 | Nasza twórczość/Our stuff |  | | | | |  | |  |
| Nasze Teledyski/Our Videos | | | | | | | | |
| Użytkowników Online | | | |  Gości Online: 2
Brak Użytkowników Online
Zarejestrowanch Uzytkowników: 7,389
Najnowszy Użytkownik: nightsouls9
|
| | | | |
| Our Desiderium Intimum Videos | | | | | | | | |
|
| THE LIGHT ENTHRALLED BY THE DARKNESS | | | | | | | | |
| Poglavlje 11 - Tako komplicirano | | | | Translation: Matea
11. Poglavlje- Tako komplicirano.
„Tako komplicirano,tako sam frustriran
Želim te blizu sebe, želim te daleko od sebe,
Želim da odeš, želim da ostaneš.“
Ponedjeljak je došao vrlo brzo,a skupa s njim i sat iz Napitaka. A to je značilo i susret sa Snapeom,kojega je Harry uspješno izbjegavao cijelog vikenda.
Snape nije pokazivao pretjerani interes zbog toga što ga Harry izbjegava. Osim onog ispada bijesa kada se Harry nije pojavio na satu u petak. Na kraju krajeva,i nije ga mogao loviti po cijelom dvorcu. Harry je imao ispričnicu i Snape tu nije mogao ništa učiniti. Bar mu se tako činilo...ne, barem se tome nadao.
Da li on uopće mari za mene? Ja mu ništa ne značim... mislio je Harry dok je sjedio u velikoj dvorani i prisiljavao se na doručak.
Iz misli ga je prenuo Hermionin vrisak. Brzo je podignuo glavu i vidio ju kako rukom pokriva usta i u užasu zuri u jutarnje izdanje Dnevnog Proroka pred sobom. Nekoliko je učenika ustalo sa svojih stolica i nagnulo se nad nju, pokušavajući saznati što ju je toliko prepalo. Ron je bacio pogled preko ramena i ukočio se,ustiju punih kobasica.
Harry je progutao svoju kajganu i upitao:
„Što se dogodilo?“
Hermiona ga pogleda širom otvorenih očiju i zavrti glavom,potpuno bez teksta. Harry je čekao dok svi nisu završili s čitanjem,i bivao sve zabrinutiji gledajući u njihova šokirana lica.
„Ovo je užasno!“ potresenim glasom reče Parvati Patil dok je Lavender gorljivo kimala glavom,vukući je za ruku,da bi joj potom uzbuđeno nešto šapnula.
Odjednom je Harry začuo vrisak iz smjera Hufflepuffskog stola. Okrenuo se na vrijeme da ugleda malu plavokosu učenicu druge godine kako grca od suza i trči iz Dvorane. Kada je pogledao prema profesorskom stolu, vidio je kako profesor Dumbledore i profesorica Sprout razmjenjuju zabrinute poglede, da bi se potom brzo ustali i otišli za djevojčicom.
Harry zamijeti kako ravnatelj izgleda vrlo umorno. Ispod očiju je imao tamne podočnjake i mnogo više bora,kao da je svakog dana stario za nekoliko godina. U zadnje vrijeme je bio neredovit na obrocima. To je bilo vrlo uznemirujuće i dojam kako nešto ne ide kako treba u borbi s Voldemortom,nije napuštao Harryja. Nešto što nije bilo napisano u Proroku.
Okrenuo se prema Hermioni,sada potpuno zainteresiran.
„Što se dogodilo?“ upita on nestrpljivo.
Predala mu je novine bez riječi i zabuljila se u stol,suznih očiju. Harry željno zgrabi Prorok i baci pogled na naslovnicu. Na crno-bijeloj fotografiji ugledao je ruševinu neke zgrade i nekoliko bezjačkih spasioca oko nje. Pročitavši naslov, strah mu je probo srce.
Masovno ubojstvo bezjaka
Šokantno otkriće:
Sljedbenici Znate-Već-Koga pobili čitave bezjačke obitelji
Sinoć se u Londonu,u okrugu Brend, dogodio napad i masovno ubojstvo 36 bezjaka. Bezjačke vlasti,u nastojanju da ne šire paniku među stanovnicima, izjavili su da je za uništenje 11 kuća kriv fenomen zvan „eksplozija plina“. Sjećanja bezjačkih očevidaca su preinačena. Ali čarobnjački svijet je ostao zapanjen. Aurori koji su prvi stigli na mjesto nesreće otkrili su da su pokojnici bili mučeni i masakrirani. Žrtve su imale iskopane oči, dijelovi tijela bili su im otkinuti a u sebi nisu imali ni kapi krvi što je vjerojatno uzrok djelovanja neke nepoznate kletve kojom se tijelo siječe iznutra. Ministarstvo magije je uvjereno kako je za ovo masovno ubojstvo kriva velika skupina smrtonoša, no nije im poznato da li je i Znate-Već-Tko i sam sudjelovao u njemu. Očevici su rekli kako su vidjeli snažne zelene bljeskove i oblake u obliku lubanje i zmije koji su još neko vrijeme nakon napada bili vidljivi nad ruševinama. Romilda McDophne- hrkanica koja živi blizu mjesta napada ispričala nam je da se među ubijenima nalaze i njenih dvoje bliskih prijatelja,s kojima je održavala redovit kontakt, otkad je njihova kćer,Rose Zeller,krenula u Školu Vještičarenja i Čarobnjaštva u Hogwartsu. Radi se o Eleanor i Jeremyju Zelleru- a oboje su bezjaci. Za sada ne znamo imena ostalih žrtava,ali nam je poznato da se ne radi o čarobnjacima. Cijeli čarobnjački svijet zgranut je ovom tragedijom. Ministar Magije obećao je kontaktirati bezjačkog ministra i upozoriti ga prije mogućih sljedećih napada. Istraga o slučaju se nastavlja,no ne znamo hoće li biti moguće pronaći i kazniti počinitelje ako nisu djelovali po zapovjedi Znate-Već-Koga. Čini se da se više nigdje ne možemo osjećati sigurnima...
Ispod toga bio je napisan podsjetnik na neke manje napade,od kojih Harry nije čuo ništa novo. Vratio je novine Hermioni,koja je očito malo došla k sebi jer je prošaptala:
„Ovo je užasno!“
Ron je izgledao jednako depresivno kao i ona.
Harry se izgubio u mislima. Voldemort se osjećao sve samouvjerenije. Ubijao je s lakoćom,kao da zna da mu se nitko ne može suprotstaviti. Harry je mogao osjetiti kako u mržnja bukti u njemu, mržnja prema tom luđaku,njegovim zlodjelima i mržnja prema njegovim pristašama.
Znao je da neće biti bolje sve dok Voldemort ne bude poražen. A cijeli čarobnjački svijet očekuje da to napravi baš on,Harry...
Ma ne,ne može sada s time razbijati glavu! Već je imao previše stvari na umu. Nisu mu bile potrebne dodatne,depresivne misli. Morao ih je potisnuti da ne bi poludio. Trenutno ništa nije mogao učiniti.
