osjećaj koji je buknuo u njemu nakon što je shvatio da on jedini ima pristup tome prizoru. Snapeove sklopljene oči,otvorena usta koja pohlepno hvataju zrak,lica iskrivljenog od grimase užitka snažnije od ičeg drugog. Harry je upijao taj prizor želeći se sjećati svakog detalja zauvijek. I te mu slike trenutno,nisu prestajale igrati pred očima. Što god da je radio,pred očima je uvijek imao taj prizor. Trebao bi se smatrati sretnikom zato jer je uspio vidjeti nešto što Snape vjerojatno nikome drugome nije dopustio da vidi. Ikada.
Ali Harry je htio još. Još Snapea. Još njegovog okusa i mirisa. Htio je više nego što je dobio do sada. Mnogo,mnogo više.
No činilo se da će njegovi snovi ipak ostati samo snovi. Sklopio je oči. U mislima su mu odjeknule zadnje riječi profesora Napitaka: „Do sljedećeg puta,Potteru.“
Te su ga riječi povrijedile. Snape mu se obraćao kao da je..kao da je...
Zaškrgutao je zubima,bijesan i nemoćan.
Bio je slab. Snapeova blizina uvijek ga je činila slabim i podčinjenim,kao da uopće nema svoje volje. Nije to mogao razumjeti. Bio je svjestan da Snape zlorabi njegovu slabost,ali sam je pristajao na to;štoviše,žudio je za tim.
No nije bio takav prije. Zajedljivi komentari profesora Napitaka u njemu su budili pobunu i mržnju. Mogao se svađati s njim,osporavati ga,ali sada,kad bi ostao nasamo s njim,njegov um kao da bi se raspršio.
Ali nije bio problem samo u tome. U srcu je znao zašto mu se nije mogao suprotstaviti. Jer se bojao. Bilo ga je strah,da će,ako to učini,Snape izgubiti interes za njega. Uzeo bi što želi. Imao je moć nad njim,mogao je učiniti sve. Mogao ga je odbaciti i reći da mu ga je već dosta i potom potražiti nekog drugog...
Harry silovito odmahne glavom.
O čemu ja ovo dovraga razmišljam?
Kad bi samo znao.. kad bi barem imao tračak ideje koliko daleko može ići, a da ne izgubi sve. Ali nije znao. Snape je bio poput zatvorene knjige. Harry nije znao koje su mu namjere. Shvatio je ni da ne zna zašto se Snape uopće tako naglo zainteresirao za njega. Bilo je malo vjerojatno da je i on popio eliksir Desideriu Intimu. I da je njegova najveća želja bio Harry.
To je bilo smiješno čak i kao pomisao!
Ili je možda Snape bio polaskan činjenicom da je upravo on najveća žudnja Harryja Pottera? Možda do sada nitko nije bio ovako opsjednut njime pa se osjećao...počašćenim?
Baš je to neka čast... Biti opsesija svog najvećeg neprijatelja...
Možda ga je samo htio poniziti? Uvijek je to volio raditi,a sad je imao savršenu priliku... Tko ne bi htio vidjeti svog najvećeg neprijatelja kako kleči pred tvojim nogama? Sigurno ne Snape.
Ali čak i ako se ispostavi da je to istina...zašto ga to,dovraga,ne smeta? Barem ne onoliko koliko bi trebalo. Naravno da ga je smetalo,ali tu je bilo još nečega...Što nije znao imenovati. Kad bi se god Snape onako ponašao,gledao Harryja s iskrivljenim smiješkom na usnama,tretirao ga kao da je...kao da je...kvragu,kao da je njegov vlasnik! Kao da ima potpunu moć nad njim,i da je toga svjestan...Harry je osjećao nešto...čudno. Bio je bijesan,to mu je bilo jasno. Osjećao je i žaljenje. Razočaranje. Ali ispod svega toga,nalazilo se nešto od čega mu se želudac okretao i zbog čega je gubio kontrolu nad samim sobom. Kao da je bio uzbuđ- -
Ne,ne,ne! Neće misliti o tome!
Harry je sklopio oči i ponovno zatresao glavom,raspršujući te stravične misli koje su mu nenadano ušetale u um. Duboko je udahnuo nekoliko puta.
