 | Nasza twórczość/Our stuff |  | | | | |  | |  |
| Nasze Teledyski/Our Videos | | | | | | | | |
| Użytkowników Online | | | |  Gości Online: 2
Brak Użytkowników Online
Zarejestrowanch Uzytkowników: 7,424
Najnowszy Użytkownik: Nataliaj2000
|
| | | | |
| Our Desiderium Intimum Videos | | | | | | | | |
|
| THE LIGHT ENTHRALLED BY THE DARKNESS | | | | | | | | |
| Poglavlje 3- Fascinacije | | | | Translation: Matea :*
3. Fascinacije
"Kao što bi i svatko bio,
i ja sam polaskan time što si fasciniran mnome"
Kada se Severus Snape, profesor Čarobnih Napitaka u školi vještičarenja i čarobnjaštva Hogwarts uputio tog ponedjeljka poslijepodne na predavanje učenicima šeste godine, samo mu je jedna misao
preplavljivala um: Potter!
Derište se nije pojavljivalo na obrocima, nije ga se moglo susresti ni u hodnicima, čak je napustio i voljene treninge metloboja. Nije ga bilo nigdje na vidiku,kao da se pretvorio u zrak. Povrh svega,još je imao i drskosti poslati McGonagallovu u svoje ime da zamoli može li odustati od Napitaka.
Ne,neću to dopustiti! Još nisam završio s njim! Zapravo tek sada će stvar postati sve interesantnija...govorio je opaki glas u Snapeovoj glavi.
Misli da se može skrivati od mene i ignorirati me! Imao je cijeli vikend da dođe k meni ali nije se pojavio! Bezočna mala kukavica koja se boji suočavanja. Oduvijek je i bio kukavica,baš poput njegovog dragog oca.
Da ne spominjemo vuka i psa mješanca-njegovog kuma. Banda klaunova bez mozga!
Oči profesora Napitaka opasno su se suzile.
Danas se mora pojaviti. Ako ne dođe na moj sat...
Ošinuo je pogledom nekoliko učenika prve godine dok je išao na sat, a oni su,prestrašeni pobjegli iz hodnika. Njegov crni plašt ljutito je lepetao iza njega. Izgledao je poput šišmiša koji vreba na svoj plijen.
Severus se zlobno nasmijao.
U drugu ruku, i nije takva kukavica kao što se doima. Bacio se na sina obitelji Malfoy i slomio mu nos. Ali dobro, nije da je Potter nekakav majstor samokontrole.
Dovoljno ga je samo malo isprovocirati da se razbjesni. Uvijek bi "pukao",ali napasti drugog učenika usred sata,i to još pred očima predstojnika svog doma... Nisam očekivao da bi Potter mogao učiniti takvo nešto...
...Kao što nije očekivao ni saznanje da je upravo on Potterova najdublja žudnja. To je bilo zapanjujuće,čak šokantno otkriće,s obzirom na mržnju koju je Potter prema njemu osjećao svih ovih godina. I protivno zdravom razumu.
Da mu je netko ranije rekao da ga Potter želi,okrutno bi ga ismijao. Ali znao je da je napitak bio skuhan ispravno. Znao je da je sve bilo istina. Vidio je svojim očima...
...U oku svog uma vidio je mladića sanjarskog lica, koji ga gleda s obožavanjem. Vidio je bol žudnje, jasno vidljivu na Potterovom licu. Glad koju je opazio u tim zelenim očima bila je neopisiva. Nitko, u cijelom Snapeovom životu, nije ga tako gledao niti izgovarao njegovo ime s tolikom žudnjom. To je bilo nešto novo za njega.
Sjetio se svog straha kojeg je osjetio kad je shvatio kakve je strasti napitak pobudio u Potteru. Očekivao je nešto drugo...sigurno ne ono što je vidio!
Nije mogao skrenuti pogled s Potterovih očiju,koje nisu primjećivale ništa oko sebe i koje su vidjele samo Severusa Snapea. Na trenutak, Snape je postao središte svijeta za Harryja Pottera. Bio je to neuobičajen osjećaj.
Tonući sve dublje u sjećanja, Snape se sjetio suza koje su se slijevale niz Potterove obraze, i prilično jasne izbočine u njegovim hlačama.
Ne! Neće misliti na Pottera ni na njegovu erekciju!
Snape je stupio u drugi hodnik i vidio dvoje Ravenclawa sa sedme godine kako se ljube. Lovio ih je,bijesan, i oduzeo im po 15 bodova. Kada su mu nestali s vidika, pao je natrag u svoja sjećanja.
Samo je radni stol spriječio Pottera da ga dotakne.
A što bi se dogodilo da stola nije bilo...?
Sjetio se užasa koji se pojavio na Potterovom licu kada ga je konačno spustio na zemlju bacivši čaroliju na njega. Gađenje,sram,averzija,osramoćenje. Samo je Snape to vidio.
Potter je izgledao kao da će povratiti. Severus nije bio time iznenađen. Ne događa se često da čovjek sazna da je njegova najdublja,najsnažnija želja koju ne može kontrolirati odvratni profesor Napitaka kojeg svi mrze.
