dnd, d&d dungeons and dragons
 
Snarry World
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d MENU dungeons and dragons
 
Strona Główna Desiderium Intimum Mistrz i Chłopiec Tłumaczenia Nasza Książka/Our Book Kategorie Newsów Szukaj
 
isa, dnd.rpg.info.pl

dnd, d&d
OUR BOOK
dungeons and dragons
 
The Light Enthralled by The Darkness:

BOOK 1 - THE BLACK MONGREL
BOOK 2 - THE CURSED ONE
BOOK 3 - THE POISONS MASTER


 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
NASZA KSIĄŻKA
dungeons and dragons
 
The Light Enthralled by The Darkness PO POLSKU:

KSIĘGA 1 - CZARNY MONGREL
KSIĘGA 2 - PRZEKLĘTY
KSIĘGA 3 - MISTRZ TRUCIZN


 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Nasza twórczość/Our stuff
dungeons and dragons
 
DESIDERIUM INTIMUM
MISTRZ I CHŁOPIEC
NASZE TŁUMACZENIA

Desiderium Intimum In Other Languages
The Master and The Boy

Desiderium Intimum Soundtrack
Desiderium Intimum Arts
Inne Ficki
Awards
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Nasze Teledyski/Our Videos
dungeons and dragons
 
Desiderium Intimum Trailers
Videos by Ariel & Gobuss
Videos by Ariel Lindt
Videos by Gobuss
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Polecane/Recommended
dungeons and dragons
 
Snarry od A do Z
Fanfics
Arts
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Użytkowników Online
dungeons and dragons
 
Gości Online: 1
Brak Użytkowników Online

Zarejestrowanch Uzytkowników: 7,371
Najnowszy Użytkownik: izzi
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Our Desiderium Intimum Videos
dungeons and dragons
 






 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Nawigacja
dungeons and dragons
 
Strona Główna
Nasza Książka/Our Book
Kategorie Newsów
Artykuły
Buttony do Snarry World
Statystyki
Szukaj
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
THE LIGHT ENTHRALLED BY THE DARKNESS
dungeons and dragons
 

THE LIGHT ENTHRALLED BY THE DARKNESS ON AMAZON
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Poglavlje 17 - Intoksikacija
dungeons and dragons
 
Translation: Matea


Poglavlje 17- Intoksikacija

Dao si mi razlog
Dao si mi kontrolu.
Ja sam ti dao svoju čistoću.
Moju čistoću ti si ukrao.
Zar si mislio da neću znati prepoznati taj kompromis
Jesam li preglup da shvatim?
Istrošeni tamjan, stari znoj i laži laži laži



Skriven pod plaštem nevidljivosti, Harry je tiho hodao hodnicima Hogwartsa na putu prema tamnicama. Mnoge misli i sjećanja kovitlaše mu se u glavi.

U četvrtak, dok su Harry i njegovi prijatelji pisali eseje za Povijest Magije i Napitke u knjižnici, Hermiona je otkrila veliku, prašnjavu knjigu za koju se ispostavilo da je bila kronika škole, s popisom svih učenika koji su pohađali Hogwarts tijekom stoljeća. Vidjeli su slike mladog Toma Riddlea, Luciusa Malfoya, Ronovih i Harryjevih roditelja. Čak i Dumbledorea i McGonagallice u tinejdžerskim danima. Ron, vidjevši sliku predstavnice svog doma dok je bila mlada, nije mogao odoljeti te je čak i zadivljeno zazviždao „Bila je zgodna koka!“, zbog čega ga je Hermiona prostrijelila oholim, ubilačkim pogledom. No, najveće otkriće za Harryja bilo je pronalaženje slika mladog Snapea, za koje Ron nije oklijevao izreći bujicu uvreda i zlobnih komentara. Sjećao ga se iz sita sjećanja, no vidjevši ga sada ponovno, s mogućnošću da ga malo bolje promotri, natjeralo je Harryja da potpuno zaboravi na učenje i otkrije da je, unatoč masnoj kosi koja mu je padala preko očiju- bila je masna tada, uistinu, mislio je, ili je barem odavala takav dojam- i ispijenog lica, Severus bio vrlo zgodan mladić. Oči su mu sjale čudnim, tajnovitim sjajem, a podrugljiv osmijeh na licu kao da je svima poručivao: „Prezirem vas sve.“

Harry se nasmiješi. Severus je vjerojatno oduvijek bio takav... no datum rođenja ispod slike privukao mu je pažnju. Iznenađen, shvatio je da Severus ima rođendan za dva tjedna. Napunit će 37 godina.

Harryju poskoči srce u grudima zbog ogromne razlike u godinama. Nikad prije nije razmišljao o tome, jer mu nije bilo uopće bitno. No u tom trenutku, saznanje da je njegov ljubavnik stariji od njega 21 godinu ostavilo ga je zaprepaštenim, posramljenim i ... uzbuđenim. Severus je bio iskusan, zreo muškarac , a Harry... pa, on je bio tek tinejdžer koji jedva da je zakoračio prema odrasloj dobi. Zatim, Snape je bio njegov profesor. No to ga nije posramilo, dapače, samo je raspalilo njegovu goruću žudnju za njim. Radio je nešto zabranjeno, i bilo je to... uzbudljivo.

No to nije bila najvažnija stvar. Harry se često pitao što ga je to na profesoru Napitaka privlačilo. Nekoliko puta je mislio da je otkrio pravi razlog, no potom bi ga vlastiti osjećaji opovrgnuli, te naposlijetku još uvijek nije znao zašto ne može prestati misliti na njega. Severus je bio hladna, suzdržana osoba, čvrsta, tajnovita, nepredvidljiva. On nije mislio o Harryju kao ostatak čarobnjačkog svijeta; nije ga vidio kao heroja, nije mu povlađivao ni opraštao. A ipak se činilo da ga razumije. Nisu mnogo razgovarali, no Harryju se činilo kao da Severusu može reći sve- sve svoje slabosti i strahove. I Severus bi ga razumio. I, za razliku od ostalih, ne bi ga potapšao po leđima govoreći one isprazne riječi „Sve će biti u redu, ne brini.“ Vjerojatno bi ga izgrdio i komentirao nešto u svom prepoznatljivom sarkastičnom stilu, ili bi ga prekorio kako se treba prestati sažalijevati i odrasti ali... on bi ga razumio.

Osim toga, Severus je bio... bio... Harry nije znao kako to pretočiti u riječi. Taj čovjek je bježao,skrivao se i ograđivao od njega. Dao bi mu nešto, i kad bi Harry počeo uživati, uzimao je to natrag. A Harry ga je slijedio, halapljiv i nezasitan, da dobije to natrag. Poput žedne osobe u pustinji kojoj je ponuđena čaša kristalno čiste, hladne vode i oduzeta joj nakon prvog gutljaja. Poput djeteta koje je namamljeno slatkišem. Kad je okusio slatkiš, htio je još- stoga je slijedio onoga koji mu ga je dao u nadi da će ga imati prilike opet kušati, i možda će ga jednog dana dobiti cijelog. I tada, tada će biti sretan.

No sada, da bi dobilo slatkiš, dijete se počelo buniti, počelo se boriti, postavljati uvjete, podizati glas, jer je otkrilo da slatkiš pripada njemu... i da ima potpuno pravo na njega.