Ali možda je stvar u nečemu drugom? Možda se Snape ovako ponaša jer se jednostavno...ne zna ponašati drugačije. Harry je sumnjao da jedan takav neprivlačan (barem što se tiče većine ljudi koje poznavao...ne..što se tiče svih ljudi koje je poznavao), zločesti,sarkastični gad kakav je bio Snape uopće može biti u ikakvom odnosu osim takvom. Zapravo,Harry ga nije mogao zamisliti u bilo kakvom odnosu s ikim. To mu naprosto nije pristajalo. Snape je oduvijek odbijao ljude,uvijek je bio sam. Neko vrijeme je bio Smrtonoša,mučio je ljude...bilo je nemoguće da netko poput njega ima veliki kapacitet emocija ili senzibiliteta. Ne,Snape je bio vrlo samotna,nedruštvena osoba. I možda se zato ponaša tako kako se ponaša...jer ne zna drugačije. I ako ne zna,Harry će ga naučiti...
Oh,znao je da neće biti lako. Nije to čak mogao niti zamisliti. Kako bi ga ičemu mogao naučiti,kad u njegovoj prisutnosti nije mogao ni misliti?
To je bio toliko težak zadatak,da se Harryju zavrtjelo u glavi već i od same pomisli. Ali možda...možda bi jednog dana mogao pokušati. Možda bi mogao smoći snage- -
Odjednom je postao svjestan tišine oko sebe. Trepnuo je nekoliko puta i pogledao uokolo. Svi su ga gledali.
Nekoliko minuta je samo visio u zraku i zabijao se u zid drškom metle.
Osjećao je kako mu se lice crveni. Zbunjen,stisnuo je metlu i odletio do sredine terena. Nije mogao podnijeti optužujuće poglede svojih suigrača.
Zašto je uopće pristao na ovo? Želio je ponovno igrati metloboj,jer ga je volio,ali nije se mogao usredotočiti na njega zbog Snapea. Njegovo je srce trenutno bilo potpuno zaokupljeno njime. Svi su računali na njega,a on nije mogao zadržati misli na terenu dulje od 5 minuta.
Ne,bila je vrlo loša ideja prihvatiti prijedlog da se ponovno vrati u tim.
„Vrati se u igru!“ zavikala je Angelina,no bez entuzijazma. Svi u timu izgledali su mrzovoljno. Nekoliko ljudi već je odlazilo s tribina.
Sve je ovo zbog mene, mislio je on mrzeći se zbog situacije u kojoj se nalazio.
Ugrizao se za usnu i odlučio da neće više misliti na Snapea! Barem ne za sada. Htio je da tamna figura i hladne oči nestanu iz njegovih misli,barem na neko vrijeme,da se može iskupiti.
Stisnuo je šake oko drška metle i počeo pažljivo pretraživati nebo u potrazi za zlatnim odsjajem. Napravio je nekoliko krugova oko stadiona,potpuno usredotočen na igru.
Napokon ju je ugledao.
Zlatna zvrčka je letjela otprilike desetak metara iznad lijeve vratnice. Harry je poletio u smjeru zlatne loptice. Trijumf mu se već ogledao na licu. Ispružio je ruku da ulovi zvrčku. Hujanje vjetra u ušima nadjačalo je sve ostale zvukove. Začuo je da netko nešto viče ali ga nije bilo briga što.
Još malo i ulovit će je.
Još malo i iskupit će se za sve- -
I odjednom je sve utonulo u mrak.
***
Harry je otvorio oči.
Iznad sebe ugledao je bijelu prazninu. Raj? Je li moguće da je na neki neobjašnjivi način pao sa metle?
Njegov zamućene oči ugledale su svijeće koje su visjele u zraku.
Ne,bio je to strop.
Harry je pokušao podići glavu,no osjećao je kao da ga je netko tavom raspalio po glavi. Bol je eksplodirala ispod njegovih vjeđa u obliku tisuća iskrica. Ugrizao se za usnu u nastojanju da ne zaviče. Odjednom je imao osjećaj kao da se vrti na metli. Sve oko njega se okretalo velikom brzinom umjesto da stane. Boreći se s boli i slabošću jedva je otvorio oči i okrenuo glavu na drugu stranu.
Bio je u bolničkom krilu. Ležeći na krevetu do Luninog.
Kojeg vraga ja radim ovdje?