Snape se gorko nasmijao sam sebi. Ovo,naravno,ništa ne mijenja. I dalje će mrziti Pottera,s iznimkom da će sada imati i kontrolu nad njim. S tim saznanjem,može mu bilo što učiniti.
Nije mogao poreći sam sebi da mu to saznanje daje moć da ponizi derište još i više. A možda će shvatiti i kako da upotrijebi to saznanje i na neke druge načine?
Na njegovim se usnama pojavio okrutan osmijeh.
Oh, Potter je sigurno morao biti slomljen...Sigurno mu se sav život srušio..morat će potražiti pomoć...
Ali nije mu sve išlo na ruku...Polovica djece iz Slytherina ima očeve koji su Smrtonoše, i samo je pitanje vremena kada će Gospodar Tame saznati za cijelu stvar.
Snape je u svakom trenutku očekivao njegov poziv na sastanak. I nema drugog izbora. Morat će biti prvi koji će ga o svemu obavijestiti. Sigurno će Gospodar Tame cijelu stvar smatrati vrlo zanimljivom.
Profesor Napitaka namrštio se i ubrzao svoj korak.
Potter se mora pojaviti,inače će to ljuto zažaliti!
Kada je profesor ušetao u područje u kojem su ga učenici čekali prije početka sata,pogledao ih je i obuzeo ga je gorući bijes kada je shvatio da Pottera nema među njima.
Taj pokvareni,mali,arogantni, kukavički...Snape je nabrajao u mislima dok je otvarao vrata učionice i puštao učenike unutra.
Krajičkom oka,spazio je nekakvu naglu kretnju koja mu je privukla pozornost. Pogledao je u tom smjeru i ugledao Pottera kako žurno izlazi iza kuta i priključuje se zadnjoj grupi učenika koji su ulazili.
Snape se trijumfalno nasmijao u mislima.
Ipak se pojavio.
Potter je prošao pokraj njega a da ga nije niti letimično pogledao. Da sve bude još gore, u trenutku kada je prošao okrenuo je glavu skroz na drugu stranu,kao da ga nije u stanju pogledati.
Taj arogantni ljigavac će požaliti što se pojavio. Stvarno će požaliti... Mislio je profesor Napitaka kada je bijesno zalupio vratima iza sebe.
Svi su poskočili na taj zvuk i sa strahom ga promatrali kako odlazi na sredinu učionice. Snape je promatrao učenike kako sjedaju za svoje stolove i vade knjige i pribor iz svojih torbi. Također je zadržao pogled i na Potteru.
Gryffindorac je sjedio između Waesleya i Grangerice. Dok se pripremao za sat, nikome nije rekao ni riječi. Zapravo,bio je toliko odlučan u namjeri da ne gleda u Snapea niti komunicira s ikim drugim,da nije skidao pogled sa svog kotlića i knjiga....I vjerovatno je on bio jedini, mislio je Snape, koji nije primjetio poglede učenika koji su letjeli od Pottera do Snapea.
"Tišina!" Snape je naposlijetku zarežao na učenike koji su se raspričali, želeći započeti predavanje što je moguće prije.
"Danas ćete pripremati napitak koji uzrokuje rast kose. Ovaj je eliksir toliko jednostavan da bi ga svatko trebao znati napraviti. Pa ipak, uvidio sam da su vještine nekih ljudi", profesor Napitaka pogledao je Longbottoma, "I sramotna razina intelektualnog kapaciteta toliki da ih smještaju ispod razine prosječnog učenika. Tako da ipak dvojim."
Neville se strahovito zacrvenio i skrenuo pogled.
Severus se nasmiješio sam sebi i bacio pogled na Pottera,očekujući njegovu reakciju,ali mladić je tvrdoglavo zurio u neku točku na svojoj klupi kao da je to najzanimljivija stvar na svijetu.
Profesor Napitaka osjećao se iziritirano. Ako se Potter želi poigravati s njim, rado će ga naučiti pokoje pravilo te igre...
"Na ploči imate napisane sve potrebne sastojke" ,Severus je zamahnuo štapićem, "i upute za izradu napitka. U ormaru", ponovno je zamahnuo, "se nalaze svi potrebni sastojci. Na kraju sata provjerit ću vaše rezultate. Vaš bi napitak trebao biti bezbojna tekućina sa laganom aromom muškata. Onaj koji najgore napravi napitak..." Snape je na trenutak spustio glas, "sam će ga popiti da uvidi kakve posljedice nemar i glupost imaju u tako delikatnoj znanosti kao što je pripremanje napitaka."
Longbottom je problijedio od straha, progutao knedlu i uplašeno pogledao na ploču. Učenici su žamorili i došaptavali se negodujući,ali Snape ih je potpuno ignorirao. Otišao je do svoje katedre,sjeo, i počeo ispravljati učeničke eseje s vremena na vrijeme prelazeći pogledom čitavu učionicu da bude siguran kako nitko od učenika ne bi izazvao nekakvu katastrofu. Kada se razred, poput ovoga, sastoji od nepromišljene, lijene djece, nezgode se često dešavaju.
Svi su ustali i pokupili potrebne sastojke...Ne,nisu svi. Potter je ostao sjediti? Grangerica mu ih je donijela. Pa naravno. Uvijek je volio iskorištavati druge ljude.