I tako Harry nije imao namjeru danas popustiti. Bio je pun samopouzdanja. Ako Snape nije naučio lekciju, Harry neće oklijevati da ga opet poduči.

Nasmiješio se sam sebi, zadovoljan vlastitim planom.

Stigao je i pokucao. Vrata su se otvarala pred njim i vodila ga u privatne odaje profesora Napitaka. Soba je bila potpuno tiha, osvijetljena tek s nekoliko svijeća i treptavim odsjajem vatre iz kamina. Snape je sjedio u svom omiljenom naslonjaču, čekajući ga. Ispred njega, na stolu, stajalo je nekoliko boca. Kad se Harry približio, mogao im je pročitati imena: Viski, Džin, Rum, Martini.

Obrve mu se podigoše.

„Želiš me napiti, Severuse?“ radosno je upitao. „I onda ćeš me smotati?“

„Obojica znamo da mi za to ne treba alkohol,“ mirno odgovori muškarac, intenzivno zureći u Harryja. Harry, unatoč trudu, nije mogao a da se ne zacrveni. U sljedećem trenutku je bezglasno opsovao.

Ne, on mora biti taj koji će izvojevati pobjedu danas!

Harry baci plašt nevidljivosti na stranu, odlučivši da će otići ako ne dobije ono što želi. Znao je da time dovodi u pitanje nastavak ove potencijalno ugodne večeri sa Snapeom, i da će prokleto požaliti zbog toga, ali nije mogao sada odustati i predati se. Na taj način nikad neće dobiti ono za čime žudi niti ostvariti svoj cilj. Znao je da postoje mnoge stvari koje Snape nije mogao podijeliti s njim, no postojale su i one druge, koje su mogle biti otkrivene, i koje je Harry odlučio dobiti danas.

Došetao je do Snapea, nevinog izraza lica, obgrlio ga oko vrata i sjeo mu postrance u krilo. Znao je da Snape zadržava dah i da se ukočio poput ploče, no nije ništa komentirao. Harry na Snapeovom licu ugleda izraz iritacije no odluči da se neće obazirati na to.

Pripio se uz njegov vrat i dahnuo:

„Nedostajao si mi, Severuse.“

Harry je znao da neće dobiti nikakav odgovor na to, pa je nakon nekoliko trenutaka tišine, isprekidane samo zvukovima njihovog disanja i vatre koja pucketa, šapnuo:

„Možeš li me zagrliti?“

Ukočio se, uzlupanog srca, čekajući odgovor ili neki pokret. U sljedećem trenutku dobio je odgovor.

„Došao si ovdje da se možeš šaliti?“ primjetan sarkazam u Snapeovom glasu natjerao je Harryja da teško uzdahne, no odlučio je opet pokušati. Još se više približio i ponovio svoj zahtjev:
„Zagrli me, Severuse.“

Ovog puta odgovor je stigao nešto brže.

„Što te muči, Potteru?“ zareži muškarac.

Harryjevo srce poskoči. Razljutio se. Ovo će biti zadnji pokušaj. Nije želio otići, žudio je za tim da ostane ovdje s njim, ali nije se smio predati.

Harry se odmakne od Snapea, pogleda ga ravno u oči i odlučno reče:

„Želim da me zagrliš.“

Na licu profesora Napitaka opet se pojavio izraz iznerviranosti.

„Dosta s time, Potteru! Prestani s glupostima!“ sikne on.

Harry je osjetio da je izgubio bitku. Opet je imao osjećaj beznađa u sebi. Hoće li ikada uspjeti pobijediti i dobiti ono što želi? Već je lagano gubio nadu u to, ali nije mogao mijenjati svoju odluku. Mora učiniti ono što je isplanirao. Očito je Snapeu potrebna još jedna lekcija...

Harry spusti pogled i tužno zavrti glavom, nemoćan da prikrije tugu u glasu kad je tiho rekao:

„Moram ići... Imam puno za učiti...“

Pomaknuo se, želeći se izbaviti iz muškarčevog krila. Vratit će se u svoju spavaonicu. Proklinjat će Snapea, sebe, svoju odlučnost i tvrdoglavost profesora Napitaka. Provest će ovu večer sam, razmišljajući o tome kako je mogla biti predivna da nije odlučio učiniti nemoguće i natjerati Snapea da ga zagrli.

I tada je osjetio kako se ruke obavijaju oko njega, snažno, i povlače ga unatrag, u zagrljaj tijela u crnom.

Iznenađenje je ubrzo smijenio osjećaj sreće i olakšanja. Nasmiješio se, pritiskajući obraz uz Snapeov vrat, duboko dišući. Severus ga je zaista zagrlio! Bilo je to... nevjerojatno! Jučer se činilo nemogućim, a danas se uspio izboriti za to!

Ušuškan u Severusovom naručju, Harry se pitao što bi još mogao dobiti kad bi nastavio biti uporan? Moguće je da bi s vremenom uspio dobiti... sve. Najednom se osjećao snažan i pun samopouzdanja a pred njim su se otvorili sasvim novi vidici. Bio je ovo mali korak, i pred njim je zasigurno težak put, ali vrijedilo se potruditi! Možda će, svakog puta, koraci postati sve veći i veći... I na kraju će dospjeti do svog cilja... Do Severusovog srca.

Odahnuo je kad su ga Severusove ruke pustile i kad se mogao ispraviti. Izraz muškarčevog lica mogao se svesti na samo jednu riječ- zlovolju. No Harry nije mogao skriti pobjedonosni smiješak.

„Severuse, zagrlio si me,“ reče on hineći iznenađenje. Promatrao je kako se muškarčevo lice mijenja, kako mu oči opasno sjaje, kao da želi nekog ubiti.

„Ako namjeravaš plakati, Potteru, ja ne odgovaram za svoje postupke,“ sikne on, pokušavajući se izvući iz trenutne situacije čistog obraza.

Lice mu je izgledalo kao olujni oblak.

Harry se jedva jedvice suzdržao da ne zahihoće.

„A sada, hoćeš li se napokon skinuti s mene i sjesti u drugu stolicu?“ zareži Snape, šibajući gryffindorca oštrim pogledom.

Harry napusti njegovo krilo i opušteno utone u naslonjač, pokušavajući ne pokazati koliko se zadovoljno osjeća. Nije želio iznervirati Severusa. Želio je provesti ugodnu večer s njim.

„Što ćeš popiti?“ upita ga Snape, otvarajući viski, i točeći jantarnu tekućinu u svoju čašu.

„Hmmm...“ promrmlja Harry, posramljeno gledajući u pića. Nikad ih nije kušao: pivoslac jedva da se mogao nazvati alkoholom. „Izaberi nešto za mene,“ rekao je, srameći se svog neiskustva. Snape ga je prezirno pogledao no nije ništa komentirao. Izabrao je Martini i ulio prozirnu, svjetlucavu tekućinu u Harryjevu čašu. Gryffindorac je uzme u ruku, na trenutak je znatiželjno promatrajući a onda je kuša. Piće je bilo slatko, s malom primjesom gorčine i kroz cijelo tijelo mu je poslalo val topline. Postalo mu je vruće a obrazi su mu porumenjeli. Naviknut na brzo pijenje pivoslaca, ispraznio je čašu Martinija naiskap i tako rumenog lica, pogledao u Snapea iskričavim pogledom.

„Dobaaaar,“ reče on sanjivo.