Dovršio je doručak u tišini i skupa s prijateljima napustio Veliku Dvoranu,te su krenuli prema tamnicama.
Članak iz Dnevnog Proroka na trenutak mu je odvukao pažnju od Snapea i sata iz Napitaka,ali kako se približavao učionici, sjećanja i osjećaji su mu se vraćali. I ništa ih nije moglo otjerati.
Bojao se onoga što bi se moglo dogoditi na satu,a iz iskustva je znao da će se Snape sigurno nečega dosjetiti. Profesorova eksplozija bijesa do koje je došlo zbog njegovog izostanka sa sata, stvorila je osjećaj zbunjenosti u Harryju. A saznanje da će se uskoro sresti s njim, potpuno ga je uništavalo.
Ali bijes i kajanje bili su jači. Čak i ako Snape nešto smjera,neće mu dopustiti da ga slomije! Odlučio ga je potpuno ignorirati. Znao je da će to vjerojatno iziritirati Snapea,ali nije ga bilo briga.
Vrata učionice bila su otvorena. Neki su učenici već sjedili za stolovima. Kad je ušao u učionicu,Harry je osjetio hladan pogled na sebi,iz smjera Slytherinskih stolova. Na licu je namjestio najzlokobniji izraz i njime ošinuo Malfoya. Iznenadilo ga je što je Slytherin,umjesto da mu se osvetnički osmjehne, samo suzio oči i skrenuo pogled.
Malfoy i riječi koje su izmijenili u jučerašnjem sukobu,još su ga uvijek mučili. Iskreno se nadao da Slytherin ništa ne zna i da se samo pretvarao u nadi da ga isprovocira i natjera na priznanje. To je bilo najlogičnije objašnjenje njegovog ponašanja koje je Harryju palo na pamet. Nije ni želio razmišljati o ostalim objašnjenjima.
Sjeo je između Rona i Hermione i izvadio kotlić i knjige na klupu.
Srce mu je lupalo kao ludo i nikako ga nije uspijevao umiriti.
U trenutku kada se zvuk koraka iz hodnika probio kroz žamor u učionici,Harry se sledio. Snape je ušao u učionicu,i kada je došao na sredinu sobe,bacio je pogled na sve učenike. Harry je osjećao da se pogled zaustavio na njemu. Zadržao je dah.
„Primjećujem da nas je gospodin Potter odlučio počastiti svojom prisutnošću.“ Glas profesora Napitaka bio je miran i bilo je teško išta iz njega iščitati. Osim očite činjenice da je odlučio sprdati Harryja dok ovome ne prekipi.
Ali ne ovoga puta!
„Je li vam gospođica Granger proslijedila moju poruku?“
Harry kimne,ne skidajući pogled sa svog kotlića. Sjetio se kako ga je Hermiona proganjala tijekom cijelog vikenda i trčala za njim sa bilješkama,čitajući ih naglas. Harry je naposlijetku odustao i dopustio joj da ga nauči popisu sastojaka,pripreme i opisa Amortentije. Bunio se i govorio joj kako nije imao namjeru naučiti sve to i kako ga nije briga sve i da ga Snape sruši s godine zbog toga,ali trud mu je bio uzaludan.
„Pozivam vas,gospodine Potter“, reče Snape, upirući prstom u prvu klupu- Harry je na trenutak mislio da će se skljokati- ravno pred profesorskim stolom.
Ovo je bio jeftini trik. Na trenutak je nepomično sjedio, u nemogućnosti da se pokrene.
Zar on zaista želi da Harry sjedne tamo?
„Nemamo cijeli dan na raspolaganju,Potteru“,zareži Snape. Harry je progutao knedlu,natjerao se da ustane, pokupio svoje stvari i bez riječi se uputio prema prvoj klupi. Osjećao je tamni obris stola pred sobom ali nije ga želio pogledati. Sjećanja koja bi ga u tom slučaju preplavila,bila su presvježa i prebolna.
Čak i kada je preko njega pala sjena,Harry nije podignuo glavu. Snape je ispred njega stavio pergament sa pitanjima.
„Imate pola sata vremena“,rekao je. „U nastavku ćete pripremiti današnji napitak.“
Harry je vidio crnu pelerinu pokraj sebe. Dugi blijedi prsti koji su držali pergament u njemu su izazvali trnce kada se prisjetio kako su nedavno ti isti prsti bili u njemu. Stisnuo je usnice,pokušavajući otjerati neželjene misli, kimnuvši. Tako je želio da se Snape makne... Miris napitaka koji je lelujao oko njega, budio je sjećanja u Harryju i potpuno ga ometao.
Kada se Snape maknuo i počeo predavati,Harry je ispustio uzdah olakšanja. Pogledao je u pergament pred sobom. Na njemu su bila pitanja o sastojcima, načinu pripreme i opisu Amortentije. Zahvaljujući Hermioni znao je sve odgovore.
Oči su mu i protiv volje odlutale i zaustavile se na stolu pred njim.
v
Da vidim kako ti se ovo sviđa...
Riječi profesora Napitaka odzvanjale su mu u glavi, bolno mu stežući srce.
Ne očekuj ništa više od mene...
Slika pred očima mu se zamutila. Znajući što to znači,brzo se smirio i duboko udahnuo nekoliko puta. Okrenuo je glavu,buljeći u zid i odgurnuo test pred sobom.
Neće ga napisati. Snape ga slobodno može izbaciti sa sata. Nije ga bilo briga. Barem će ga se napokon riješiti.
Pokušao je ne zadrhtati kada je začuo glas profesora Napitaka,koji je,osim škripanja pera, bio jedini zvuk u učionici. Tvrdoglavo je zurio u zid,no tamni obris stola pred njim vukao mu je pogled poput magneta. Nije se mogao suzdržati a da ga ne pogleda s vremena na vrijeme. Svaki put kada bi mu pogled pao na njega, Snapeove riječi odzvanjale su mu u glavi. Ponekad uzbuđujuće,ponekad bolne. Ali uvijek savršeno jasne.
Nakon nekog vremena učenici su započeli s pripremom napitka i Snape je sjeo za svoj stol. Harry nije mogao odoljeti a da ne pogleda. U trenu kada je to učinio, odjek glasa, bolan i glasan,pogodio ga je:
Ako te svežem, hoćeš li se prestati igrati s mojim strpljenjem?
Želudac mu se skvrčio a srce popelo u grlo dok je širom otvorenih očiju zurio u čovjeka pred sobom. Preplavile su ga slike,sjećanja. Vidio je samog sebe, potpuno golog, stisnutog između tvrde površine stola i tamne figure koja se naginje nad njim. Vizija je bila tako stvarna da je zadrhtao i ogledao se oko sebe,kao da se bojao da bi i drugi mogli vidjeti ono što on vidi. No,učenici su bili potpuno zaokupljeni poslom. Nitko nije imao pojma. Harry se jedva suzdržao da se gorko ne nasmije... Nitko od njih nije imao pojma što se dogodilo u ovoj učionici. Nitko od njih nije znao što su ove klupe vidjele... Da su znali...