Vratio je pogled na esej pred sobom.
"Mandragorin korijen koristimo za bolove u abdomenu i kada se netko razboli..."
Koja besmislica!
Severus je pomaknuo ruku i prekrižio čitav esej.
Ponovno je pogledao po učionici. Crni pramen kose zatirao mu je pogled.
Što on ovo izvodi? Zašto još uvijek sjedi i zuri u svoj stol? Svi pažljivo prate upute,samo on ne želi pogledati u njegovom smjeru. Sastojci su napisani na ploči,budalo!
"Mandragora je bila korijen koji je htio postati čovjek ali je zla vještica bacila kletvu na njega..."
Ostavljalju li ova derišta svoje mozgove kod kuće,pod uvjetom da ih uopće i imaju?
Kada je sljedeći put pogledao po razredu nešto mu je privuklo pozornost. Tanka bora od mrštenja urezala se između Severusovih obrva.
Što to Grangerova šapuće Potteru? Konstantno pogledava prema ploči i... Snapeove su se obrve spojile. Što sam ovo upravo vidio? Diktira li to ona njemu ono što piše na ploči? Kakva besramna kukavica! Pa,dobro,što sam drugo od njega mogao i očekivati? Negirati će,opovrgavati,ali na kraju će se slomiti...Ne zamaraj se Potteru. Ne bori se s tim. Ne možeš pobjediti. Morat ćeš to prihvatiti.
Ispunila ga je blistava zadovoljština. Nasmiješio se sam sebi i vratio se pregledavanju bedastih eseja.
"Mandragorin korijen je dobar za čišćenje zubi..."
Severus je osjetio nadolazeću glavobolju. Zašto mora gubiti vrijeme na ove besmislice?
Podignuo je pogled. Pogledao je ravno u Pottera. Mladić je privukao njegov pogled kao kuglu u crnu rupu. Kao da u učionici ne postoje drugi ljudi.
Napokon je započeo s radom. Rezao je korijenje valerijane nožem ali...nešto nije bilo u redu. Upravo se lecnuo...Kao da je osjetio bol? Pretpostavljam da jest,s obzirom da je premjestio nož u lijevu ruku.
Snape je suzio oči,motreći pozorno Potterovu desnu ruku kojom je držao korijenje.
Nešto nije u redu...Izgleda kao da ju je nešto ozbiljno ozlijedilo. Neke...male,oštre krhotine? Rane su tek zarasle...
Staklo?
S čime je ova budala uspjela razbiti ruku? Malfoyev nos nije od stakla.
I uostalom,kao da je važno što je Potterova ruka ozlijeđena...
Severus se vratio svojim esejima,ali se nije mogao koncentrirati na njih. Kako bilo da bilo, ionako su svi bili za smeće. Nije bilo smisla da trati svoje vrijeme ispravljajući te škrabotine. Spustio je pero i naslonio se na stolicu šibajući razred zlokobnim pogledom. Pogledao je u pravom smjeru baš na vrijeme da vidi kako Malfoy pretvara komad papira u pticu, šalje je u zrak i ona putuje prema...Snape je pratio putanju ptice...prema Potteru.
Severus je opasno suzio oči.
"Accio", rekao je, i poruka je promijenila smjer, na Slytherinov užas, uletjevši ravno u profesorovu ispruženu ruku. Kada je Severus ovio svoje prste oko nje, Malfoy koji je uvijek bio blijed, postao je još blijeđi i otvorio je usta u namjeri da nešto kaže.
"Da,gospodine Malfoy?", pitao je Snape, podižući obrvu.
Slytherin je istog trena zatvorio usta, šibajući profesora pogledom punim mržnje. Severus je krajičkom oka primjetio kako je i Potter problijedio. Nagađajući već što bi mogao vidjeti,otvorio je pticu od origamija i zabuljio se u sitna slova. Ipak,ono što je vidio nadišlo je sva njegova očekivanja. U kutu papira nalazio se crtež na kojem je bio prikazan Potter kako se naginje unaprijed i Severus kako radi vrlo sugestivne pokrete oko mladićeve stražnjice. Ipak,ono što je bilo napisano ispod toga, izazvalo je Snapea da se po prvi put od djetinjstva zacrveni.
Tekst je bio jedna od Slytherinskih "smiješnih" pjesmica:
Kada Potter vidi Snapea
guši se od uzbuđenja
I suze mu krenu
jaja su mu u problemu
Stenje,uzdiše i sanjari
Sanjari o Snapeu koji mu ga---
Severus je zdrobio pticu u ruci,ne pročitavši tekst do kraja i ošinuo Malfoya ubilačkim pogledom.
Um mu je bio preplavljen bijesom. Kako se njegovi vlastiti Slytherini usuđuju pisati ovakve stvari o njemu! O Potteru mogu pisati što žele ali nitko ne smije pisati ovakve stvari o profesoru Napitaka!
Znao je da Potterov život trenutno nije lagan ali nije ga zanimalo koliko je sramoćenja zlatni dečko doživio! Naravno,nije mislio da će i on postati predmet sprdnje učenika.
Nije očekivao da će se itko drznuti izazvati njegov autoritet. Pogotovo ne Malfoy...bez obzira što je sin Smrtonoše. Odlučio je da će Malfoy ovo požaliti! Što ga je ovako osramotio!