Snape brže-bolje približi čašu ustima, kao da se pokušava suzdržati da ne prasne u smijeh. Nije se bunio kad je Harry sebi nalio još jednu čašu. Mirno pijuckajući viski, promatrao je gryffindorčeve radnje.

Harry se osjećao sve opuštenije. Vrućina koja mu se iz grla pronosila po cijelom tijelu odagnavala je sve njegove probleme, strah i sram. Imao je osjećaj kao da može učiniti sve što poželi, pa čak i ono nemoguće! Pogledao je u svoju drugu po redu, već napola ispražnjenu čašu i nasmiješio se sam sebi. Piće ga je podsjetilo na napitak koji su nedavno pripravljali.

„Je li ovo srodno Felixu Felicisu?“ znatiželjno upita, zureći u bocu koja je stajala pred njim na stolu. „Osjećam se... mnogo raspoloženiji nego prije.“

„Ne,“ reče Snape tiho, „ovo je mnogo bolje i prilično efektivnije od Felixa Felicisa.“

„Volio bih imati bocu ovoga u spavaonici,“ zahihoće Harry. „Ispijao bih je svake večeri.“

„A kakvi te to problemi muče noću, Potteru?“ upita ga Snape, iskričavog pogleda.

„Oh, ima ih mnogo, ali ne mogu ti reći jer su neki zaista preosobni,“ reče gryffindorac, točeći sebi treću čašu.

Snape je mirno promatrao što Harry radi, no oči su mu sve više i više svjetlucale.

„Volio bih znati malo više o tebi, Severuse,“ reče Harry, naslanjajući se na naslon stolice i motreći muškarca grozničavim pogledom. „Samo se ševimo. Zar ne bismo mogli popričati jedan s drugim, barem jednom?“

Snapeove obrve se podigoše. Vidjevši to, Harry se na trenutak zamisli, gledajući u svoju čašu. Zašto je to rekao? Zar mu je Snape opet nešto stavio u piće? I prije negoli je muškarac imao prilike odgovoriti mu, Harry izvali:

„Mislim... nije da se bunim, ali ponekad te samo želim malo bolje upoznati. Ne znam ništa o tebi. Reci mi nešto o sebi,“ ponovi Harry, iznenađen bujicom vlastitih riječi. Oduvijek je bio poprilično povučen, a sada se osjećao kao da mu je netko razvezao jezik. Sve misli koje su ga mučile počele su mu izlaziti iz usta i protiv njegove volje, i nije ih mogao zaustaviti!

„A što želite znati o meni, Potteru?“ reče Snape strpljivo, uzimajući mali gutljaj viskija.

„Pa...naprimjer, kakav si bio kao mlađi? Jučer sam vidio tvoju sliku iz vremena kad si išao u školu. Jesi li zaista bio onakav kakvim su te drugi vidjeli? Obično njuškalo i sarkastični gad?“

Snape podigne obrvu.

„ 'Drugi', to jest, tvoj otac i njegovi pajdaši?“

Harry je oklijevao.

„Zar nisu i... ostali mislili isto?“ nesigurno upita. Vidjevši izraz Severusovog lica, shvatio da je tema koje su se dotakli preopasna, ali nije znao kako da se izvuče.

„Ako i dalje misliš idealizirati svog bijednog oca, Potteru, onda nemamo o čemu razgovarati,“ zlobno zareži muškarac.

Harry brzo odustane od teme. Nije htio da se ovo pretvori u svađu.

„Voliš li podučavati ovdje?“ upitao ga je bezbrižnim tonom, pokušavajući smiriti profesora Napitaka.

Snape ga je smrknuto gledao, no rekao je samo:

„Bilo bi mi i ljepše kad bi učenici imali sve daske u glavi.“

„To je zbog toga što nas ti tretiraš kao...“ Harry odustane i od te teme, iako je osjećao nalet ponosa. Izraz Snapeovog lica nije izgledao baš najbolje. „Nego... što radiš u slobodno vrijeme? Kad ne moraš ocjenjivati domaće zadaće, ili pripremati teške, nenajavljene testove?“ Nije si mogao pomoći.

Snape ga počasti zlokobnim pogledom.

„Ja nemam slobodnog vremena, Potteru. A kad se napokon dogodi da nemam posla, tlači me izrazito dosadan i naporan tinejdžer.“

Nešto je prokuhalo u Harryju.

„Ako ne želiš razgovarati sa mnom, mogu ja i otići,“ ispali on, skačući na noge. Kad se podignuo, osjetio je vrtoglavicu. Zateturao je i pao natrag. Opet je pogledao u čašu koju je držao u ruci. Što je to u ovome piću što mu ne da da se normalno kreće?

„Ako si gotov s predstavom, možemo li prijeći na nešto važnije?“ reče Snape zajedljivo.

„Ne još,“ bunio se Harry. Brinula su ga moguća pitanja. Morao je pronaći nešto sigurno. Pogledao je u Snapea koji ga je motrio preko ruba svoje čaše i upitao:

„Je li crna tvoja najdraža boja?“

Vidjevši njegov izraz lica, istog trenutka je shvatio koliko je glupo zazvučao pa je utihnuo. Ali što da ga upita? Čim bi od Snapea pokušao saznati bilo kakve odgovore, požalio bi što je uopće progovorio. Također, činjenica da Snape nije pokazivao volju za suradnjom uopće nije pomagala.

„Pa, što te drugo mogu pitati?“ napokon je ispalio, sav iznerviran.

„Ništa. To bila najbolja opcija,“ reče Snape tiho, iskričavog pogleda. „Što manje znaš o meni, to bolje.“

„Oh, zaboravio sam. Ti previše voliš svoju tajnovitost,“ odgovori gryffindorac prije nego što se uspio ugristi za jezik.

Snapeove oči zasjaše od bijesa. Harry brzo popije ostatak svoje treće čaše i posegne za bocom.

„Prestani s tim besmislenim, idiotskim pitanjima,“ otegnuto reče Snape.

Harry ga bijesno pogleda, nalijevajući si četvrtu čašu.

„Nisu to bemisl... besim...Ma, znaš što mislim! Moram znati nešto o tebi ako namjeravamo biti par.“

Snapeove obrve podigoše se tako visoko da su umalo nestale u njegovoj kosi.

„Par?“ upita on iznenađeno, naglašavajući svako slovo. „O čemu ti to pričaš, Potteru? Mi nismo i nikada nećemo biti par. Ne postojimo „mi.“ Postojim samo ja i napaljeni tinejdžer kojim upravljaju hormoni i koji me slijedi uokolo kao psetance.“

Harry se lecne. Ovo je bilo previše! Bilo je to kao da je tko izvukao osigurač iz ručne bombe- eksplozija je bila sasvim izvjesna.

„Sve je to tvoja krivnja!“ ispali on. „Ti si me natjerao da popijem onaj napitak! Od toga dana sve se okrenulo naopačke!“

„Da sam znao kako će to završiti, ne bih te natjerao da ga popiješ,“ odgovori Snape.