Zadnje čega se sjećao bila je zlatna zvrčka i kako je skoro uhvatio.
„Oh,napokon si se probudio.“ Tišinu je prekinuo glas gđe.Pomfrey. Bolničarka je stajala nad Harryjevim krevetom i zabrinuto ga promatrala.
„Što se dogodilo? Kako sam završio ovdje?“ upitao ju je pomalo zbunjeno.
„Udario te maljac. Tokom treninga. U glavu“, kratko mu je rekla dok je ulijevala neki napitak boje trulog povrća u čašu na Harryjevom noćnom stoliću. „I pao si sa metle. Nasreću,završio si samo sa nekoliko modrica i onesvijestio si se. Već sam ti dala nešto protiv bolova.“
„A skoro sam ju uhvatio“,zagunđao je Harry i pokušao podići glavu,no i dalje se osjećao kao da je dobio tavom po njoj.
„O,ne,dragoviću moj. Nećeš se ustajati još neko vrijeme. Ostat ćeš u krevetu do jutra,kad će se sve vratiti u normalu. A sad popij ovo. Odagnat će ti bol iako bi se mogao osjećati pomalo ošamućeno nakon toga.“
Harry je rezignirano uzdahnuo. Bio je tako blizu... A sad će svi zasigurno misliti da je gubitnik. Nije primijetio maljac jer ga je previše zaokupila želja da ulovi zvrčku. Sigurno će ga isključiti iz momčadi...
Sve je ovo Snapeova krivica!
Odlučio je mučiti Harryja,iako mu on nije ništa učinio. Harry je duboko u duši znao da to zapravo nije Snapeova krivica ali jednostavno ga je volio kriviti za sve loše što mu se događalo. Bilo je to puno lakše nego da krivi samog sebe.
Jednostavno nije mogao prestati misliti na njega. Bio je poput muhe koja se ulovila u mrežu koju je istkao profesor Napitaka. Nije bilo načina da se oslobodi i odleti.
Popio je dozu groznog napitka boje trulog povrća i trenutak poslije bio je sam u mraku. No ne posve sam.
Polako je okrenuo glavu i pogledao onesviještenu Lunu. Više nije bila onako blijeda i ona modra boja s kapaka joj je nestala. To je vjerojatno bio rezultat protuotrova kojeg joj je Snape pripravio. Izgledala je kao da spava.
Osjećaj opuštenosti obuzeo mu je tijelo i um. Obuzeo ga je mir a noge su mu postale jako teške.
Duboki uzdah izašao je iz njegovih prsiju. Ojsečao je kao da su se opustili remeni koji su ograničavali njegov um i pustili na svjetlo raznorazne duboko skrivene misli.
„Prepustio sam se,Luna“,prošaptao je tiho. „Ne mogu si pomoći. To je jače od mene. Svaki put kada ga ugledam,kao mi srce umire. I tako sam...tako sam...sretan, ali potpuno bez radosti. Nema smisla,znam. I također znam da njemu sve to skupa vjerojatno ništa ne znači.“ Riječi su prokuljale iz njega. Nije ih mogao zaustaviti. Imao je osjećaj da mu sa svakom izgovorenom riječju teret koji mu je pritiskao srce postaje sve lakši,baš kao da su riječi taj teret koji ga guši,i i jedini način na koji će mu biti lakše bio je taj da ih jednostavno izbaci iz sebe. Čak i ako nema nikoga tko bi ga saslušao. „Ali nemoguće je da mu ništa ne značim. Vidio sam njegov pogled dok sam mu to radio. Nije mi se svidio. Zašto bi mi dopustio da mu to radim ako mu ništa ne značim?...Želim više. Moram dobiti više,jer ću inače poludjeti. Neću mu dopustiti da me ovako tretira. Pronaći ću način da ga slomijem. Da ga natjeram da pokaže kako mu je stalo do mene, da me napokon primijeti. Ne mogu podnijeti njegovu indiferentnost. Moram nešto smisliti. Neću tako lako odustati. Problem je u tome što kad je on blizu mene,ja...ja...kao da prestajem biti ja. Mislim,to sam ipak ja,ali opet nisam. Oh,to nema smisla! ... Jednostavno prestanem misliti o svemu u tom trenutku. Vidim samo njega. Čujem samo njega. Baš kao i kad sam bio pod utjecajem napitka. Zapravo,u njegovoj prisutnosti se uvijek osjećam kao da sam pod utjecajem...I Snapea i napitka.“
„Snape?“ Lunin tihi glas prekinuo je njegov monolog. Harry okrene glavu i s užasom ugleda da ga Lunine širom otvorene oči znatiželjno promatraju. „Čudan ukus imaš,Harry.“
***
Ispostavilo se da se Luna probudila iz kome prije nekoliko sati,i dok je Harry mislio da ona leži bez svijesti,teško bolesna,ona je u biti samo drijemala. Vjerovao je da je to bilo potpuno nepravedno. Bilo mu je drago,dakako,što joj se stanje popravilo,težak kamen pao mu je sa srca,ali nije mogao biti sretan sada kad je shvatio da je ona upravo doznala za njegovu najmračniju tajnu. Tajnu koju nikad nikome nije otkrio,barem ne svojom voljom.