"Gospodine Malfoy!" ljutiti siktaj izašao je iz njegovih usta. "Vaš je dom upravo izgubio 20 bodova! Javiti ćete mi se navečer da vam odredim kaznu! Točno u sedam!"
Slytherin je ukočeno sjedio kao da je progutao metlu a oči su mu bile uperene u Snapea u ljutitoj nevjerici.
Učionicu je ispunio iznenađeni žamor.
Slytherin je kažnjen! Malfoy je kažnjen! Od Snapea!
"Tišina!" zareži Snape, ošinuvši učenike oštrim pogledom. "Ako još samo jednom ulovim koga od vas da se iti malo sprda sa incidentom koji se dogodio na prošlom satu,dotični će odrađivati kazne svakog vikenda sve do kraja školske godine!" Severus je skenirao lica zgroženih učenika,primjećujući da Potter zuri u svoj kotlić grimiznih obraza. Pogled mu je prešao na Malfoyevo ljutito lice na kojem se pojavio kratkotrajni izraz prezira,koji kao da je govorio da Slytherina nije briga za kaznu koju je dobio i kao da je siguran da će je nekako izbjeći.
"Ako itko pokuša izbjeći kaznu,saznat ću za to,uvjeravam vas! Je li to jasno,gospodine Malfoy?"
Draco se ugrizao za usnicu i izazivački zurio u Snapea. Njegove sive oči zamračile su se kao olujni oblaci i svako malo odsjaj njegovog ranjenog ponosa bi mu zablistao u zjenicama, napadajući Snapea, želeći ga spaliti na mjestu. Izgledao je kao da se bori sam sa sobom. Nakon nekoliko trenutaka vrlo intenzivne tišine, ukočeno je kimnuo glavom.
"Odlično", odgovori mu profesor Napitaka otrovnim glasom. Nije mu se sviđalo Malfoyevo buntovno ponašanje. Mora ga malo dovesti u red. Nitko mu se ne smije suprotstaviti. Nitko!
"A sad se vratite na posao" Žustro se okrenuo i sjeo na stolicu za svojom katedrom odakle je imao savršen pogled na cijelu učionicu. Učenici su se nakon kratkog međusobnog pogledavanja vratili na svoje zadatke. Do kraja sata nitko nije rekao ni riječi. Snapeova prijetnja, da će onaj koji pripremi najgori napitak biti kažnjen njegovim ispijanjem,bila je kao udar biča koji ih je motivirao. Nitko od učenika nije htio biti pokusni kunić.
Potteru je nekoliko puta ispao nož i isjeckani sastojci,što Snape nije propustio primjetiti.
Teško je vjerovati da je takva šeprtlja najbolji Tragač u ovom stoljeću,mislio je Severus, gledajući Pottera kako skuplja razasute sastojke s poda. Uvijek je imao više sreće nego pameti,dodao je Snape u svojim mislima.
Samo još jedan od razloga da ga mrzi još više. Zapanjujuće Gryffindorsko derište! Severus je te riječi gotovo viknuo naglas dok mu je pogled klizio preko mladićevog mršavog, koščatog tijela, dugih udova i divlje kose.
Ono što ga je najviše od svega iritiralo je činjenica da ga se Potter nije udostojio pogledati od početka sata,kao da je Severus neka bezvrijedna muha na zidu. Činjenica da ga je Potter ignorirao izluđivala ga je, pogotovo s obzirom na incident koji se odigrao na prošlom satu kada Gryffindorac nije vidio nikog drugog osim profesora Napitaka,baš kao da mu je Severus najvažnija osoba na svijetu.
A sada se Potter pretvarao da mu on ništa ne znači.
Svjesnost tog zaključka razbjesnila je Snapea i srce mu je obavila ledena vatra srdžbe koja mu je naposlijetku preplavila i um,gorući od želje da ponizi Pottera. Da učini nešto što će ga natjerati da požali zbog svog ponašanja!
"Vrijeme je isteklo!" vikne Snape,ustajući sa svoje stolice.
Prisiliti ću ga!
Snape je prošao kroz učionicu i zaustavio se pokraj stola za kojim je sjedio njegov najjadniji učenik iz Gryffindora, koji se preznojavao od muke.
"Longbottom!" siknuo je,gledajući s gađenjem u visokog Gryffindorca,protrnulog od straha. "Ne samo da tvoj napitak ima teksturu bljuvotine, ono što je još gore od toga je njegov smrad. Odlučio si nas sve ugušiti,Longbottome?"
Tihi smijeh čuo se iz smjera Slytherinskih stolova.
Lice Gryffindorca poprimilo je boju eliksira Desiderije Intime.
"Ali što drugo mogu očekivati od osobe kojoj je mozak veličine kikirikija?" Zaključi Snape. "Od trenutka kad si začet dan ti je dar da upropastiš sve što dotakneš". Severus je odvratio pogled u trenutku kad je dečko izgledao kao da sanja o tome da se sakrije pod klupu, i pogledao Pottera,koji je škrgutajući zubima tvrdoglavo zurio u drugi kraj učionice. "Naravno,ponekad dijeliš svoju nadarenost i sa Potterom." U trenutku kad je izgovorio zadnju riječ,oči su mu zablistale a glas mu se pretvorio u otrovno siktanje,ali je jedina primjetna mladićeva reakcija na njegove riječi bilo podrhtavanje njegovih stisnutih šaka. Nije čak ni bacio pogled prema Snapeu. Nije promijenio izraz lica,baš kao da nije čuo nijednu profesorovu riječ. Snape bi mogao stajati tu i nastaviti ponižavati svog učenika ali je malo vjerovatno da bi to imalo efekta.