Harry je ponovno pogledao prema stolu. Oči su mu primijetile Snapeove raširene noge ispod stola. Pelerina mu je bila široka i skrivala je od pogleda ono što se nalazi ispod nje. Ali Harry je znao što se tamo nalazi. Nešto što je ne tako davno bilo u njemu. Tvrdi,kruti penis koji prodire u njega, brzo i brutalno. Pogađa ga u osjetljivu točku, budi ugodne valove vrućine,ispod njegovih vjeđa,ispod njegove kože i u preponama. Donji dijelovi pelerine doticali su pod. Grubi materijal trlja se o njegovu golu kožu dok mu ga Snape zabija odostraga. Pogled mu je odlutao prema gore. Dugi,blijedi prsti koji drže pero koje nepomično visi preko komada pergamenta. Hladan dodir tih vitkih ruku budio je iskre u Harryjevom tijelu dok je Snape proučavao svaki njegov dio. Prsti koji su mu stezali bedra, zabijali mu se u meso poput pandži, vukli ga ravno prema njegovoj vrućoj,tvrdoj erekciji. Harry osjeti gorak okus krvi u ustima koji mu je potekao sa usana. Oči su mu odlutale još više. Snapeove ruke bile su omotane crnom tkaninom. Nije izgledao posebno snažan,pa ipak... Te ruke su ga bacile na stol,gurale ga, pritiskale. Snažan stisak na njegovim zapešćima, brutalno razdvajanje dlanova kojima se pokušao pokriti. Osjetio je bol jer su mu se nokti,u čvrsto stisnutim šakama, počeli zabijati u kožu. Pogledao je još malo uvis,od vrata prekrivenog dugmadi, preko stisnutih usana sve do... crnih očiju koje su ga intenzivno promatrale. Lagano sužene, znatiželjne, zabavljene.
Harryjeve oči iznenadno se raširiše kada je shvatio koliko je dugo i kako je... pomno zurio u Snapea. Sigurno je to primijetio i gledao ga sve od početka.
Okrenuo je glavu,siguran kako mu na obrazima izbijaju ljubičaste mrlje, dok mu je srce skočilo u grlo.
U pičku!
Na trenutak se zanio i svi osjećaji koje je pokušao skriti i zatomiti duboko u sebi bili su mu jasno vidljivi na licu i Snape ih je sasvim sigurno zamijetio!
U pičku!
Zakleo se samom sebi,da, ma što da se dogodilo, neće pogledati Snapea do kraja sata! Barem će pokušati...
Uspravio se u stolici,čekajući zloban komentar, prijekor, primjedbu, ali ništa se takvo nije dogodilo. Krajičkom oka je vidio kako se muškarac naginje i počinje nešto pisati.
Pergament s ispitnim pitanjima ležao je podalje od Harryja. Snape ga je sigurno vidio. Ali zašto nije reagirao?
Slušao je zvukove sjeckanja,krčkanja kotlića i šapate iza sebe. Svom snagom volje se usredotočio da gleda u zid i ne misli na ništa što se događa oko njega. I na ono što bi se uskoro moglo dogoditi kada Snape napokon izgubi strpljenje...
I dogodilo se.
Snape je ustao sa stolice. Harry stisne šake na koljenima. Ipak,profesor mu nije prišao. Počeo je hodati po učionici provjeravajući radove učenika.
Možda mi daje vremena da se predomislim. Želi da...
U jednom trenutku,Snape je zastao iza njega i Harry se ukočio. Osjetio je kako ga probada pogledom. Začuo je njegov dah iza sebe. Naposlijetku,profesor je zaobišao stol i prekriženih ruku se zaustavio pred njim.
Harry je očekivao ovaj trenutak. Znao je da će naposlijetku do toga doći, ali unatoč tome i dalje je osjećao kao da će mu srce iskočiti iz prsiju.
„Vidim da vas je inspiracija napustila,Potteru,“ napokon reče profesor Napitaka. Harry je začuo kako su svi prestali raditi i znatiželjno uperili poglede u njih. Teško je progutao. „Nadao sam se da će vaši odgovori biti jednako nadahnjujući kao i u onom zadnjem testu...“ Poznati posprdni ton pojavio se u profesorovom glasu.
Harry je suspregnuo dah kada je val bijesa zapljusnuo njegovu krinku odlučnosti.
Kako se usuđuje!
Svom snagom se trudio ne podizati pogled. Zurio je u stol. Nije mogao dopustiti Snapeu da vidi... koliko su ga povrijedile njegove riječi.
Kada je muškarac ponovno progovorio, glas mu je bio još hladniji. Harryjeva indiferentnost ga je izbacila iz takta.
„Ako ste toliko tvrdoglavi,Potteru, onda nemam izbora. Prisiljen sam- -„
„Možete mi dati Trol“,prekine ga Harry. „Nije me briga“.
Glas mu je bio vrlo miran unatoč činjenici da je u njemu vladala prava emocionalna oluja. Nije mogao vidjeti Snapeovo lice,ali osjećao je da je bijesan.
„Prestani, Harry!“ Hermionin nervozni glas doimao se neprirodno glasnim u tišini koja je vladala oko njih. „Znaš odgovore. Naučio si ih.“
Harry se skameni. Naglo je podigao glavu i vidio kako Snape prelazi pogledom s Hermione natrag na njega. Oči mu se suziše.
Shvatio je!
Harry je proklinjao Hermionu u mislima. Uništila mu je cijeli plan. Snape je sada znao da se Harry samo pretvara jer je želio biti izbačen sa sata.
Kada je profesor ponovno progovorio,glas mu je bio ledeno hladan.
„Da li biste htjeli kaznu večeras,Potteru?“
Harry stisne oči.
Oh dovraga!
Snape će ga sada mučiti još više, umjesto da ga izbaci sa sata. Neće mu dopustiti da se tako lako izvuče, samo zato što zna da mu je pokušao drsko lagati. Budućnost mu je odjednom izgledala sve mračnija.
„Da, gospodine“, rekao je tiho, „Javit ću se profesorici McGonagall“.
Harry je krajičkom oka ugledao iskrivljeni smiješak na licu profesora Napitaka.
„Javit ćete se meni.“
Da Harry nije sjedio, sigurno bi se srušio na pod.
Mogao je predvidjeti to! Snape je i čekao na ovako nešto. A sam Harry mu je dao priliku. Bijes na samog sebe preplavio mu je um. Jedva je uspio kimnuti i prošaptati:
„Da, gospodine.“
„Nisam vas čuo.“ Oštar glas profesora Napitaka natjerao je Harryja da se sabere. Progutavši knedlu,pogledao je uvis,ravno u goruće crne oči pune bijesa. Podišli su ga trnci ali nije to ničim pokazao.