Ali napitak koji mu je Pomfrey dala ošamutio ga je toliko da nije ni znao što radi. Odlučio je da će od sada izbjegavati taj truli napitak koji je smrdio na zapaljenu gumu.
Ali Ravenclawka je bila iznimno velikodušna osoba. Ispočetka je Harry bio toliko prestrašen da je pokušao sve zanijekati i uvjeriti je da je nije rekao „Snape“ već... „Grejp“. Da,tako je, „Grejp.“
Ali Luna se samo smiješila,baš kao da mu ne vjeruje ni jednu jedinu riječ. Harry je napokon odustao. Natjerao ju je da mu obeća kako nikome neće reći ništa o ovome što je upravo čula,jer bi u tom slučaju morao bježati iz Hogwartsa. Obećala mu je i rekla mu da se nema zašto brinuti. Rekla mu je da je njegova stvar tko mu se sviđa (Harry je odmah sve zanijekao),i da ga potpuno razumije.
Nije joj se gadio. Nije ga opsovala. Nije ga prekorila. Nije mu okrenula leđa. Prihvatila je to poptuno...normalno. Baš kao da Snape nije Snape.
Harry,pak,to nije smatrao normalnim. Snape je bio dvostruko stariji od njega,bio je njegov profesor i najomraženija osoba u školi,i još je k tome bio Smrtonoša.
To je bio sasvim dovoljan razlog da se stvar ne smatra normalnom. No činilo se da Luni ništa od toga ne smeta.
Možda bi se lagano iznenadila da sam joj rekao kako sam zaljubljen u svoju tetu...
***
„Danas imam za vas malo iznenađenje.“ Prodorni glas profesora Napitaka trgnuo je Harryja iz misli.
Bio je ponedjeljak. Sat iz Napitaka. Harry je cijelu nedjelju proveo u krevetu mozgajući kako da natjera Snapea da mu da ono što želi. Nije ga jednostavno mogao samo pitati. Nije. Morao je pronaći neki drugi način. Morao ga je nekako navući na to,isprovocirati ga. Znao je da će to biti prilično opasno,ali morao je pokušati. A sada mu se ukazala prilika.
„Danas ćete imati test.“ Profesor Napitaka se naceri,s užitkom gledajući užasnuta učenička lica.
Nenajavljeni testovi su mu bili omiljeni.
Jedino je Hermiona izgledala zadovoljno.
„Nasreću,učila sam jučer“,objavila je i sa smiješkom pogledala Rona koji je očajavao i upućivao psovke profesoru ispod glasa.
Harry nije obraćao pozornost na njih.Osjećao je kako mu uzbuđenje kola krvlju,ruke su mu se lagano tresle. Pogotovo kad ga je profesor pogledao. Snape je podijelio učenicima papire sa pitanjima i dao im pola sata da odgovore na njih. Zatražio je potpunu tišinu i objavio da će sa svojih satova trajno izbaciti onoga koga ulovi u prepisivanju.
Harry je pogledao pitanja.
1.Koji je glavni sastojak napitka za rastezanje?
2.Tko je,i gdje,stvorio prvi eliksir jedrine?
Pogledom je prelazio preko ostalih pitanja,imajući osjećaj da će sigurno pasti na ovom testu. Kad je došao do osmog pitanja,srce mu je skočilo u grlo.