Snape je osjetio kako ga bijes preplavljuje.
Potter bi trebao poludjeti, ustati sa stolice, protestirati,braniti se. Trebao bi učiniti nešto! Pa ipak je mirno sjedio u tišini kao da ga Snapeove riječi ne pogađaju ni u srce ni u živac. Kao da Severus nema nikakvu moć nad mladićem.
Ali Snape je znao da je ima. Shvatio je to na prošlom satu. Vidio je to i sada,dok je gledao u te čvrsto stisnute šake i ruke koje su podrhtavale. Oh,Potter je već blizu granice pucanja. Treba ga samo još malo izazvati,pogurati,i slomit će se!
"A sada,Longobottome",nastavio je,vraćajući svoju pozornost na uzbuđenog Gryffindorca, "Popij ovaj svoj predivni napitak da vidimo što će ti se dogoditi. Možda se pretvoriš u hrpu zmajske balege. Sumnjam da bi se itko uzrujao,ali možda napokon otkriješ svoju sudbinu."
Suze se pojaviše u dečkovim očima. Neki Gryffindori su pokušali protestirati ali sam Snapeov pogled ih je ušutkao.
"Što sad čekaš? Popij ga!" zareži Snape zlobno, a ton njegovog glasa tjerao je učenike na poslušnost.
Longbottom je gutajući suze uzeo malo napitka iz kotlića. Ruka mu se toliko tresla da ju je jedva prinio usnama.
"Prestanite!" Grangeričin uzvik razbije tišinu. Gryffindorka je stajala pokraj svog stola buntovno zureći u profesora. "Ne možete ga natjerati da to učini! Nemate pravo koristiti svoju moć da ugnjetavate učenike!"
"Kako mi se usuđujete obratiti tim tonom!" Snapeov glas podrhtavao je od bijesa. "Sjednite dolje,glupa djevojko, i da se više nikad niste usudili tako sa mnom razgovarati,ili ćete u protivnom vi popiti Longbottomov napitak! Oduzimam 30 bodova Gryffindoru!"
Grangerica je problijedila i progutala knedlu. Željela je još nešto reći ali ju je Weasley zaustavio, vukući je nježno za rukav i šaputajući joj nešto na uho.
Severus se okrenuo Longbottomu i ošinuo ga zgađenim pogledom. Dečko je zatvorio oči i brzo popio napitak.
Razred je utonuo u tišinu. Svi su zadržali dah,gledajući Nevillea kako se trese od gađenja i vraća bočicu na stol. U tom trenutku pramenovi crne kose počeli su rasti iz njegovog lica i ruku.
Za nekoliko trenutaka cijelo mu je tijelo bilo prekriveno kosom koja nije prestajala rasti, i samo su se vidjela dva nasmrt preplašena sjajna oka.
"Gle,gle..." Profesorov glas prekinuo je tišinu koja je vladala. "Vidim da se na kraju vaš izgled poklopio s vašom inteligencijom" Severus mu se naruga. "Gospođice Granger,molim vas da otpratite majmuna u bolničko krilo. Pomfrey će već naći način da ga opet unormali,a ako ga i ne nađe,bit će to mali gubitak za čarobnjački svijet."
Snape se podsmijehivao,odvraćajući pogled od Longbottoma,čija je kosa sad bila toliko duga da je dodirivala pod. Pogledao je prema stolu za kojim su sjedili Potter,Grangerica i Weasley. Grangerica je brzo ustala od stola i otrčala pomoći Nevilleu. Držeći ga za ruku,odvela ga je sa sata.
Trijumf koji je Snape osjećao nestao je kao jutarnja izmaglica kad je shvatio da je cijelo vrijeme Potter gledao u suprotnom smjeru,baš kao da ga nije briga za ono što je Snape učinio njegovom prijatelju.
Bijes se pretvorio u ledenu oštricu gnjeva koja se zabila u muškarčeve misli. Odmarširao je ravno do Gryffindorca.
Severus je stajao točno ispred Pottera,koji je kršio ruke obraza crvenih od bijesa,koje je sad zamijenjivalo blijedilo zbog straha. Gryffindorčev eliksir imao je boju meda i bio je zapravo prilično dobar,osim...
Lišće Belladone,mislio je profesor motreći suženim očima Pottera koji je nervozno grizao usnu.
"Koji ste sastojak zaboravili,gospodine Potter?" pitao ga je Snape jednoličnim tonom.
Harry je šutio,zureći u klupu,pretvarajući bijes koji je ključao u Snapeu tokom cijelog sata u nešto oštro,ledeno i nekontrolirano. Potter ga je kontinuirano ignorirao,toliko da je njegov bijes prešao tu nevidljivu granicu tolerancije, te je gorio od želje da vidi svoj odraz u tim zelenim očima.