I dogodila se očekivana eksplozija. Tako snažna da je oslobodila svu akumuliranu frustraciju iz Harryja:

„Oh, ma nemoj! Žališ zbog toga?! Pa pogodi što, sad je prekasno! Možda je sve ovo za tebe samo igra, ali za mene je agonija! Ti se nisi trebao skrivati od cijele škole, provoditi dane u krevetu ogrnut plaštem nevidljivosti da te nitko ne bi napao! Nisi ti taj koji je morao slušati zlobne komentare o sebi, ili gledati svoje odurne slike po svakom slobodnom djeliću društvene prostorije! Nisi se morao sramiti, ni poricati stvari koje si osjećao niti bježati! Nisi ti bio taj koji se osjećao devastirano i prestrašeno kad si otkrio da su svi tvoji osjećaji stvarni, dok si sanjao o meni i masturbirao misleći na mene! Ne, siguran sam da nisi! Nisi sanjao o mom dodiru, o mojim očima, nisi mislio na mene cijelo vrijeme znajući da me vjerojatno nikad nećeš moći niti dodirnuti niti osjetiti, da me nikad nećeš imati! I onda, nisi ti taj koji je odjednom dobio sve o čemu je sanjao, a kojem su to oduzeli naglo, gotovo odmah, i nije ti bilo bolno kao meni kad sam shvatio da ti ništa ne značim! I vjerojatno nikad ne bi... Ne, nisi ti prolazio kroz sve to! Nemaš pojma kakav je to osjećaj...“ napokon se zaustavio jer ga je izdao glas. Spustio je glavu i popio nekoliko gutljaja iz čaše da smiri živce. Krajičkom oka pogledao je Snapea, očekujući da će vidjeti podsmijeh na njegovom licu, ali nije bilo tako. Lice profesora Napitaka bilo je ozbiljno, možda čak i malo... potreseno. „Pa, zašto se ne smiješ?“ gorko ga je upitao. „Samo izvoli. Izdržao sam i gore stvari, neće me to ubiti.“

„Nemam namjeru to učiniti,“ reče muškarac hladnim, kontroliranim glasom. Izgledao je kao da o nečemu razmišlja, te je poslije duge, tihe minute, upitao: „To te muči noću, Potteru? Ili je u pitanju nešto drugo?“

Alkohol u venama pomogao je Harryju da se smiri. Nije očekivao da će Snape htjeti nastaviti s ovim, no u jednu ruku mu je bilo drago. Laknulo mu je jer je napokon sve izbacio iz sebe, no bila je to Pandorina kutija koja se ne bi smjela otvarati. Možda jednog dana... kad mu um bude bistriji nego što je sada. Trenutno je osjećao kako ga svaki gutljaj sve više opija. Vrtjelo mu se, iako uopće nije ustao sa stolice. Svijet je, skupa sa Snapeom, kružio oko njega. Harry trepne nekoliko puta, skine naočale i protrlja oči.

„Što si me pitao?“ reče on, vraćajući naočale na nos, dok je sumnjičavo motrio svoju čašu.

„Pričali smo o tvome snu,“ mirno odgovori Snape.

„O,da,“ promrmlja Harry. „Bio je grozan.“

„Što je bilo tako grozno?“ inzistirao je Snape.

Harry odmahne rukom.

„Taj san o krvi i smrtonošama.“ Gryffindorac se namršti, prisjećajući se detalja. Imao je osjećaj kao da ga je sanjao prije stotinu godina. „Voldemort je bio u snu,također. Stajali su u krugu, smijući mi se, a ja sam bio gol i krvi je bilo posvuda. Cijelog me prekrila, nisam mogao disati. Voldemort je rekao nešto.. spomenuo je nekakvu... gozbu? Mislim da je tako bilo. Bio sam prestrašen jer nisam ništa mogao učiniti. Htio sam ti poslati poruku preko kamena, ali nije bio kraj mene. Uzeli su mi ga, skupa sa odjećom. I onda sam začuo... tvoj glas. Rekao si...“ Harry je oklijevao, gledajući u Snapea. Iznenadilo ga je što se Snape nagnuo prema njemu i motrio ga s takvim zanimanjem, kao da je Harryjev san trenutno najinteresantnija stvar na svijetu.

„Što sam rekao?“ napeto upita Snape, probadajući Harryja pogledom.

„Rekao si... da me ovog puta nitko neće spasiti,“ dovrši gryffindorac, pomalo iznenađen Severusovim ponašanjem, koji je nakon ovih riječi sav problijedio. U očima mu se čak vidio... strah.

„Što je?“ nestrpljivo ga upita Harry.

Muškarac okrene glavu i zagleda se u vatru.

„Jesi li ikada sanjao nešto slično tome?“ upita ga on, ne odgovorivši mu.

„Ne, samo taj put. Kako bilo, ne moraš se bojati za mene, Severuse. Bio je to samo san,“ reče on bezbrižno, kao da je zaboravio na sve svoje nevolje. Sve su mu brige i problemi trenutačno izgledali daleki i isprazni. Nije htio razbijati glavu s njima. Bio je ovdje, sa Snapeom. Što je još važnije, pio je alkohol sa Snapeom, lijepo razgovarajući s njime, i sve je bilo u redu. Harry pogleda u svoju praznu čašu, pa potom u čašu profesora Napitaka, napunjenu do vrha. Pitao se kakvog je okusa Snapeovo piće? Njišući se, Harry ustane sa stolice i posegne za bocom viskija. Nažalost, alkohol u njegovim venama nije mu to dopustio. U glavi mu se toliko zavrtjelo kad je ustao, da je promašio bocu, zateturao i pao preko stolića usput rušeći sve pred sobom i napokon slijećući guzicom na pod. Zbunjeno je zatresao glavom, u isto vrijeme začuvši Severusov ljutiti siktaj:

„Primjećujem da loše podnosiš alkohol u istoj mjeri u kojoj imaš talenta za stvaranje kaosa i destrukcije.“

Harry začuje kako Snape magijom vraća boce na svoje mjesto i čisti svoju odjeću. Harry dopuže do stolice i uzvere se na nju. Sve mu je bilo prokleto smiješno. Smijuckajući se, pogledao je razbješnjenog Snapea i izvalio:

„Ti si mi dao alkohol, stoga je ovo tvoja krivnja. Osim toga, posjedujem ja i neke talente o kojima ti nemaš pojma,“ rekao je dok su mu oči svjetlucale.

„Da, talent za kršenje pravila, talent da se praviš važan, da zabadaš nos u tuđe poslove, pitaš glupa pitanja, koristiš druge...“ nabrajao je Snape, dok je Harry osjećao kako u njemu raste bijes sa svakom novom izgovorenom riječju.

„Prestani s time!“ prekinuo ga je. „Mrzim kad me tretiraš na takav način! Vrijeđaš me, ponizuješ i sprdaš! Zašto to radiš? Ponekad me gledaš s takvom očitom žudnjom u očima, da bi samo poslije jedne minute već vikao na mene i gadio me. I kad se tako ponašaš, imam osjećaj da me mrziš... Zašto si tako zloban prema meni?“

„Ako nisi primijetio, ja sam zloban prema svima, Potteru,“ mirno reče Snape. „Činjenica da te jebem ne znači da ću napraviti iznimku za tebe.“

Harry se namršti. Još jedna zajedljiva primjedba ravno u lice. Bilo je to vrlo bolno.

„Mogao bi, koji put, biti malo bolji...“ zamuca on zureći u boce koje su stajale na stolu.

„Mogao bih biti bolji, kad bi ti bio malo mudriji,“ kratko reče Snape.
Harry naglo okrene glavu.