„Da,gospodine“, glasno je ponovio.
Vidio je kako na Snapeovom licu izbija osjećaj zadovoljštine. Oh kako je dobro poznavao taj izraz... koji mu nikad ništa dobrog nije donio.
U isto to vrijeme, Snape je prislonio dlanove na stol i nagnuo se prema Harryju, probadajući ga oštrim pogledom.
„Javit ćete mi se danas poslije večere,u mom uredu.“
Harry nije mogao skinuti oči sa njegovog lica. Osjećao je kako ga obuzima panika.
Što on to planira?
Kimnuo je,jer više nije bio u stanju prozboriti ni riječi.
„Savjetujem vam da se pripremite,Potteru. Odgovorit ćete na sva ispitna pitanja,htjeli vi to ili ne.“
Harry se ukoči.
Ući ću u tebe,htio ti to ili ne...
Riječi su ga pogodile i bol koju je tako očajnički želio sakriti,postala je jasno vidljiva na njegovom licu.
Stisnuo je usne i skrenuo pogled. No uspio je primijetiti da je vatra u očima profesora Napitaka još neko vrijeme tinjala. Iako mu je lice ostalo bezizražajno.
Harry je pogledao u stol i prokleo svoje budalasto srce i slabe živce. Snape se uspravio i zarežao u smjeru učenika:
„Nastavite raditi!“
Žamor i zvukovi sjeckanja,rezanja i drobljenja istog trena su se vratili. Harry uzdahne,ali umjesto olakšanja, proždirala ga je tjeskoba. Čekala ga je kazna sa Snapeom. To je nešto najgore što mu se moglo dogoditi...
Nije uspio pripraviti napitak na vrijeme,što ga i nije iznenadilo. Znao je da nema šanse da uspije završiti cijeli posao u samo pola zadanog vremena. Nije pomoglo ni to što je bio svjestan da ga večeras očekuje kazna,što ga je potpuno izbacilo iz ravnoteže. Razmišljao je kako bi bilo da ne ode. Ipak,kada je promislio što bi mu se moglo dogoditi u tom slučaju,smjesta je odustao od te namjere.
Činilo se da nema izbora.
Kada je začuo zvonce koje je označavalo kraj sata,Harry je skupio svoje stvari što je brže mogao i uputio se prema izlazu. Želio je napokon pobjeći. No točno u trenutku kada je došao do vrata,netko mu je prepriječio put. Harry zatetura i uzmakne za nekoliko koraka. Malfoy se okrene prema njemu i ošine ga čvrstim pogledom punim mržnje. Nesiguran smiješak titrao mu je na usnama. Prišao je Harryju,koji je uzmaknuo. Nije imao pojma što Malfoy planira,ali je znao da mu se ne sviđa izraz na njegovom licu. Vidio je kako se Malfoy naginje prema njegovom uhu. Harry začuje šapat:
„Tvoj ljubavnik je sinoć imao burnu noć.“ Spustio je ton glasa do jedva čujnog šapta i prosiktao: „A ti ćeš biti sljedeći,Potteru.“
Harryju se počelo vrtjeti. Sva mu je krv nestala iz lica. Okrenuo je glavu i prestrašeno pogledao ravno u Slytherinovo lice,uokvireno zlobnim osmijehom.
Na djelić sekunde,slika Snapea kako ubija bezjake pojavila se u njegovim mislima. Snape je ipak bio smrtonoša. Moguće je da je bio uključen u to...
Noge su ga izdale i morao se nasloniti na okvir vrata da ne padne. Imao je osjećaj kao da mu je sav zrak isisan iz pluća. U glavi mu se vrtjelo. Ponovno je pogledao u Malfoya i zgrozio se kada je vidio toliku količinu mržnje u njegovim zasjenjenim očima. Bilo ju je više nego ikad prije.
Ne, to je nemoguće! On laže! Snape ne bi nikad...
„Ima li ovdje nekih problema,gospodine Malfoy?“ Snapeov glas bio je oštar poput britve. Harry se stresao i vidio kako se Malfoy miče od njega i bijesno pogledava profesora za stolom,koji ih je motrio. Slytherin zabaci glavu i frkne ispod glasa.
„Vidimo se,Potteru“, vikne on, u smjeru Harryja,glasom hladnim poput leda i žurno se udalji.
Harry se uspravi i bez osvrtanja ode iz učionice.
Što je ovo trebalo značiti? Što mu je Malfoy s time htio reći? Snape nije mogao sudjelovati u onome. Istina,on je smrtonoša ali također je i Dumbledoreov špijun. Pripada Redu Feniksa. Ne bi mogao učiniti ništa onakvo. To je nemoguće!
Sitni glasić u glavi podsjetio ga je da je Snape već činio takve stvari,dok je još bio na Voldemortovoj strani,ali Harry ga je brzo ušutkao. Od tada se mnogo toga promijenilo. Zar ne...?
„Harry!“ Hermiona ga je sustigla u sljedećem hodniku. „Što to izvodiš?“ siknula je. „Želiš li da te Snape izbaci? A sve si naučio. Što si uopće htio postići?“
Harry je pogleda. Bio je ljut na nju jer je sve izbrbljala ispred Snapea i uvalila ga u nepriliku.
„To nije tvoja stvar“, odgovori joj,pokušavajući proći pokraj nje,ali ona mu je prepriječila put.
„To jest MOJA stvar! Ne mogu ti dopustiti da padneš Napitke! Ti i ja moramo ozbiljno popričati.“ Glas joj je drhtao od nervoze. Harry je bijesno pogleda.
„Nemamo o čemu razgovarati,Hermiona“ procijedi on kroz stisnute zube. Odgurnuvši je,brzo je otišao iz hodnika.
„Čekaj,Harry!“ Pokušala ga je zaustaviti,ali on se nijednom nije osvrnuo.
Nije otišao na ručak,želeći je izbjeći. Na satovima je sjedio s Ronom,što dalje od nje. Osjećao je na sebi njene prijekorne poglede ali je odlučio da se neće obazirati. Čekala ga je kazna kod Snapea. Nije trebao njezine prodike.
Ron nije ulazio u njihovu raspravu i nije je niti spominjao da ga ne bi uznemirio. Kaznu je spomenuo samo jednom, no brzo je ušutio kada ga je Harry opomenuo pogledom.
Poslije nastave,Harry je odlučio otići do Hagrida da malo odmori mozak od njih dvoje. Briga oko repana pomogla mu je da ne misli na vlastite probleme. No ne zadugo. Natjerao se da ode na večeru jer je ionako bio gladan. Kolačići kojima ga je Hagrid ponudio nisu bili jestivi.
Snape nije bio na večeri no to nije nimalo popravilo Harryjevo raspoloženje. Sjeo je što je mogao dalje od Hermione,na brzinu povečerao, napustio Veliku Dvoranu i uputio se prema tamnicama.
Dok se spuštao niza stube noge su mu klecale. Po prvi put u tjedan dana naći će se nasamo sa Snapeom. I to ne u ormaru ili učionici,već u njegovom uredu.