8. Opišite učinke eliskira Desideria Intima.
Gryffindorac se nasmiješio samom sebi. Pa,bar je na to pitanje znao odgovoriti. Stavio je pero na pergament i upravo se pripremio za pisanje kad je odjednom počeo oklijevati.
U njemu se pojavila izazovna,čudna,luda ideja.
A što ako...?
Progutao je slinu i pogledao po učionici. Svi su se potpuno usredotočili na pisanje testa. Gledajući uokolo,pogled mu se sreo sa Snapeovim,koji je sjedio za svojim stolom. Val vrućine pogodio je Harryjevo tijelo. Srce mu se uzlupalo i imao je osjećaj da mu koža gori.
Znao je što treba učiniti. Bila je to luda ideja,ali Harry je znao da je to jedini način da dobije ono što želi.
Prislonio je pero na pergament i počeo pisati.
***
Harry je pokušavao sjeckati lišće ladoleža ali imao je teškoća s tim. Umjesto listova,skoro si je nasjeckao prste. Imao je osjećaj da će izludjeti od nestrpljenja,dok mu je krv u žilama naprosto ključala. Bio je uzbuđen i treperio je. Sa svakom minutom postajalo je sve gore. Povremeno bi pogledao Snapea koji je ocijenjivao testove.
U razredu je vladala potpuna tišina. Svi su zurili u Snapea iako su dobili zadatak da priprave napitak za san. Znatiželjno su iščekivali svoje ocjene.
Harry je progutao slinu. Mora ostati miran,kamenog izraza lica kad Snape pročita što je napisao. Mora izgledati samouvjereno.
Podigao je pero da napiše na pergament još jedan stavak o pripremi napitka,kad je vidio da se Snapeove obrve podižu u izrazu beskrajne zapanjenosti. Odmaknuo je pogled sa testa i svojim crnim očima prodorno pogledao Harryja.
Pročitao je!
Harry je mislio kako će sigurno umrijeti. Krv u žilama pretvorila mu se u kipuće ulje,pržeći ga iznutra. Bio je predaleko da vidi izraz u očima profesora Napitaka ali imao je dojam da mu te oči vade dušu van tijela i trgaju je na komadiće.
Pročitao je! Moram ovo nastaviti!
Drhtavom rukom stavio je vrh pera u usta i polako ga vadio van,osjećajući kako mu perje draži usne. Zatim ih je polizao,trudeći se gledati Snapea hrabrim,prkosnim pogledom.
Snape prijeteći suzi oči.
Harry je bio svjestan da se nalazi u učionici punoj učenika,i da bi bilo tko,ako ga samo pogleda,odmah sve shvatio. Bio je svjestan toga i upravo je zato bio nevjerojatno uzbuđen. Osjećao je kako mu se tijelo trese od želje.
Zavodio je profesora. Tokom sata. Uz prisutnost cijelog razreda. To je bilo naprosto ludo!
Ali nije se mogao zaustaviti. Trenutno nije mario ni za što osim za Snapea i njegov prodorni pogled. Harry je imao osjećaj kao da u razredu nema nikoga. Pred očima mu se sve zacrvenjelo,efektno udaljavajući sve i svakoga oko njega.
Postojao je samo Snape. Koji ga intenzivno promatra.
Snape,koji se mračno smiješka.
Snape,koji je odjednom rekao:
„Gospodine Potter. Ovo ste napisali vrlo neintelignetno. Možete li nam pročitati vaš odgovor na osmo pitanje?“
Harry se odjednom osjećao kao da pada s velike visine,a nema se za što uhvatiti.
„Što?“ zamuckao je,žmirkajući. Vidio je kako mu Snape šalje test. Pergament je sletio pred Harryja.
Ovo je nemoguće! Ne može mi ovo napraviti! Plan nije bio ovakav!
Um mu je obuzela panika. Pogledao je svoj test. Osjećao je kako su svi stali i da ga nestrpljivo gledaju.
Ne! Ne! Ne! Ne mogu ovo pročitati! Što da radim?
Razmišljao je munjevito. Činilo se da je upao u zamku iz koje mu nema spasa. I to na svoj vlastiti zahtjev. Trebao je ovo predvidjeti. Snape ga je previše volio ponižavati i nije htio propustiti ovu priliku. I ako je suditi po izrazu njegova lica,strahovito je u tome uživao.