„Hej! Nisam ja tako glup!“

„Mhm, to me zbilja uvjerilo. Možda će me tvoj odgovor ipak ubijediti da imaš 2 čiste u glavi,“ Snape je izgledao kao da se izvrsno zabavlja. Tanke usnice izvio je u smiješak.

„Sprdaš me?“ ljutito ga upita gryffindorac.

„Izvrsno, Potteru! Poboljšavaš se. Možda ću uskoro dobiti dojam da ti možeš i razmišljati.“

Harry se lecne, no nije imao namjeru sudjelovati u toj njegovoj igri. Ovoga puta neće se dati isprovocirati!

„Možeš me sprdati koliko god hoćeš, ali i dalje mislim da bi mogao pokazati malo više naklonosti prema meni. Ponekad mi se čini kao da si od leda napravljen...“

Snape se odmah uozbiljio, i izraz iritacije pojavio mu se na licu.

„Ako tražiš nježnost, nećeš je naći u meni, Potteru. I ako ti se to ne sviđa, predlažem ti da pronađeš nekog drugog tko će ti je dati.“

Te su riječi raspalile vatru pobune u Harryju.

„Možda bih zbilja i trebao to učiniti?“ zarežao je. „Sigurno ima barem nekoliko ljudi koji su voljni dati mi što želim...“

Harry ugleda izraz iznenađenja na Snapeovom licu, no ubrzo ga smijenila maska podrugljivosti i podsmijeha.

„Ako je tako, što onda radiš ovdje sa mnom?“

Točno. Što radi ovdje?

Harry skoči sa stolice, u namjeri da ode, no još prije nego što je uspio održati ravnotežu u tom ljuljuškavom i vrtećem svijetu, začuo je oštar, zapovjednički glas profesora Napitaka:

„Sjedi dolje, istog trena!“

Harry padne natrag na stolicu- ne zato što mu je Snape tako rekao, već zato što nije bio u stanju nigdje otići.

„Da razjasnimo nešto, Potteru,“ zlokobno reče profesor, šibajući ga pogledom. „Ako pokušaš samo pogledati nekog drugog, oštro ću te kazniti.“

Nešto se upali u Harryjevoj glavi. Pogledao je u Snapea s mješavinom nevjerice i zapanjenosti na licu.

„Ti si ljubomoran,“ šapne on, nemoćan da spriječi osmijeh koji mu se širio od uha do uha. „Ti si lud za mnom, Severuse.“

Pogled kojim ga je muškarac počastio mogao je ubijati.

„Reci još samo jednu riječ, Potteru, i začepit ću ti usta,“ sikne on kroza zube.

No Harry je već bio u sedmom nebu. U svijetu u kojem je Severus bio lud za njim, gdje su živjeli u miru i sreći, strastveno vodeći ljubav, i gdje su se zvali prvim imenima.

„Ne možeš me zavarati,“ reče on zavjereničkim tonom. „Dok me uzimaš, vidim žudnju u tvojim očima. I znam da ti se sviđa,“ nagnuo se prema Severusu, šibajući ga gorućim pogledom. „Već smo to učinili u ormaru, u učionici na stolu, i u naslonjaču ovdje u tvojim odajama... Možda bismo sada trebali isprobati stol u Velikoj dvorani? Ili Dumbledoreov radni stol? Zamisli to...“ Harry zahihoće pri pomisli na to kakvo bi bilo ravnateljevo lice kad bi ugledao kako jedan od njegovih profesora jebe učenika u njegovom vlastitom uredu.

No to očito nije bilo zabavno profesoru Napitaka. Bacio je pogled na Harryja, i potom rekao:

„Mislim da si popio dovoljno za ono što planiram...“

Harry se prestane hihotati i pogleda ga sa interesiranjem:

„A što to planiraš?“ upita.

Snape je izgledao kao da se na trenutak pita što da mu odgovori, a onda je suzio oči, i pažljivo motreći Harryja, rekao:

„Ako baš moraš znati... planiram te ubiti, gospodine Potter.“

Harry se na trenutak zamislio. Gotovo odmah je učio grešku u tom planu.

„Ne možeš to učiniti,“ rekao je. „Nećeš imati koga ševiti!“

Ovoga puta je Snape izgledao kao da se zaista trudi ne prasnuti u smijeh.

„Zaista ste puni samopouzdanja, gospodine Potter,“ šapne on misterioznim glasom.

Harryju se nikako nije sviđao ton njegovog glasa kao ni sjaj u očima.

„Nećeš jebati nikog drugog!“ ispali on. „Samo si moj! Ja sam te otkrio! Samo ću ja ispuniti sve tvoje maštarije!“

Snape je izgledao kao da pažljivo razmatra njegov prijedlog.

„Moje maštarije? Mmmm... svaku maštariju?“ upita on, pozorno gledajući u Harryja.

Užasavajuća pomisao padne na um gryffindorcu. Raširivši oči, posramljeno je promucao:

„Želiš li da te j...“

Snapeov pogled natjerao bi cvijeće da uvene, Nevillea da otrči vrišteći a Harryja da gori u ognjenom paklu.

„Ne dovršavaj tu rečenicu, ako ti je život mio,“ siknuo je on ledenim glasom.

Harryju nije bilo jasno što Snape misli. Možda mu se stvari razbistre ako uzme još malo pića...

Posegnuo je za bocom, no Snape je brzo izvukao štapić i premjestio sve boce na odgovarajuće police.

„Dosta s alkoholom, Potteru,“ rekao je, ignorirajući gryffindorčevo molećivo lice.

„Ali meni se sviđa tvoj alkohol...“ protestirao je Harry. „Sviđa mi se tvoj naslonjač... Sviđaju mi se i tvoji napici... Sviđa mi se tvoja odjeća... sviđa mi se tvoje stenjanje... a sviđaš mi se i ti, Severuse.“

Začuo je kako Snape mrmlja sebi u bradu:

„Pijani Potter... Dobio sam što sam tražio.“

Ali nije obraćao pozornost na to. Nasmiješio se Snapeu i rekao:

„Severuse... zovi me „Harry.“ Nikad me tako ne oslovljavaš.“

„I nemam namjeru početi,“ progovori Snape kroz stisnute zube, šibajući dječaka ubilačkim pogledom.

„Nemaš?“ Harry se namrštio na trenutak. „Onda bi to možda mogao izgovoriti u rečenici: 'Harryju Potteru se sviđam?'“

„Potteru!“ Snape se doimao kao da je napokon izgubio strpljenje. „Začepi!“ ustao je i bacio gorući pogled na Harryja. „Dođi sa mnom.“

Gryffindorac ustane i zatetura, dok je pokušavao uspostaviti ravnotežu. Snape je stajao na sredini sobe, čekajući ga.

„Gdje ćemo?“ upita Harry, pažljivo koračajući. Severus mu nije odgovorio. Kad mu se Harry približio, odšetao je do vrata koja su vodila u spavaću sobu. Dječak ga je slijedio, pokušavajući ignorirati činjenicu da se sve oko njega vrti i da mu tlo nestaje pod nogama. Toliko se usredotočio na hodanje, trudeći se da putem ništa ne sruši, da nije ni primijećivao gdje idu. Tek kada je pred sobom ugledao veliki krevet, prekriven crnom posteljinom, shvatio je gdje je doveden. Prije nego što je uspio išta napraviti, začuo je škripu vrata iza sebe, i mračan, zapovjednički ton Snapeovog glasa:

„Skini se i lezi.“

Ruke su mu i nesvjesno poletjele prema majici. Počeo ju je nestrpljivo otkopčavati no činilo mu se kao da mu dugmad bježi pod prstima. Osjećao je da ga se gleda, no to ga nije ni najmanje zabrinjavalo. Um mu nije bio ništa drugo doli vrtlog zbrkanih, nepovezanih misli. Osjećao se tako pijano da je imao osjećaj kako bi poslušao Snapea da mu bilo što zapovjedi, i to bez pogovora. Dovraga, bio je spreman skočiti na stol i početi plesati! Sve što je radio činilo mu se tako... bistro. Tako normalno. Sjeo je na krevet, skinuvši hlače, cipele i čarape.