Stalno je ponavljao samome sebi da odlazi tamo samo zbog kazne. Učinit će ono što Snape bude tražio od njega i onda će otići.
Bio bi budala da nije očekivao kako će ga Snape pokušati isprovocirati. Obožavao ga je ponižavati. Sigurno neće htjeti sebi uskratiti tu zabavu.
Ali on neće dopustiti Snapeu da ga slomije. Ne ovoga puta!
Kada se našao ispred vrata Snapeovog ureda, srce mu je tuklo negdje u grlu. Nekoliko je puta duboko udahnuo,u pokušaju da se smiri,zatim je podigao svoju drhtavu ruku i pokucao.
Kad se vrata nisu otvorila,tračak nade da profesor možda nije unutra, pojavio se u Harryjevom srcu. Možda se nešto važno dogodilo i kazna je odgođena. No potom je začuo korake i sva nada je isparila u djeliću sekunde.
Vrata su se otvorila i Harryjeve oči susrele su Snapeove crne. Progutao je no nije skrenuo pogled.
„Dobra večer,gospodine“, rekao je, lagano promuklim glasom. Blijedi smiješak pojavi se na usnama profesora Napitaka.
„Hoće li biti dobra,Potteru, to ćemo još vidjeti...“
Harry trepne. Ovo je bio vrlo čudan odgovor.
Snape se odmaknuo da Harry može proći. Harry je ušao u ured i pogledao uokolo. Već je bio tu nekoliko puta,no prizor čudnih bića koja plutaju u tekućini u staklenkama svuda po policama uvijek je u njemu izazivao trnce. U sobi je bilo mračno. Zidovi su bili puni boca, staklenki i knjiga. Sve je bilo u mračnim,depresivnim tonovima. Harryjev pogled zaustavio se na sredini sobe, uperen u stol. Na trenutak nije mogao skinuti oči s njega.
Hoće li svi stolovi koji pripadaju Snapeu od sada pa nadalje imati takav učinak na njega?
„Primijećujem da vam se sviđa moj stol,Potteru.“ Zabavljeni ton u njegovom glasu bio je i više nego očit.
Harry se lecne.
Ovo je igra, promisli on. No nije namjeravao dopustiti Snapeu da se poigrava s njim. Došao je ovdje samo kako bi odradio svoju kaznu.
„Zar ne možemo jednostavno prijeći na stvar?“ ispali on u profesorovom smjeru. Profesor Napitaka pogledao je ravno u njega a oči su mu svjetlucale od pakosti.
„Kako si nestrpljiv...“
Pohlepan osmijeh pojavio se na muškarčevom licu. Vidjevši ga,Harry odjednom shvati kako je Snape mogao protumačiti njegovo pitanje u kontekstu prijašnjih događaja. Zacrvenio se.
Ljutio se na sebe zbog toga što se uhvatio u njegovu zamku. Zapitao se,ima li Snape namjeru spominjati takve stvari tokom cijele kazne. Bilo je to podlo i proračunato. Točno u stilu profesora Napitaka.
Harry je upravo htio upitati što treba raditi kada mu je Snape okrenuo leđa i oštro rekao:
„Slijedite me,Potteru!“
Ove riječi iznenadile su Harryja. Mislio je da će kaznu odraditi u njegovom uredu. Ali ako ne tu,kamo će onda? U blizini nije bilo nikakve druge prostorije,osim- Harry je s užasom promatrao kako Snape hoda prema zatvorenim vratima na drugom kraju prostorije- privatne sobe profesora Napitaka.
Osjetio je nalet krvi u glavu kada je Snape otvorio vrata i pogledao ga,iščekujući.
Ne! Neće ući tamo! Nikada u svom životu! Mora nešto smisliti...
„Možda mi možete dati da čistim neke kotliće?“ zamucao je. „Mogu ih čistiti i ovdje. Neću vam više smetati,gospodine.“
Lecnuo se kada je shvatio gdje je i kada izrekao te zadnje riječi. Sjećanja su mu navrla,no brzo ih je zaustavio i ugurao u najdublji kutak svog uma.
Snape podigne obrvu.
„Imam potpuno drukčiji zadatak za vas,gospodine Potter.“ Zlobni izraz nije nestajao s njegova lica. Harryja obuzme panika.
Što on s time misli? Što će ga natjerati da radi?
„Nije mi dobro. Možemo li premjestiti kaznu za neki drugi put?“ promucao je,izvlačeći zadnjeg asa iz rukava. Nešto mu je govorilo da će se,ako prođe kroz ta vrata,nešto vrlo loše dogoditi.
Snape nije promijenio izraz lica.
„Problemi sa srcem,gospodine Potter?“
Harry se zacrvenio no brzo se sabrao i prokleo samog sebe u mislima. Dok je tako nepomično stajao,Snape je suzio oči i prijeteći progovorio:
„Pokret,Potteru. Nemoj da ti moram ponavljati.“
Profesor Napitaka gubio je strpljenje. Harry nije htio doznati što će se dogoditi kada Snapeovo strpljenje potpuno presahne...
Stisnuo je šake i polako prošao kroz vrata.
Prvo što je ugledao bio je veliki,zeleni naslonjač ispred kamina u kojem je gorjela vatra. Lagano je pucketala, dok su plamenovi stvarali sjene na zidu sa policama. Niski stolić ležao je između tog zelenog,i drugog,manjeg i tamnijeg naslonjača. Na drugom zidu,između polica s knjigama,stajao je mali ormarić sa bocama u svim oblicima i veličinama. Harryju je nešto govorilo kako nisu namijenjeni za Napitke. U udaljenom kutu sobe stajalo je sito sjećanja. Harry primijeti kako ovoga puta ne sadrži nikakva sjećanja. Na suprotnoj strani sobe nalazila su se još jedna vrata. Vjerojatno za spavaću sobu.
Harry je ponovno osjetio onaj osjećaj kao da ga struja trese kada mu je svanulo da se nalazi u privatnim prostorijama profesora Napitaka. Nikada prije nije bio tu niti je ikada mogao sanjati da će biti. Bio je poprilično siguran u to da je on jedini učenik kojemu je Snape dopustio da ih vidi. Taj osjećaj bio je lijep. Uvijek je mislio da su sumorne kao i njegov ured. Ipak, dokazale su se potpuno drukčijima. Ugodnima... i udobnima. Možda nisu bile namještene posebno sofisticirano ali u njima je bilo mnogo ljepše nego u strogoj,depresivnoj sobi iz koje je upravo došao.
Snape je zatvorio vrata i otišao do ormarića s bocama. Harry je stajao uza zid, nesiguran i ranjiv. Pogledao je u crnu siluetu čovjeka pred sobom i pitao se što mu to Snape sprema. No nije se usuđivao pitati. Bojao se da bi ga odgovor mogao preplašiti.
Nakon nekog vremena,Snape se okrenuo i Harry ugleda dvije šalice i čajnik na plameniku.