Žudio je za tim da se Potter slomije. Želio ga je vidjeti kako gubi kontrolu nad sobom. Želio je vidjeti bijes u tim prokletim zelenim očima. Vidjeti tisuće nepoznatih osjećaja na Potterovom licu.
Želio je da poludi,da vidi koliko ga mrzi.
"Pitao sam te koji si sastojak zaboravio!"
"Ne znam,gospodine" Potter je to tako tiho izgovorio da ga je Snape jedva čuo.
"Možda bi,da si gledao na ploču,znao koji si sastojak zaboravio!" zarežao je Severus, osjećajući kako ga gorući bijes tjera da bude što bezobzirniji.
"Ali zašto bi bio zainteresiran u poredak sastojaka,kada nisi bio zainteresiran niti za svog nazovi-prijatelja Longbottoma čiji te pogled prije nekoliko trenutaka pratio? Sigurno se grdno razočarao u tebi.
Zlatni dečko ga nije ovog puta spasio. Kakva šteta..."
Potter je odustao i bijes mu je sijevnuo licem.
Snape je zadržao dah.
Upalilo je.
Potter je polagano podignuo pogled. Po prvi put od početka sata gledao je ravno u Snapeove oči.
"Da li vas ovo zabavlja?" hladan,oštar glas izašao je iz Potterovih usta. Glas koji je odavno već prešao sve granice mržnje. Glas koji je uništio tisuće emocija,bacajući ih u plamen. Zelene oči prekrila je tamna sjena, čineći nemogućim da ih Severus pročita. Na trenutak je tuga i patnja zatreperila u njima, ali ju je brzo zamijenio otrovni prijezir.
Tuga,gađenje,mržnja i...još nešto. Nešto čudno,divlje,neobuzdano,gotovo manijakalno. Ali sve je nestalo gotovo isto onako brzo kao što se i pojavilo ostavljajući za sobom samo tvrdoglavu prazninu i potpunu indiferentnost,kao da Potter pod svaku cijenu pokušava skriti svoje emocije i pogurnuti ih natrag duboko u sebe gdje ih profesor Napitaka ne može pročitati.
Ali bilo je prekasno. Snape je već razumio ono što je vidio...
Osjetio je trijumf. Kao da mu je Potter dao najbolji mogući dar.
"Da,prilično",odgovorio mu je,smiješeći se zlobno.
To je bila istina. Nikad se nije ovako zabavljao. Ali prava zabava tek počinje...
Zvono,koje je označilo kraj sata, učinilo je da Severus nekoliko puta trepne,baš kao da ga vraća u stvarnost. Potter se ugrize za usnu i brzo skrene pogled. Profesor Napitaka okrenuo se prema razredu i nadjačao zvono: "Kraj lekcije! Gubite se van!"
Brzo je otišao do svog stola. Trebao je neko vrijeme biti sam. Trebao je vremena da promisli što će sada. I znao je,oh,znao je jako dobro...da će sada moći učiniti sve.
Učenici su brzo spremali svoje stvari,želeći otići što je moguće prije i ispričati svima što se dogodilo na satu. Snapea,pak,nije bilo briga. Sjedio je za svojim stolom,motreći Pottera suženim očima.
Gryffindorac je napravio grimasu boli kada je podigao svoju torbu s knjigama na rame a ona mu je ispala. Severus je tada, uopće ne shvaćajući što radi,brzo otvorio ladicu u svom stolu i izvukao iz nje malu bočicu.
"Gospodine Potter!" njegov glas je učinio da se dečko ukoči. "Ostanite nakon sata,trebam nešto razgovarati s---"
Nije uspio završiti rečenicu. Harry je zgrabio torbu i istrčao iz učionice kao da ga nešto proganja.
Poslije prvotne zatečenosti, Severus je ponovno osjetio kako u njemu buja bijes. Ipak,nije bio jači od trijumfa kojeg je osjetio maloprije.
"Weasley!" zareži Snape,prije nego što je ovaj uspio napustiti učionicu. Crvenokosi momak je progutao knedlu i ustrašeno pogledao prema profesoru. "Dođi ovamo!"
Kada je mladić stupio pred njegovu katedru,profesor Napitaka mu je grubo gurnuo bočicu u ruku. "Daj ovo Potteru i reci mu da to nanosi na ruku 3 puta na dan." Vidjevši Weasleyevo zbunjeno i sumnjičavo lice,Severus zlobno spoji obrve. "U mojoj učionici svaki učenik mora imati obe ruke funkcionalne",dodao je. "Da sam htio otrovati Pottera,učinio bih to odavno".
Kad se šokirani Gryffindorac okrenuo da ode, Snape ga je još jednom zaustavio.
"I,Weasley,savjetuj Potteru da nije mudro ignorirati me na mom satu".
Weasley je kimnuo,istrčavši iz učionice i zatvarajući vrata za sobom.
Tada je nastupila blažena tišina i Severus se udobno zavalio u stolicu uzdahnuvši.
Ovo je bilo vrlo...zanimljivo predavanje.
***
U srijedu navečer, profesor Snape žustro je hodao hodnicima,osjećajući bol na lijevoj podlaktici.
Gospodar tame je već saznao...