Svjetlo u sobi dolazilo je od treperavog odsjaja samo nekoliko voštanica. Snape je stajao u sjeni i Harry ga je jedva vidio. Zapravo, bilo mu je baš kao da je sam u sobi. Kad je bio potpuno gol, sa smiješkom je pogledao u figuru koja je vrebala iz sjene i rekao:

„Pa da, zaboravio sam da nismo to još uvijek učinili na krevetu.“

Zahihotao je, no istog trenutka ga je prekinuo Severusov oštri ton glasa:

„Rekao sam ti da legneš!“

Harry posluša. Povukao se na sredinu kreveta i legao na leđa, zureći u strop koji se divlje vrtio. Trepnuo je nekoliko puta, nadajući se da će vrtnja prestati, ali uzalud.

„A sada, Potteru,“ Snapeov glas doimao se mnogo bližim i mračnijim, „pokaži mi kako si masturbirao dok si mislio na mene.“

Kroz Harryjev um nije prošla niti primisao da ne učini ono što je Severus od njega zahtijevao. Nije se uopće pobunio. Slika onih crnih očiju iz njegovog sna došla mu je pred oči, i sada je znao da ga one promatraju, da čekaju da im Harry da nešto što mu je sve do sada bilo vrlo privatno iskustvo. Zašto im ne može odoljeti?

Dotaknuo je svoj topli kurac prstima i uzeo ga u ruku. Sklopio je oči, tonući u sjećanja, dok je istovremeno bio svjestan da ga vlastito sjećanje upravo sada pozorno motri, i stoji pred njim. Počeo je pomicati ruku, isprva sasvim polagano, pažljivo proučavajući teksturu svog kurca, bolno povlačeći kožu s njega i dodirujući testise drugom, slobodnom rukom. Isprva mekani i bezvoljni kurac brzo se predao dodirima i otvrdnuo. Dječak meko zastenje, osjećajući rastuće uzbuđenje negdje iz smjera dna trbuha, potaknuto sve bržim pokretima njegove ruke. Zašto mu je bilo tako lako zamisliti da ova ruka pripada Severusu? Da poveća uzbuđenje, počeo je trljati glavić svog kurca- najosjetljivije i najranjivije mjesto. Štipao ga je prstima i čvrsto stiskao, da bi potom spustio ruku nadolje, bolno potežući kožicu, uzrokujući eksploziju tisuća iskrica ispod svojih vjeđa. Nije imao blage veze kad je počeo stenjati. Gubio je kontrolu nad tijelom, a napeti mišići bacali su ga u svim smjerovima. Harry zarije stopala u krevet, naprežući se, želeći da se smanji ova groznica koja ga trese i muči, želeći otpustiti napetost koja se nakupljala u donjim dijelovima njegovog tijela. Vreli i hladni trnci naizmjence su mu jurili tijelom, a pluća ostajala bez zraka. Glavu i stopala pritisnuo je u krevet i podignuo kukove, mičući ruku vrtoglavom brzinom. Sad nije osjećao samo gorući pogled na sebi, već mu se u glavi pojavila slika strogog, oholog lica profesora Napitaka, na čijim je usnama igrao sarkastičan osmijeh. Njegove su tamne oči grozničavo sjale kroz pramenove crne kose koja mu je padala preko lica, a vatra u njima pretvorila je Harryjevu volju i um u pepeo. Ruka koja se kretala gore-dolje po njegovom kurcu više nije pripadala njemu. Zamislio je da su to Severusovi dugi, vitki prsti, koji su širili ugodnu hladnoću dok su se ovijali oko njegovog kurca. Dug, požudan i potrebit uzdah izletio mu je iz usta:

„Ooooh, Severuse...“

Začuo je šuštanje i škripu, kao da je netko stupio na krevet. Osjetio je kako se madrac oko njega povija pod tuđom težinom. Otvorio je oči i ugledao kako se nad njim nadvija mračna silueta. Njegova vizija postala je stvarnost. Severus se pojavio, ravno iz njegovih snova, bio je s njim, preko njega, a oči su mu gorjele od požude i gladi, što je Harryjevo srce jedva izdržalo.

„Nemoj prestati,“ promuklo je šapnuo Severus kada se dječakova ruka zaustavila. Harry proguta i poče ponovno micati rukom, kadli osjeti kako mu se noge podižu. Potom je sve eksplodiralo u izmaglici osjećanja i osjećaja kada se tvrdi, nabrekli kurac profesora Napitaka probio u njegovu unutrašnjost. Zavrištao je od boli i iznenađenja! Činilo se kao da je Snape potpuno izgubio kontrolu nad sobom! Ulazio je u Harryja brzo, snažno i oštro, ne obazirući se na njegove jecaje. Očita žudnja na Severusovom licu pretvorila se u divlju požudu koja je tinjala u njemu svo ovo vrijeme, duboko potisnuta, a sada je napokon izbila na površinu.

Gryffindorac je zario nokte lijeve ruke u plahte na krevetu dok je desnom nastavljao stiskati kurac. Nije to trebao raditi sada, ali Snapeu se očito sviđalo pa se Harry trudio ne prestati. Severusova snaga i divljaštvo dječaka su dovodili do vrištanja, a njegov um rastopio se u bezobličnu masu, želeći samo jednu stvar: još. Bol je također vrlo brzo nestala i ustupila mjesto proždirućoj vatri tijela koja su se trljala jedno o drugo, što je pak bilo smijenjeno osjećajem ushita i želje gotovo jednakima opsjednutošću koja ih je gurala sve dublje i dublje u svoj zagrljaj. Severus je teško disao i pritiskao Harryja u krevet, zabijajući se u njega svom svojom snagom i težinom. Ulazio je u njega duboko, brzo i snažno, kao da na dječaku želi zauvijek ostaviti svoj trag. Kroz svoje zamagljene naočale i zvjezdice koje su mu titrale pred očima, Harry ugleda muškarčevo lice, izgubljeno u užitku, rumeno i napeto od truda, uokvireno kosom koja je bila razbarušena i natopljena znojem. Ono što je Harryja na trenutak prizvalo k svijesti bio je pogled kojim ga je Snape probadao. Tako intenzivan, kao da će ga uništiti, pretvoriti u pepeo, ući u njega još dublje i ostaviti žig koji će biti nemoguće izbrisati.

Odmah potom, eksplozija bolnog užitka potresla je Harryjevo tijelo i brzo ga odvukla u drugo stanje svijesti. Zaurlao je, izmučen, dok su se njegovi vlastiti uzdasi i jecaji miješali sa Severusovima. Snape je ulazio toliko duboko u njega da bi svaki put dotaknuo Harryjevu prostatu. Dječak je jedino mogao vrištati, grčiti se i izvijati, dok je istodobno želio sve više i više. I dobio je više!