Snape pije čaj? Ovo otkriće bilo mu je šokantno. Nije mogao zamisliti da se taj čovjek može baviti takvim tričarijama kao što je ispijanje čaja.
No ipak je shvatio da takvo razmišljanje nije normalno. Snape ipak nije bio neko neprirodno stvorenje. Bio je čovjek. Svaki put kada bi ga pogledao imao je osjećaj da je on nešto poput demona. Ali to nije bila istina. Harry je to dobro saznao tijekom onih nekoliko puta dok su bili sami...
Osjećao se nelagodno, vidjevši kako ga Snape probada pogledom. Vidio je kako Snape kreće u njegovom smjeru. Ako je Gryffindorac do sada i uspijevao ostati koliko-toliko sabran, sada mu je srce skočilo u grlo a krv u venama se užarila. Počeo je uzmicati,no kada je osjetio policu s knjigama iza sebe,shvatio je da ne može pobjeći. Prodoran pogled tih crnih očiju kao da ga je prikovao za komad namještaja iza njega,a misli su mu bile preplavljene stravom.
Snape je već bio ispred njega. Harry osjeti gorko-slatki miris napitaka. Noge mu počeše klecati. Snape se nasloni na njega i pritisne ga uz police i tada...
...ispruži ruku te posegne za nekom knjigom na polici.
Pogledavši korice,dramatično je uzdahnuo i vratio je na mjesto.
„Ne,to nije ta...“
Harry je stajao,zarobljen između polica i hladnog tijela profesora Napitaka, polagano vraćajući prisebnost. Želudac mu se vratio na svoje mjesto no srce mu je još uvijek mahnito lupalo. Kada je Snape posegnuo za drugom knjigom, Harry se ponovno počeo gubiti.
Bio mu je tako blizu...
Harry pomisli kako je sva ova igra toliko proračunata da bi samo Snapeu palo na pamet da je smisli. Sudeći po reakcijama vlastitog tijela, Snape ju je vraški dobro odigrao. Znao je kakav efekt ima na Harryja i odlučio je iskoristiti tu moć. Sve je radio u namjeri da Harry napokon odustane i počne ga preklinjati. Blizina tog crnog,vitkog muškarčevog tijela dostajala je. Harry osjeti kako mu se diže i kako ne može ništa učiniti da to spriječi. Svjestan toga, bio je užasnutiji nego da se licem u lice našao s praskavim repanom.
Me ne! Sve samo ne ovo! Vikao je on u mislima,govoreći vlastitome tijelu da se smiri. No znao je da traži nemoguće. Pogotovo sada kad je Snape bio tako blizu...
Još malo i shvatit će... Harry je pokušao pomaknuti bokove,no bez uspjeha. Snape se još više približio i dječak naglo udahne,osjećajući kako mu se erekcija prislanja na muškarčeva bedra.
„Mislim da sam je pronašao.“ Oči profesora Napitaka sijevnuše a u glasu mu je osjećala nota zlokobnog zadovoljstva. Harry je želio propasti u zemlju. Snape se odmaknuo od njega i predao mu knjigu. „Imate 15 minuta da se pripremite“,reče. „Potom ću vam postaviti ista ona pitanja na koja ste trebali odgovoriti u testu.“
Harry se trudio ne pokazivati koliko mu je teško disati. Kimnuo je i uzeo knjigu. Na djelić sekunde Snapeovi su hladni prsti prošli preko njegove ruke i Harry je ostao bez daha,potpuno zgromljen. Činilo se da Snape nije ništa primijetio,no Harry je znao da ovo nije bilo učinjeno slučajno. On je sve radio namjerno...
„Sjedite“. Snape upre prstom prema malom naslonjaču i ode do plamenika na kojem je ključao čaj. Harry pogleda u knjigu u svojim rukama: „Najpopularniji ljubavni napitci i metode njihove pripreme.“
Nije mogao vjerovati da Snape želi nastaviti s mučenjem. Zar nikada neće odustati? Harry je već odlučio da mu nema namjeru popustiti. Snape je mogao sve isplanirati,zavoditi ga i činiti što mu je drago no nikada ga neće uspjeti natjerati da odgovori na ova pitanja. A ako mu Harry na njih ne odgovori,Snape neće imati izbora,morat će ga rušiti na godini.
Obuzeo ga je osjećaj pobjede te se malo opustio. Sjeo je u naslonjač i stavio knjigu u krilo. Nije ju otvorio čak ni kada je Snape prišao i stavio dvije šalice čaja na stol. Muškarac je sjeo nasuprot njemu,naslonio se i zagledao u vatru. Zavladala je neugodna tišina.
Harry se trudio da ne zuri preotvoreno,no to je bilo prilično teško. Sjene koje su bacali plamenovi plesale su po muškarčevim obrazima i kukastom nosu. Reflektirale su se u njegovoj crnoj kosi i pelerini koja mu je pokrivala čitavo tijelo.
S teškom je mukom odlijepio pogled od njega i zagledao se u vatru. Nije mogao razumjeti kako je bilo moguće da mu se ovaj čovjek ne tako davno činio potpuno neprivlačnim. Istina,imao je poveći nos, surove i duboke bore na čelu,između obrva i u kutevima usana. No sve to samo mu je pojačavalo taj mračni šarm. Kako sve to nije vidio ranije?
Osjetio je da ga Snape promatra.
„Primijećujem da tako dobro znate odgovore da ste odbili moju ponudu“,reče on tihim,hladnim glasom. „Savršeno. Možemo početi.“
Harry je duboko udahnuo i nasmiješio se sam sebi.
„Nabrojite mi sve sastojke ljubavnog napitka zvanog Amortentia.“
„Nažalost,ne mogu,gospodine“, odgovori on istog trena.
Snapeove su se oči suzile,no nije ništa komentirao.
„Ako je tako, možete li mi reći kakav je miris ispravno pripremljenog napitka?“
„Oprostite ali ne znam odgovor na to pitanje“, odgovori Harry glatko, trpeći oštar pogled muškarčevih crnih očiju na sebi. Vidio je kako Snape o nečemu razmišlja a zatim je slijedilo novo pitanje:
„Znate li išta o ovom napitku,Potteru?“
„Žao mi je,no ne znam ništa o njemu“,odgovori Harry snažnim glasom,gledajući ravno u oči profesora Napitaka.
Snape se zavalio u naslonjač. Lice mu je bilo bezizražajno. Činilo se da Harryjeve laži u njemu nisu izazvale nikakvu reakciju. A trebao je biti bijesan.
On zna da lažem, mislio je Harry, jedva vjerujući da bezočno laže ovom čovjeku,i da zasad ne trpi nikakve posljedice zbog toga.
„Što ću ja s vama,Potteru?“ uzdahne Snape,ne skidajući pogled sa rasplesanih plamenova,koji kao da su sjali i u njegovim crnim zjenicama.
Harry se mogao zakleti da nisu dolazili iz smjera kamina.