Zašto je uopće ovo napisao? Zašto je toliko riskirao?
Slova su mu se mutila pred očima. Nije ih ni trebao vidjeti. Znao je što je napisao.
8. Opišite učinke eliksira Desideria Intima.
Jedan od učinaka tog eliksira je taj da...ne mogu prestati misliti na vas. Učinio sam to prošle noći. I znate li na što sam mislio? Zamišljao sam kako me uzimate na Vašem stolu. Kako me svlačite,gurate me na drveni stol i kako Vaš tvrdi kurac klizi u mene. Vaše ruke su klizile po mom golom tijelu. Dirali ste me svugdje,osjećao sam kako me Vaše usne ljube posvuda dok ste se micali u meni,osjećao sam Vas. Duboko. Prihvaćam Vas svojevoljno,jer Vas želim. Želim da me uzmete;da me pojebete. I mogu vidjeti žudnju na tvom licu. Vidim užitak kojem se potčinjavate. Svršio sam,stenjući Vaše ime.
Reci mi,Severuse... želiš li me uzeti na svom stolu,potpuno golog i submisivnog?
Učinio bih sve što zatražite.
Bi li Vam se to svidjelo...?
„Čekamo,gospodine Potter.“ Podsmijehivao se profesor Napitaka prekidajući tišinu u učionici.
Harryju se toliko vrtjelo u glavi da je mislio kako će se onesvijestiti.
Oh,nije mogao vjerovati što je napisao. I to u testu iz Napitaka! Prokleti test! A sada ovaj kurvin sin traži od njega da sve pročita naglas! Ispred cijelog razreda!
Nikada!
Zatvorio je oči, moleći u svojoj glavi sve dobre duhove koji su negdje u blizini da učine bilo što da ga spase. Bilo što!
U najgorem slučaju će morati zapaliti svoj test i izložiti se Snapeovom gnjevu. Ali i to mu je bilo privlačnije od još jednog razarajućeg poniženja.
Snape ga uopće nije žalio. Uopće ga nije doživljavao. Uvijek ga je volio mučiti,i ništa se tu nije promijenilo. Sumnjao je i da hoće. Zažalio je što je to učinio,ali morao je riskirati.
Bacio je pogled na Snapea,ogorčen. Želio mu je reći: „Kako mi možeš ovo raditi,gade!“ ali je znao da Snapea to uopće ne bi pogodilo.
Posegnuo je u džep. Morat će spaliti test. Nema drugog načina. Cijeli plan pretvorit će se u bijesna sjećanja i Snape koji će zasigurno- -
A onda je zazvonilo zvono.
Laknulo mu je toliko da je to bilo naprosto neopisivo. Noge su mu klecale. Zahvaljivao je providnosti na pomoći.
„Za sljedeći sat,opišite cijeli proces priprave napitka za san. Dodajte opis i podrijetlo svih sastojaka,karakterističnu metodu pripreme,opis okusa,mirisa,boje i teksture,njegovu povijest i učinke eliksira. Na najmanje tri svitka pergamenta.“
Neodobravajuće mrmljanje proširilo se razredom. Snape im je uvijek zadavao strahovito teške zadaće,ali nikad ovoliko teške. Očito je bio u vrlo lošem raspoloženju.
Svi su počeli skupljati svoje stvari i pospremati za sobom,polako napuštajući učionicu. Kada je Harry,još uvijek u mislima zahvalan zvonu koje ga je spasilo,uzeo svoju torbu i htio otići, zlokobni glas profesora Napitaka nadjačao je žamor učenika:
„Ostanite poslije sata,gospodine Potter,pa ćete mi naglas pročitati sve što ste napisali.“
Harry grčevito stisne test kojeg je još držao u ruci. Osjećao je kako mu trnci gmižu niz kralježnicu. Te riječi su zvučale gotovo kao...obećanje. Znao je da ga Snape neće tako lako pustiti da se izvuče. Ne poslije onoga što je napisao.
Progutao je slinu i obratio se Ronu i Hermioni:
„Ne čekajte me. Poslije ću otići posjetiti Lunu. Otiđite sami na večeru.“
Ron je kimnuo i potapšao Harryja po ramenu.