Poslije sata u Ponedjeljak, nakon što je natjerao Longbottoma da popije svoj napitak, svo osoblje mu nije dalo ni trenutka mira i stalno su mu trljali nos zbog njegovog postupka.
Pomfrey je bila najgora. "Mogli ste ga otrovati! Mogao je oslijepiti! Mogli ste ga čak i ubiti! Nikad nisam doživjela ovakvo neodgovorno ponašanje od jednog profesora!",vikala je na njega.
Sproutova, izgledajući kao nakostriješen pijevac,nazvala ga je sadistom,a McGonagallova- majka Tereza kad je riječ o zaštiti djece- okretala mu je leđa svaki put kad bi se susrela s njim.
Malen gubitak,mislio je Snape. Barem sada ne mora gledati njene neodobravajuće poglede.
Čak ga je i Dumbledore pozvao sa strane da mu očita lekciju o zloupotrebljavanju moći i humanom tretiranju učenika, da ne spominjemo da je podsjetio Severusa da je profesorov posao da uči i ohrabruje a ne da naudi učeniku iz čiste zlobe.
Tokom cijele te lekcije,sve čega se profesor Snape sjećao bio je nepodnošljiv smrad Dumbledoreovog preslatkog čaja čijom ga je šalicom ponudio.
Ako je itko od njih mislio da će on uzeti k srcu njihove "svete" zamjerke,nisu ga poznavali vrlo dobro. Mrzio je kada bi se netko suprotstavljao njegovim učiteljskim metodama,a s ovim učenicima,i nije imao drugog izbora.
Severus se namršti.
Otkad je Longbottom otrčao i požalio se svima koje je sreo,interesantna je stvar bila,da nijedan profesor nije spomenuo incindent s Potterom. Očito je dečko cijelu stvar htio zadržati za sebe.
Ne krivim ga. Da je svima rekao,morao bi objašnjavati svoju mračnu,seksualnu opsesiju prema svom profesoru Napitaka.
Snape se nasmiješi sam sebi.
Potter se počeo pojavljivati pred kraj obroka i u hodnicima. Vjerovatno zato jer se bojao njegove kazne.
Ali to nije bila jedina stvar koja se promijenila. Severus je osjećao,sve više i više, Gryffindorčev gorući pogled. To su bili brzi,mali pogledi,bačeni tokom obroka ili u hodnicima. Ne toliko brzi ipak,da ih profesor Napitaka ne primjeti. I svaki put je osjetio golemu zadovoljštinu. Sve je teklo onako kako je i predvidio. Potter se počeo slamati,postajao je sve slabiji,nije se mogao braniti.
U njegovim pogledima, osim mržnje,nešto se misteriozno počelo pojavljivati...Znatiželja i fascinacija počela je nadjačavati sramotu i strah.
Najinteresantnija stvar,pak,dogodila se danas popodne,kad se susreo s Potterom dok je patrolirao hodnicima. Severus ga je primjetio čim je izašao iz kuta,kopajući jednom rukom po svojoj torbi.
Kad su im se putevi sreli,Severus je primjetio kako je Potter podigao pogled kada ga je prekrila crna sjena i kako su mu se oči zaokružile od straha. To je rezultiralo ispadanjem torbe iz ruku i sve su mu se stvari prosule po podu i Severusovim nogama.
"Potteru",reče Snape sarkastičnim glasom, "Vidim da je i puki susret sa mnom u hodniku postao veliki izazov za tvoje iskidane živce".
Harry se zacrvenio i počeo skupljati svoje stvari s poda. Nije podizao pogled ali je Severus u njegovim ukočenim,nevještim pokretima pročitao golemu dozu nervoze.
Potter se toliko tresao,da se Severus počeo pitati što bi se dogodilo da ga sad dotakne? Bi li zaplakao? Pobjegao? Bio je u iskušenju da dozna.
Ali ne još...
Stajao je nekoliko trenutaka i motrio Gryffindorca kako kleči na podu, likujući nad onim što vidi. Potter bi uvijek trebao pasti na koljena pred njim.
Prezirno se nasmiješio i otišao.
Poslije, Snape se mnogo puta zapitao,što ga je natjeralo da se okrene nakon nekoliko koraka,jer ono što je vidio kad se okrenuo ga je zabezeknulo.
Potter je stajao nasred hodnika,stišćući svoju torbu na prsima, i gledao Snapea očima maloumnog izgubljenog djeteta. Ali u trenutku kad je opazio da se Snape okrenuo, u strahu je spustio pogled i brzo otišao.
Uskoro,Potter neće moći kontrolirati svoju žudnju. Uskoro, počet će ga slijediti, preklinjati ga...za sve.
I tada će likovati. Bit će užitak vidjeti Pottera poniženog pred njegovim očima.
Te misli nisu Severusu izlazile iz glave,čak i dok je nastavljao hodati hodnikom prema predvorju. Ali sad nije vrijeme za njih. Morat će ih brzo izbrisati iz sjećanja i zaboraviti na njih.
Znamen na ruci opet ga je zapekao.
Gospodar Tame ne voli čekati.
Profesor Napitaka ubrzao je svoj korak.