Severusovo nabijanje postalo je još agresivnije i nasilnije, pa je sada iz Harryjevih usta izlazio samo monotoni, dugi izdah. Svi mišići u tijelu napeli su mu se kao strune. Cijelo tijelo bilo mu je kao goruća žerava koju nitko nije mogao ugasiti. Harry iznenađeno osjeti golemu, proždiruću eksploziju užitka u svom trbuhu. Zgrabio je Severusovu pelerinu, privlačeći ga k sebi, i svršio, promuklo stenjući negdje u predjelu njegovih prsa. Njegovo tijelo, potreseno grčevima, nekontrolirano je drhtalo a mišići su mu se napeli do točke boli. Kad je pao na krevet, oslabljen i još više opijen, u glavi mu se toliko zavrtjelo da gotovo ništa nije vidio. Pustio je Snapeovu pelerinu iz stiska i pokušao doći do daha koji mu je izmicao. U tom trenutku osjeti kako Severus izlazi iz njega i kako se krevet povija pod njegovom težinom negdje pokraj Harryjeve glave. Začuo je dug uzdah divljeg užitka i osjetio nešto vrelo i ljepljivo na svom licu. Naglo je otvorio oči i iznenađeno primijetio kurac uperen u svoje lice- crven i vlažan od sperme koja teče iz njega, pada mu na lice i slijeva se niz njega. Harry otvori usta, potpuno zaprepašten, i pogleda u Snapeovo lice , izgubljeno u užitku, s izrazom takvog blaženstva kakvo Harry nikad prije nije vidio. Crne oči grozničavo su ga motrile a na tankim usnama pojavio se podsmijeh. Iako je i on sam tek doživio orgazam, prizor Severusa kako svršava pred njegovim očima napalio je Harryja, što se jasno vidjelo po njegovim rumenim obrazima, teškom disanju i očima koje su svjetlucale od naslade. Snape je očito to primijetio jer se, otresajući i zadnju kap sperme na dječakovo lice, nagnuo nad njega i teško dišući, dotaknuo Harryjevo vlažno lice svojom rukom. Prstima je prikupio nešto sperme i smjestio je među Harryjeve blago razdvojene, gladne usne. Dječak je, predući od zadovoljstva, sve polizao i progutao. Kad je opet otvorio oči, na Snapeovom licu vidio je izraz zadovoljstva a u očima vragolasti sjaj.

„Želiš li još?“ upita tihi, mračni glas. Harry kimne, oblizujući se. Severusovi prsti razmazali su spermu svuda po dječakovom licu, prikupljajući je i pospremajući u otvorena usta koja su spremno čekala. Harry je pažljivo sve oblizao svojim toplim jezikom, s golemim užitkom gutajući gorko-slanu tekućinu koja mu se u tom trenutku učinila najslađim, najukusnijim napitkom kojeg je ikad primio od svog profesora.

„Imaš predivan okus,“ tiho je promrmljao ne skidajući pogled sa Severusovih gorućih očiju, koji se, poslije ovih riječi, nagnuo nad njega i šapnuo:

„Ti si mali, nastrani perverznjak,“ mračno se nasmiješivši, dodao je: „Reci to.“

Harry je oklijevao. Nije bio siguran da Severus voli da ga tako zovu, pa ipak, s obzirom da je sam to tražio...

„Ti si mali, nastrani perverznjak,“ ponovio je smijući se.

Snape iznenađeno trepne.

„Ti, Potteru!“ zareži on. „Ne ja!“

Nešto klikne u Harryjevom umu.

„Oh, pa mogao si reći i prije. Da si rekao „Ti si mali, nastrani perverznjak,Harry,“ odmah bi znao da se radi o meni,“ nasmiješio se on. Prije negoli je Snape uspio išta odgovoriti, Harry doda, razoružavajuće iskreno: „Naravno da jesam. Zato i toliko odgovaramo jedan drugome.“

To je vjerojatno iznenadilo Severusa jer su mu oči zasjale nečim nedefiniranim i tajnovitim. No Harry se mogao zakleti da je između toga ugledao i olakšanje.

Muškarac sklopi oči, zatrese glavom i dahne:

„Obuci se, Potteru. Kasno je a nitko od nas ne želi da tvoji previše zaštitnički nastrojeni prijatelji opet tumaraju dvorcem, tražeći te. Kad budeš gotov, isperi lice i dođi u dnevnu sobu,“ ustao je, zakopčao se i napustio sobu, ostavljajući Harryja samog u mraku, još uvijek prepunog mirisa vrelog seksa. Gryffindorac je nepomično ležao koji trenutak, zureći u strop i zadovoljno se smiješeći sam sebi. Nije želio otići. Bilo je tako lijepo biti ovdje... Zašto ne može ostati sa Snapeom? Osjećao se tako... slobodan ovdje. Nije imao potrebu pretvarati se ni skrivati. Mogao je biti ono što zaista jest.

Ne, Snape mu ne bi dopustio da ostane. Da Harry počne inzistirati, Snape bi ga ionako izbacio a dječak nije želio da ova predivna večer završi na takav način. Uzdahnuo je i boreći se s vrtoglavicom, podigao se s kreveta. Cijela minuta je prošla prije no što se uspio odjenuti. Opet je pogledao u crni krevet i teško uzdahnuo. Posrćući, krenuo je prema otvorenim vratima koja su vodila u kupaonicu. Tamo je isprao lice i vratio se u dnevnu sobu gdje ga je čekao Severus. Muškarac mu dade čašu punu nekakve plavkaste tekućine koja je podsjećala na oblake.

„Što je to?“ upita gryffindorac, uzimajući piće od njega.

„Eliksir koji će ti pomoći da se rastrijezniš. Trenutačno eliminira simptome alkoholiziranosti. Ne mogu te pustiti da bauljaš pijan po dvorcu,“ mirno reče.

Harry pogleda u tekućinu. Ali zašto se treba rastrijezniti? Osjećao se tako dobro. Istina je da se cijeli svijet oko njega vrtio ali istovremeno se osjećao tako slobodno i opušteno. Imao je osjećaj kao da može učiniti sve što poželi. I nije htio da mu ti osjećaji budu oduzeti.

„Pij!“ naredi Snape i Harry odmah proguta gorku, žareću tekućinu. Osjećaj opuštenosti nestade. Ugodno raspoloženje rasprsnulo se poput balona od sapunice, odnoseći zadovoljstvo i bezbrižnost a dovodeći umor, slabost, glavobolju, strah i... sram.

Sve što je danas radio i govorio sada ga je tako snažno pogodilo da je zateturao i umalo pao. Rekao je Snapeu... stvari... Priznao mu je sve svoje osjećaje i brige, ispričao mu je svoje najskrivenije i najosobnije stvari i tajne... Zašto je to učinio?! Da sve bude gore... da sve bude još gore, masturbirao je ispred njega! O, sranje! Stvarno je to uradio! I Snape mu je svršio po licu a Harry je sve to... polizao, i zahtijevao je još! Kako se mogao tako ponašati? Zbog čega se tako ponašao? Zašto nije mogao odoljeti? Što se dogodilo?