„Drži se,stari.“ Potom se okrenuo i otišao do vrata zajedno s ostatkom razreda. Ali Hermiona se nije ni pomaknula. Zurila je u Harryja prodornim, zamišljenim pogledom. Potom joj je pogled odlutao do stola za kojem je sjedio Snape i opet natrag do Harryja.
„Samo se nemoj prekasno vratiti“,šapnula je,pogleda uperenog u pod. Okrenula se i brzo otišla.
Naslutila je nešto,pomislio je pomislio Harry u očaju,gledajući prijateljicu kako nestaje iza vrata.
Zašto je uopće to rekao? Nije to bio baš uvjerljiv izgovor,s obzirom na činjenicu da će Lunu ionako večeras otpustiti iz bolnice. Ali nije se mogao sjetiti ničeg drugog. Htio je da njegovi prijatelji odu. Što je drugo i mogao reći? Iskreno je sumnjao da će se uspjeti brzo izvući iz učionice,ako je suditi po načinu na koji ga Snape gleda u leđa. Osjećao je taj pogled na sebi. Pržio ga je.
Kada je i zadnji učenik odšetao iz učionice,zavladala je mrtva tišina. Harry je imao osjećaj da ga je panika,koju je u zadnjih nekoliko minuta pokušavao kontrolirati,potpuno obuzela.
Zašto je uopće napisao sve to? Sada je jedino htio biti što dalje od ovog mjesta. Želio je pobjeći. Nestati.
Maloprije,dok je pisao,nije razmišljao o posljedicama. Ponašao se impulzivno,slijedio je svoje želje. A sada se mora suočiti sa Snapeom. Osjećao je da nije dorastao tome zadatku.
Sklopio je oči,čekajući ono što je bilo neizbježno.
„Pogledaj me,Potteru.“
Harry je stisnuo šake.
Saberi se!
Polako se okrenuo,bojeći se što bi mogao vidjeti.
Ostao je bez daha kada su ga oštre crne oči pogledale i razbile mu samopouzdanje na komadiće. Ostavljajući ga u strahu i sramu.
Ne smije skrenuti pogled! Mora se suočiti s njim!
Zapljusnuo ga je val vrućine kada je začuo zvuk zaključavanja vrata iza sebe. Čudno svjetlo obasjalo je sobu.
Čarolije utišavanja i zaključavanja. Sranje!
Harry nije mogao ništa drugo nego stajati na mjestu i boriti se s rastućom nervozom i panikom u sebi. Na licu profesora Napitaka ugledao je mračan osmijeh.
Progutao je slinu.
„Ponovit ću pitanje,Potteru. Možeš li mi pročitati što si napisao?“
Ne!
Harry je imao osjećaj da će se onesvijestiti od neugode.
„Znate što sam napisao“,zamucao je,a glas mu je pukao.
Jedna obrva profesora Napitaka podigla se u gesti okrutnog užitka.
„Ali ja bih to htio čuti od tebe. Ne događa se često da naiđem na tako...hmmm, obilate odgovore na svoja ispitna pitanja.“
Harryjeva krv je gorjela,proždirala ga je iznutra. Zavrtjelo mu se kada je ugledao način na koji ga profesor gleda. U crnim očima gorjela je vatra.
Atmosfera u učionici bila je tako gusta da je se moglo opipati. Harry je znao da ono što sada kaže može promijeniti sve. Teret tog saznanja ga je potpuno obuzeo.
Želio je Snapea. Učinio bi sve da dobije ono što želi. Ali da li je bio spreman na to?
Želio je nešto reći,ali su mu riječi zapele u grlu. Snape je ukočeno sjedio za svojim stolom,a intenzivnost pogleda kojim ga je šibao,lišavala je Harryja svega,pa i mogućnosti govora.
„Ne mogu“,napokon je uspio prošaptati,osjećajući kao da bi mogao eksplodirati ako se ovo nastavi.
Nije mogao to reći. Nije.
„U tom slučaju,možete ići gospodine Potter. Slobodni ste.“
Harry je znao da će puknuti ako ovo potraje još malo i odjednom su vrućinu u njegovim žilama smijenili hladni,ledeni trnci od kojih se stresao.
Ne! Ne želim otići!
Harry je svrnuo pogled. Shvatio je da mu se znojne ruke toliko tresu da je jedva držao test u njima.
Ne može ovako završiti!
Sklopio je oči,boreći se s ledenim trncima u tijelu.