„Morat ćete me srušiti“, reče Harry hladno.
Hajde! Razljuti se! Iz mene nećeš ništa uspjeti izvući.
Snape ništa nije rekao. Zagledao se u čaj na stolu.
„Čaj vam se hladi,Potteru.“
Posegnuo je za svojom čašom i otpio nekoliko gutljaja. Harry osjeti kako ga obuzima ljutnja.
Zašto je tako smiren? Poznavajući Snapea,trebao je pomahnitati već odavno! Prijetiti mu i izbaciti ga iz sobe. Najpovoljniji kraj bi bio da mu zabrani pohađanje Napitaka. Harry ionako nije ništa znao o lekciji.
Bijesno je zgrabio svoj čaj i popio ga u jednom gutljaju. Možda će Snape,kad vidi da Harry nema namjeru popustiti,priznati poraz? Samo je trebao ostati smiren. Sabranost je ključ do uspjeha.
Snape je odložio svoju čašu i zapiljio se u njega svojim prodornim pogledom. Na djelić sekunde,Harryju se učini da je na njegovom licu ugledao izraz zadovoljstva.
„Ako je tako,možemo nastaviti“,tiho reče Snape,mračno se smješkajući.
Harry nije mogao vjerovati svojim ušima. Još uvijek ga želi mučiti ovim pitanjima? Pa već mu je rekao da ih ne zna...
Odjednom,nešto se čudno dogodilo. Slika pred Harryjevim očima počela se mutiti. Nekoliko je puta trepnuo u nastojanju da otjera izmaglicu,no bez uspjeha. Osjećao se ošamućeno. Sve se oko njega zamračilo. Bio je sam u tišini i praznini.Snape je bio vidljiv samo kao nejasna silueta u tom sveopćem mraku.
Odjednom je svuda oko njega odjeknuo glasan,zapovjednički glas:
„Nabrojite mi sve sastojke Amortentije.“
Harry je znao da mora odgovoriti na ovo pitanje. Ništa mu drugo trenutno nije bilo važnije. Imao je osjećaj da će se,ako ne odgovori, nešto strašno dogoditi.
„Sastojci potrebni za pripravu Amortentije većinom su cvjetovi. To su: Ljubičica, Lijepa Kata, Jasmin i Perunika. Idealno bi bilo da se uberu za vrijeme punog mjeseca. Nadalje,u kotliću bi se još trebali naći i naribani korijen mlade mandragore, kora od naranče, Verbena i sjemenke paprati, pomiješani sa vodom ili alkoholom“, odgovorio je on monotonim glasom,kao da čita iz knjige.
„Odlično“, opet je odjeknuo onaj glas. „A sada mi recite kako izgleda pravilno pripremljena Amortentija.“
Odgovor na ovo pitanje učini se Harryju još važnijim nego na ono prije. Ništa ga neće spriječiti da kaže sve što zna.
„Znak da je napitak dobro pripremljen je srebrnasti sjaj i dim koji se podiže u karakterističnoj spirali“, odgovori Harry te osjeti olakšanje kada je napokon sve to izrekao. Imao je osjećaj da je svako pitanje jedna ogromna težina koja ga gnječi i jedini način da je se oslobodi bio je da nastavi odgovarati na njih.
U daljini ugleda tamnu siluetu profesora Napitaka. U nekom udaljenom kutu uma Harryju je svanulo da mu on postavlja pitanja.
„Možete li mi reći kako Amortentija miriše?“ upitao je glas.
„Svaka osoba drugačije osjeća miris Amortentije“, reče Harry. „Miris napitka ih podsjeća na ono što im samima najljepše miriše.“
„A kako vama miriše Amortentija?“
„Na vas“,odgovori Harry bez trunke oklijevanja.
Poslije ovih riječi,zavladala je tišina.
Harry je nestrpljivo čekao na sljedeće pitanje,ali ono nije dolazilo. Počeo se brinuti. Poslije nekog vremena primijetio je kako mu se slika ispred očiju izoštrava i kako se počinju pojavljivati obrisi namještaja. Glas se vratio,no sada se činio mnogo tišim i udaljenijim. I mnogo manje važnim.
„Samo još jedno pitanje,Potteru. Da li ste imali glavobolju prošlog petka?“
Harry je baš zaustio da odgovori,kada ga je nešto zaustavilo. Promislio je kako ne želi odgovoriti na ovo pitanje.
„Odgovori“, naredio je glas, a Harry osjeti kako mu riječi i preko volje izlaze iz grla.
„Ne,nisam imao glavobolju.“
Silueta profesora Napitaka,koji je sjedio pred njim,postajala je sve vidljivija. U dječakovo tijelo polagano se vraćala svjesnost...
Nalazio se u Snapeovim privatnim prostorijama. Imao je kaznu. Pili su čaj i...
Harry je odjednom imao osjećaj kao da ga je netko raspalio maljcem. Skočio je na noge,ignorirajući činjenicu što mu se pred očima još uvijek maglilo i što je imao vrtoglavicu.
„Dali ste mi Veritaserum!“ zaključi on,puknutog glasa,još uvijek lagano ošamućen. „Kako ste mogli?!“ Kada Snape nije odgovorio,Harry se okrenuo prema vratima. Bijes je potiskivao vrtoglavicu. Osjećao se izigrano i prevareno. „Odlazim!“ objavi on potreseno,a glas mu je opet pukao.
„Jesi li siguran da to želiš?“ upita ga Snape tiho.
Da! Pomislio je Harry,no s njegovih usana izašlo je:
„Ne!“
Naglo je udahnuo i zatvorio oči,čekajući da napitak potpuno prestane djelovati. Gotovo da je mogao osjetiti trijumfalan osmijeh na muškarčevom licu. Snapeov mračni glas dopro mu je do ušiju:
„Vidiš,Potteru? Nije bilo tako teško.“
Bijes i osjećaj nepravde zapljuskivali su obale Gryffindorčevog uma a vrtoglavi valovi ranjenog ponosa obrušavali su se na njegovu mogućnost samokontrole.
Kako je mogao ovo učiniti? Kako se usuđuje!
Otvorio je oči i prisilio se pogledati u muškarčevo lice na kojem se jasno vidio izraz zadovoljstva.
„Niste imali pravo ovo učiniti“, rekao je glasom koji je podrhtavao,u isto vrijeme osjećajući kao da će ga noge svakog časa izdati.
„Vi ste me natjerali da ovo učinim,Potteru“, rekao je Snape tiho. „Da niste bili tako tvrdoglavi i nepokolebljivi,ne bih vam ništa uradio.“
Harryjeve noge su otkazale poslušnost. Potonuo je u naslonjač i zario lice u dlanove.