Osjećao je kako mu lice gori. Spustivši pogled, zagledao se u pod, dok mu je ogroman val sramote i zbunjenosti odnosio ponos i čestitost. I opet se osjetio ponižen i slomljen. Kakva sramota! Kako će ga sada moći pogledati u lice? Kako mu je mogao sve ono izbrbljati? Njegove tajne pripadale su njemu! Snape nije imao pravo znati za njih!

„Stvarno je kasno,“ tiho promuca Harry. „Ron i Hermiona me vjerojatno čekaju...“

Bez da je podigao pogled, počeo je tražiti plašt nevidljivosti koji je ležao na naslonu stolice. Ali prije negoli ga je dohvatio, začuo je oštar, zapovjednički Severusov glas:

„Pogledaj me, Potteru.“

Harry nije reagirao. Stajao je leđima okrenut Snapeu, zureći u pod, posve se usredotočivši na sram i poniženje koje je osjećao.

„Što je, Potteru?“ začuo je hladan, ironičan glas profesora Napitaka. „Mislim, postoji li u ovoj sobi nešto što se tebi ne sviđa?“

Harry se još jače zacrveni, osjećajući kako je samo još jedan takav komentar dovoljan da bukne poput feniksa. Zgrabio je plašt nevidljivosti sa stolice, rekao: „Laku noć,“ i naumio pobjeći što ga noge nose, kadli ga opet zaustavi glas profesora Napitaka:

„Potteru!“ Harry se okrene od vrata, ali nije bio u stanju podići pogled. „Uvjeravam te da nikome neću reći ništa od svega što sam čuo danas.“ Harry podigne glavu i iznenađeno ga pogleda, da bi samo sekundu poslije opet posramljeno spustio glavu. Unatoč tome, uspio je zamijetiti da muškarac ima vrlo ozbiljan izraz lica. „Tako da možeš mirno spavati,“ dovrši Severus.

Gryffindorac kimne, pomalo zaprepašten ali i zahvalan, a potom se okrene u namjeri da ode. No zastao je. Krajičkom oka, preko ramena, pogledao je unazad i s blijedim smiješkom na usnama rekao:

„Hvala ti za večeras, Severuse. Bilo je zbilja... lijepo.“

Snape nije mogao a da se ironično ne nasmiješi.

„Laku noć,“ ponovi Harry i napusti sobu. Ali prije nego što je zatvorio vrata, začuo je Snapeov tihi odgovor:

„Laku noć, Potteru.“

 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Komentarze
dungeons and dragons
 
Brak komentarzy.
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Dodaj komentarz
dungeons and dragons
 
Zaloguj się, żeby móc dodawać komentarze.
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Oceny
dungeons and dragons
 
Dodawanie ocen dostępne tylko dla zalogowanych Użytkowników.

Proszę się zalogować lub zarejestrować, żeby móc dodawać oceny.

Świetne! Świetne! 100% [1793 Głosów]
Bardzo dobre Bardzo dobre 100% [1793 Głosów]
Dobre Dobre 100% [1793 Głosów]
Przeciętne Przeciętne 100% [1793 Głosów]
Słabe Słabe 100% [1793 Głosów]
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Logowanie
dungeons and dragons
 
Nazwa Użytkownika

Hasło



Nie jesteś jeszcze naszym Użytkownikiem?
Kilknij TUTAJ żeby się zarejestrować.

Zapomniane hasło?
Wyślemy nowe, kliknij TUTAJ.
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Gdzie można nas znaleźć/Where you can find us
dungeons and dragons
 
WATTPAD
ARCHIVE OF OUR OWN
YOUTUBE
GOODREADS
FACEBOOK
TUMBLR
INSTAGRAM
TWITTER
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Ważne
dungeons and dragons
 
If you're from another country and you've registered, send us an e-mail with your login, so we can activate your account: ariel_lindt@wp.pl

Nie wyrażamy zgody na kopiowanie i umieszczanie naszych ficków i tłumaczeń w innych miejscach!

Ariel & Gobuss
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

dnd, d&d
Shoutbox
dungeons and dragons
 
Tylko zalogowani mogą dodawać posty w shoutboksie.

arielgobuss
10/02/2024 23:16
Cieszymy się, że podoba Ci się seria. Dzisiaj wrzuciłyśmy kolejną część :-)
mansonalia
09/02/2024 19:51
Właśnie przeczytałam waszą mini serię i o mój Boże ta scena ze sprawdzianem tak bardzo przypominała rozdział z DI, ale zszokowało mnie to że mistrz go wziął w pełnej klasie uczniów to było coś nowego.
arielgobuss
01/02/2024 22:31
Mamy nadzieję, że cieszycie się z nowej serii "Mistrz i chłopiec". Musimy przyznać, że niektóre sceny z tej serii mogły wylądować w DI :-)
arielgobuss
01/02/2024 22:00
Jeśli chodzi o DI po polsku to chcemy żeby było tylko na naszej stronie. Wszystkie ukradzione wersje udostępnione na Wattpadzie bez naszej wiedzy zostały już usunięte.
arielgobuss
01/02/2024 21:54
Wszystko co planowałyśmy udostępnić jest już na Wattpadzie na naszym koncie.
SquishakSquishy
01/02/2024 02:08
Można udostępnić na wattpada?
arielgobuss
04/01/2024 15:15
Postanowiłyśmy dokończyć tłumaczenie DI na angielski. I mamy teraz dużą przyjemność z powrotu do świata DI i porównywania go z naszym nowym światem z książki :-)
arielgobuss
04/01/2024 15:10
Witamy w Nowym Roku! Ile to już lat minęło? Dzięki, że tu wracacie i dalej obdarzacie miłością DI :-)
starcatcher
23/11/2023 20:58
Przeczytałam znowu. Po takim czasie. Dzięki
mansonalia
18/10/2023 21:35
@Selfish ja tak samo, czas na ponowne przeczytanie tego dziełasmiley
Selfish
02/08/2023 23:06
Co roku czytam całość od początku... Znowu nadszedł ten czas
rocketlover
31/07/2023 03:55
Any Snarry lovers still here?
Estera Sultan
02/10/2021 18:42
Dziękujemy wam bardzo, z powrotem można wszystko czytać
arielgobuss
21/09/2021 15:40
Witamy, mamy świetną wiadomość. Po wielu trudach udało nam się odzyskać hasło i do jutra wszystko będzie z powrotem działało smiley
mansonalia
21/09/2021 15:18
Nie można przeczytać DI, bo strona zmienila hosting i nie skopiowali jej do końca. Możliwe że już w ogóle nie będzie mozna tutaj przeczytać DI ani innych opowiadań.
Napoleon
17/09/2021 15:57
Nie można wejść na DI ani przeczytać. smiley( Proszę zróbcie coś z tym
JesusSlippers
17/09/2021 15:35
Witam czemu nie można przeczytać już DI?
arielgobuss
18/08/2021 10:24
Może trafiły do spamu albo gdzieś indziej i je przeoczyłyśmy? Można pisać na ariel_lindt@wp.pl albo ariellindt@gmail.com
Napoleon
21/07/2021 20:37
Ale może skrzynka jest zapełniona lub coś podobnego i nie dostałyście emaili.
Napoleon
21/07/2021 20:34
Dobrze, a na jaki email powinno się wysłać wiadomość? Wcześniej ja oraz koleżanka pisałyśmy na ariel_lindt@wp.pl
 
isa, dnd.rpg.info.plwotc, ogl

Copyright © 2006