Još uvijek je osjećao pogled tih gorućih očiju na sebi. Kao da Snape čeka Harrya da nešto napravi;da nešto kaže. Kao da je čekao na neki signal. Nije htio ništa učiniti sve dok ga Harry ne bi izmolio za to.
Harryjevo srce kao da je iskočilo iz prsiju. Krv mu je ponovno počela ključati. Činilo mu se da se temperatura u učionici se više podiže. Kako je Harryjeva hrabrost jačala,tako je zrak u sobi postajao sve vrući i ljepljiviji.
Osjetio je kapljice znoja kako mu klize niz leđa.
Podigao je glavu i pogledao u oči koje kao da su mu gledale u dušu.
Želio je ovo. Ne može sada odustati. Ne bi sebi nikad oprostio da to napravi.
Snape je čekao.
Harry teško proguta.
„Nitko te nikada neće željeti kao ja. Nitko te nikada neće gledati kako te ja gledam. Nije me briga što drugi govore o tebi. Meni si ti savršen. Samo sam ja to otkrio,nitko drugi to ne zna niti će znati. Moj si. Tvoje savršenstvo pripada samo meni. Cijeli pripadaš meni. I ako misliš da sam lud,nastavi tako misliti. Jesam, lud sam. Ne mogu si pomoći. Imaš moć nad mojim srcem. Znaš li to? Možeš me povrijediti svojim riječima,možeš me povrijediti svojim djelima,ali mene zapravo nije briga jer sam poptuno izgubljen u tebi i više me ništa ne može spasiti. Uvijek ću ti se vraćati. Znam da te svi smatraju hladnim i bešćutnim gadom. Znam da si oko sebe podigao zid,tako debeo i neprobojan da ga ništa ne može srušiti. Ali ja ću pokušati. Jer vjerujem da ću jednog dana i uspjeti. I vjerujem da ćeš mi jednog dana dati samo česticu svoje topline. Samo mali djelić. To će mi biti dovoljno. Ali u isto vrijeme,moje srce se boji. Bojim se da ćeš jednog dana zaboraviti,a da ću se ja još sjećati. Naravno,možeš me nazvati budalom,jer kako drukčije i nazvati nekoga kome je tvoj pogled potreban da bi uopće mogao postojati? Mrzim kad se pretvaraš da me ne vidiš. Tvoja me indiferentnost boli. Osjećam to kao hladan bodež u svom srcu koji ga smrzava i zaustavlja na mjestu. Tada ne mogu disati. Osjećam kao da polako umirem od hladnoće. Pa ipak,tijekom onih kratkih trenutaka kada mi se podaješ...čini mi se da ništa od toga nije ni važno. A tvoj orgazam...tvoj orgazam je moja najveća nagrada. Lice ti se smekša,zatvoriš oči, dahćeš i stenješ kad ti je kurac u mojim ustima. Pokušavaš skriti užitak na svom licu,ali ja ga vidim. I osjećam ga. Osjećam da sam zaista Izabrani. Ne tražim puno. Tražim samo da me želiš. Da žudiš za mnom. To je sve. Molim te,želi me.“
Harry je pokušao reći te riječi naglas. Ipak,ostale su samo u njegovoj duši. Svaka je sagorijevala iznutra,u bolnoj rani. Jedine riječi koje su uspjele pobjeći s njegovih drhtavih usana bile su:
„Jebi me.“
|
| | | | |
| Dodaj komentarz | | | | | Zaloguj się, żeby móc dodawać komentarze.
|
| | | | |
|
| Logowanie | | | |
Nie jesteś jeszcze naszym Użytkownikiem? Kilknij TUTAJ żeby się zarejestrować.
Zapomniane hasło? Wyślemy nowe, kliknij TUTAJ.
|
| | | | |
| Gdzie można nas znaleźć/Where you can find us | | | | | | | | |
| Ważne | | | |
If you're from another country and you've registered, send us an e-mail with your login, so we can activate your account: ariel_lindt@wp.pl
Nie wyrażamy zgody na kopiowanie i umieszczanie naszych ficków i tłumaczeń w innych miejscach!
Ariel & Gobuss |
| | | | |
| Shoutbox | | | | Tylko zalogowani mogą dodawać posty w shoutboksie.
|
| | | | |
|
( Proszę zróbcie coś z tym