***
"Severuse..." Voldemortov glas prekinuo je tišinu u mračnoj sobi. Jedan jedini luster visio je sa stropa,osvjetljujući lica Smrtonoša koji su sjedili za dugačkim stolom u podrumu vile Malfoyevih.
"Ovo je vrlo interesantno" Hladno se nasmiješio. "Tko bi rekao da je Potter sposoban osjećati takve...žudnje"
Snapeovo je lice bilo bezizražajno. Ukočeno je sjedio s Voldemortove desne strane i na licu mu se nije vidjela ni jedna sjenka njegovih pravih osjećaja.
"Počašćen sam što vam mogu dati tako interesantne vijesti,moj Gospodaru" ,odgovorio mu je tihim,bezbojnim glasom.
"Kao i obično,nisi me razočarao" odgovori mu Voldemort. "Ono što si mi rekao nam može pomoći. Mislim da ćemo to moći iskoristiti". Osmijeh Gospodara Tame bio je upravo sablasno zloban.
"Pogledaj me,Severuse."
Snape je potonuo u crvene,neljudske oči Gospodara Tame. Bio je prilično svjestan toga da mu Gospodar Tame kopa po mislima. Dopustio mu je to bez oklijevanja,baš kao da pred njim nema nikakvih tajni.
Tada je osjetio trnce-Voldemort je počeo izdavati zapovijedi ravno u njegove misli. Misli Gospodara Tame,hladne kao i njegovo srce,preplavile su profesorov um i zabile svoje hladne kandže u njegovu svijest.
Kada ih je Snape pročitao,shvatio je zbog čega Gospodar Tame nije htio da itko drugi zna koji je plan.
Voldemort se izvukao iz njegovih misli. Severus ga je pogledao smiješeći se mračno i zlobno.
"Znaš što trebaš učiniti" sikne Gospodar Tame.
"Naravno", odgovori mu profesor Napitaka.
"Kao nagradu za tvoju odanost,možeš tražiti informacije od naših gostiju",reče Voldemort. Smrtonoše,koji su cijelu scenu promatrali u tišini punoj strahopoštovanja,počeli su se okretati i pogledavati jedni druge.
"Moj Gospodaru",najednom prozbori Lucius Malfoy,dižući se sa stolice i saginjući glavu. "Oprostite mi na drskosti,ali ja sam onaj koji ih je ovdje doveo. Nisam li ja onaj kojem pripada čast da..."
"Tišina!" Voldemortov glas udario je poput munje. "Usuđuješ se preispitivati moje zapovijedi?"
"Naravno da ne",Lucius brzo odgovori. "Oprostite mi." Brzo je sjeo natrag,gledajući Snapea pogledom punim mržnje i ljubomore.
"Ti ćeš,Luciuse,dovesti svog sina k meni. Imam zadatak za njega." zapovijedi Gospodar Tame. Malfoy kimne.
"A sada,Crvorepe..." Voldemort reče mekanim glasom kada se tiha,pogrbljena figura pojavila na vratima. "Odvedi Sevrusa do naših gostiju."
"Svakako,moj Gospodaru", Pettigrew mu odgovori cvilećim tonom glasa dok se poklanjao toliko nisko da mu je nos gotovo dotaknuo pod.
Snape ustade,ne počastivši Malfoya ni pogledom,baš kao da je taj čovjek nekakav crv, kao da je ispod njegove razine u svakom pogledu.
Dok je hodao prema vratima gdje je stajao Crvorep,glas Gospodara Tame ga zaustavi. "Severuse...kada ti sve kažu...ubij ih."
Profesor Napitaka je kimnuo i izašao.
Crvorep ga je odveo u malu,smrdljivu ćeliju. Sklupčane,pokraj zida,stajale su tri prestrašene osobe prekrivene krvlju. Izgledali su poput obitelji. Zdepasta vještica,visoki,mršavi čarobnjak čekinjaste brade sa sasušenom krvlju na očima, i mlada vještica, stara možda 19 godina, koja je vjerovatno bila vrlo privlačna prije nego što je mučena preko svake granice boli i patnje.
Severus je stupio u ćeliju i pogledao obitelj bezizražajnim,pasivnim pogledom,kao da gleda u predmete a ne u ljude. Izvukao je štapić i bez ikakvih emocija u glasu rekao: "Gubi se i zatvori vrata za sobom,Crvorepe."
CDN
|
| | | | |
| Dodaj komentarz | | | | | Zaloguj się, żeby móc dodawać komentarze.
|
| | | | |
|
| Logowanie | | | |
Nie jesteś jeszcze naszym Użytkownikiem? Kilknij TUTAJ żeby się zarejestrować.
Zapomniane hasło? Wyślemy nowe, kliknij TUTAJ.
|
| | | | |
| Gdzie można nas znaleźć/Where you can find us | | | | | | | | |
| Ważne | | | |
If you're from another country and you've registered, send us an e-mail with your login, so we can activate your account: ariel_lindt@wp.pl
Nie wyrażamy zgody na kopiowanie i umieszczanie naszych ficków i tłumaczeń w innych miejscach!
Ariel & Gobuss |
| | | | |
| Shoutbox | | | | Tylko zalogowani mogą dodawać posty w shoutboksie.
|
| | | | |
|
( Proszę zróbcie coś z tym