Sve je bilo uzalud. Zašto se uopće trudio? Zašto se trudio dokazati Snapeu da ga neće uspjeti slomiti? Cijeli ovaj tjedan bila je samo obična noćna mora. Pokušao je biti tvrd i nefleksibilan no sva njegova žrtva,sva nastojanja bila su uništena. Sve ono za što se borio cijelog tjedna,Snape je uspio uništiti u jednoj minuti. I što god da je odlučio učiniti,kako mu se god pokušavao oduprijeti,nije uspio. I evo ga sada,sjedi u njegovim odajama,potpuno poražen. Sjetio se kako mu je Snape jednom zaprijetio Veritaserumom na satu,no nikada nije ni pomislio da bi mogao ostvariti svoje prijetnje...
„Potteru.“ Snapeov tihi glas jedva se probio kroz olujni tornado misli i osjećaja u Harryjevoj glavi,no Harry se nije obazirao na njega.
Mogao je predvidjeti da će ovako završiti. Nije se vrijedilo boriti sa Snapeom,jer je u toj bitci bilo nemoguće izvojevati pobjedu. On je uvijek postizao ono što je htio. Bio je prepametan,prepametan da bi ga se uspjelo nadmudriti. I Harryja je to strahovito boljelo.
„Pogledaj me“. Glas profesora Napitaka bio je neuobičajeno nježan,no Harry je bio potpuno izgubljen u mislima. Zavrtio je glavom,silno želeći da ga Snape ostavi na miru.
Posljednja pitanja potpuno su uništila sliku koju je brižno gradio o sebi. Ispao je kreten. Sve se pretopilo u kajanje. I priznao je Snapeu takve stvari... Što će Snape sada misliti o njemu? Da je Harry glupo,naivno derište koje ni ne zna što želi. A najgore od svega je bilo to što je to bila istina...
Nikad ga neće uspjeti pobijediti. Može slobodno odmah odustati.
Harryjevo srce počelo se polako smirivati i krv u venama mu je prestala ključati. Buka u glavi mu je utihnula.
Mora se sabrati! Ne smije se slomiti pred profesorom Napitaka.
Počeo je duboko disati,puštajući da iz njega iziđu sve emocije. Nekoliko puta je uzdahnuo prije nego što je spustio ruke i pogledao Snapea.
Muškarac ga je ošinuo svojim prodornim pogledom,kao da mu gleda u dušu. Harry teško proguta, no nije skrenuo pogled. Odlučio se držati za zadnje djeliće svog dostojanstva.
„Zašto se toliko povrijeđuješ?“ glas profesora Napitaka bio je nevjerojatno tih i miran kada je izgovorio te riječi. No njihova vjerodostojnost na trenutak je Harryja ostavila bez daha.
„Ako se toliko bojiš svojih želja“, nastavio je Snape u istom,mirnom tonu, „Dajem ti izbor.“ Pokazao je prema vratima. „Možeš otići ako želiš. Neću te zaustavljati.“
Harry je sjedio u svom naslonjaču,nemoćan da se pokrene, i gledao kako Snape ustaje i odlazi do polica s knjigama. Uzeo je jednu od njih,sjeo natrag u naslonjač i udubio se u nju.
Pogledao je Snapea pa onda u vrata.
Imao je osjećaj da mu se um razlomio na dva dijela,na dvije poptuno drukčije osobnosti,koje su se počele međusobno nadmetati.
Možeš otići. Dopustio ti je. Možeš ga se napokon riješiti.
I nastavit ćeš se povrijeđivati. I nastavit ćeš čeznuti za njim. To se neće promijeniti. Još uvijek ga želiš.
Snape je beznadan slučaj. Uvijek će te ovako tretirati. Nikada nećeš dobiti ono što uistinu želiš.
A što ti uistinu želiš? Samo njega. Napokon ćeš uspjeti. Ne možeš sada odustati. Oduvijek si znao kakav je on kao osoba. Znao si da neće biti lagano. Ali što je teže,to je slađi okus pobjede. Svojom posvećenošću ćeš ga uspjeti slomiti. Napokon ćeš pobijediti.
Nemaš šanse. Svatko mora na kraju priznati poraz. On obožava nanositi bol i učinit će ti to ponovno. Želiš li ti to stvarno?
Ali ako sada odeš, požalit ćeš. Požalit ćeš što nisi iskoristio šansu. I patit ćeš zbog toga.
A zar sada također ne patiš? Pogledaj na što te je prisilio. Još jednom te ponizio. Koliko ćeš još moći otrpjeti?
Moraš vjerovati u sebe. Ne možeš samo tako odustati. Ako to učiniš,izgubit ćeš sve što si do sada dobio. I sav tvoj trud bit će uzalud.
Možeš sačuvati dostojanstvo i istog trena otići odavde. Barem ćeš zadržati svoj ponos.
I što ćeš imati? Samo ponos. Još uvijek ćeš biti nesretan.
A jesi li sada sretan?
Ako odustaneš, ostat će ti ponos i možda ga jednog dana uspiješ preboljeti. Ali srce će ti ostati prazno i nikad ga nećeš uspjeti ispuniti ni sa kim drugim.
Ali barem ćeš napokon biti slobodan...
Ne,nikad nećeš biti slobodan. Ne dok je on u tvojoj blizini. Svakog dana ćeš ga gledati i to će ti biti pravo mučenje jer ćeš znati da si imao šansu a nisi je iskoristio. Znat ćeš da si imao mogućnost izbora...
Harry je uzeo vrlo dug i dubok udah. Potom je pogledao Snapea koji je tiho sjedio u nalonjaču i čitao knjigu. Nije bio svjestan bitke koja se upravo odvijala u umu njegovog učenika.
Harry zatvori oči i polako uzdahne.
Odlučio je.
Polako je ustao, pokušavajući se ne obazirati na to što mu noge klecaju i što mu za svaki korak treba ogromna snaga volje. Zaokružio je oko stola i zastao točno ispred profesora Napitaka,da bi potom nježno izvukao knjigu iz njegovih ruku i odložio je sa strane.
Harryjevo srce je poskočilo kada ga je Snape pogledao prodornim pogledom i trepnuo.
Harry ispruži ruku i dotakne muškarčev hladni obraz.
Namiješio se i prošaptao:
„Izabirem tebe.“
|
| | | | |
| Dodaj komentarz | | | | | Zaloguj się, żeby móc dodawać komentarze.
|
| | | | |
|
| Logowanie | | | |
Nie jesteś jeszcze naszym Użytkownikiem? Kilknij TUTAJ żeby się zarejestrować.
Zapomniane hasło? Wyślemy nowe, kliknij TUTAJ.
|
| | | | |
| Gdzie można nas znaleźć/Where you can find us | | | | | | | | |
| Ważne | | | |
If you're from another country and you've registered, send us an e-mail with your login, so we can activate your account: ariel_lindt@wp.pl
Nie wyrażamy zgody na kopiowanie i umieszczanie naszych ficków i tłumaczeń w innych miejscach!
Ariel & Gobuss |
| | | | |
| Shoutbox | | | | Tylko zalogowani mogą dodawać posty w shoutboksie.
|
| | | | |
|
( Proszę zróbcie coś z tym